– Mamaaa, kupiš mi ovu čokoladicu? – Mama, vidi ovaj jogurt s jagodama, vauuu, ima i ove šarene mrvice… – Maaaama, ja bih ovaj sladoled s Elzom!
Vole li vaši klinci slatko, ili ste među onim srećkovićima koji nemaju ovakve i slične „slatke“ brige?
Ako ste među onim mamama kojima je bitno da djeca jedu raznovrsno i zdravo, onda su vam, vjerujem slatkiši rezervirani samo za iznimne situacije, poput rođendanskih proslava ili dječjih izleta. No možda ipak malo češće ne možete odoljeti njihovim molbama da im date „samo nešto malo“ slatko?
Moja A. danas ima 5 godina, i ne prođe dan, da me ne traži da joj dam nešto slatko. Jednom je to čokolada, drugi put žvaka, treći put sladoled… Međutim, nije uvijek tako bilo. Ni blizu. Do svoje treće godine A. nije ni znala što je čokolada, bonbon i sl. Ako je i znala, ili vidjela, nije tražila. Doma slatkiša nismo nikad imali, a slastice koje sam ja radila, kako za nju, tako i za nas, u pravilu nikad nisu sadržavale šećer, kupovnu čokoladu i druge loše sastojke. A. je jela sve što bih stavila na stol, za užinu je tražila mrkve i jabuke, a „slatkom zubu“ bih udovoljila s malo suhog voća i orašida, palačinkom ili komadićem nekog domaćeg kolača.
A onda je A. porasla, stvari su je počele više zanimati, a gosti su počeli češće donositi čokoladice za poklon, na vrtićkim su se proslavama dijelili bonboni…i danas nam A. svakodnevno zadaje slatke brige sa svojim prohtjevima.
No vratimo se na početak priče.
Želja za slatkim razlikuje se od osobe do osobe. No, zato će oni koji vole okus slatkog, sigurno već u dječjoj dobi razviti ljubav prema slatkišima. I iako nije strašno da naši najmanji „tu i tamo“ pojedu neki slatkiš, nije dobro da im to postane navika. Evo nekoliko razloga zašto se protivim konzumiranju slatkiša, najprivlačnije forme u kojoj šećer dolazi.
Prvo, šećer oslabljuje imunitet vašeg djeteta.
Drugo, šećer utječe na rad mišića, pa tako i srca i mozga, a time i na djetetovo raspoloženje i koncentraciju.
Treće, učestalo konzumiranje šećera razvija ovisnost (o šećeru), što dugoročno može dovesti do dijabetesa i drugih težih oboljenja.
Naravno, lista negativnih posljedica konzumiranja slatkiša ovdje ne prestaje. Ali, imajući i samo ovo na umu, mislim da bismo se trebali zapitati zašto djeci dajemo slatkiše, i razmisliti hoćemo li im dati nešto slatko, i što će to „slatko“ biti. Naime, kad negativno govorim o slatkom i slatkišima, prvenstveno tu mislim na industrijske proizvode – čokolade, bonbone, kekse, žvakaće, sladolede, ali i voćne jogurte, čokoladna mlijeka, sokove, pudinge, slatka peciva i sl. Mislim na sve one visoko procesirane proizvode u čijem je sastavu pretežito šećer, i mnogi loši konzervansi, bojila i druge umjetne tvari.
Za razliku od njih, postoje mnoge druge opcije koje su puno zdravije i bolje za našu djecu a jednako su ukusne i slatke. Evo nekih:
1. Grožđice, suhe smokve, datulje. Suho voće vrlo je slatko, i trebalo bi zadovoljiti svaki slatki zub. Istresite im malo u zdjelicu, ili nek zgrabe u šaku i grickaju u šetnji i igri.
2. Svježe voće, poput banana i manga, ali i grožđa, smokava, i bobica, također je slatko i djeca ga vole, samo to moraju otkriti ako još nisu. Tu ćete im pomoći vi, tako što ćete voće izrezati u zanimljive oblike, nanizati na drvene štapiće, ili pak umočiti u maslac od kikirikija i posuti s kokosom.
3. Na kraju, ako niste još izverzirani u pripremi ovakvih slastica, imate opciju i kupiti zdraviju varijantu slatkiša, kojih je ponuda sve veća. U dućanima sa zdravom hranom potražite sirove energetske pločice ili čokoladice, krekere bez šećera i sl.
Ako ništa od ovoga neće zadovoljiti vaše dijete, nemojte odustati. Budite strpljivi i nudite im i dalje. Ako su do sada jeli puno slatkiša, sigurno će trebati vremena da se naviknu na nove okuse, i da se odviknu od šećera. Važno je da zapamtite da je na tom putu i mali pomak na bolje – dobar pomak. A tu ćemo biti i mi s novim idejama, prijedlozima i receptima, za zdravije slatke zalogaje.
IVA
Žena u ranim tridesetima koja najveći dio sebe i svog vremena posvećuje svojoj djeci, obitelji. Uz to gradi karijeru znanstvenice, a u isto je vrijeme toliko zaljubljena u hranu i njezinu pripremu da preostale mrvice slobodnog vremena troši na kuhanje i fotkanje za svoj blog Culinary Postcards i osmišljavanje kulinarskih radionica u Centru za Kulturu prehrane.
