Ana Mariju ste imali priliku upoznati nedavno. Osim što je podijelila s nama kako je to biti supermama blizancima, ovog puta dijeli s nama kako je to putovati s njima.
Kada imaš putoholičara u kući, znaš da ga ni duplići neće spriječiti da otputujete negdje. Iako blizanci imaju tek deset mjeseci, već su bili u Mađarskoj, Italiji, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, BiH… Putovati s klincima ima svoje prednosti i nedostatke. No, na kraju pamtiš samo sretne dane, a to su oni na putu. Najbitnije od svega je imati volju i to ogromnu s velikim O. Ljude najčešće od putovanja odgovori to što shvate koliko truda treba uložiti prije nego se uopće krene na put i odustanu. Ali jednom kada otputujete, nećete više odustajati.
Zadnje naše putovanje bilo je nedavno, za godišnjicu braka. Nas četvero zaputili smo se u Italiju. Prvo smo razradili detaljan plan putovanja, noćenja, smještaja i razgledavanja. On pretražuje po internetu, ja zapisujem i printam. Kada nemaš turističkog vodiča, postaneš. U tih sedam dana obišli smo pet gradova: Rimini, San Marino, Rim, Napulj i Sienu. Od jednog grada do drugog pazimo da ima maksimalno četiri sata vožnje i uvijek se vozi kad je dečkima vrijeme spavanca. Zaspu u jednom gradu i probude se u drugom. Za svaki slučaj sve igračke koje imaju su im pod nogama. Što se tiče smještaja, samo nam je važno da uključuje doručak, jer onda smo mi sigurni neko vrijeme i briga se svodi samo na dječje potrebe.
Najteži dio je pakiranje. Zamišljate bezbroj situacija i što bi u tom trenutku trebalo tvom djetetu, a ti ćeš kao supermama to naravno imati pri ruci. Radi se popis i stavljaju se kvačice. Mi veliki obično dijelimo jedan manji kofer. Bitno nam je samo da imamo dovoljno čistog donjeg veša. A mali! A još su dvojica! Prvo pakirate kolica i klokanice, jer ne možete svugdje s kolicima, duplim pogotovo. To zauzme pola prtljažnika. Zatim odjeću za svaki dan, odjeću ako se ukakaju, ako se izbljucaju, ako se jako uznoje, malo topliju, malo hladniju…Ma daj cijeli ormar. Paket pelena, vlažnih maramica i ostalih krema i kremica za njihovu higijenu. Spremaš toplomjer, čepiće, sirupe, nosiset za ne daj Bože. Vreće s igračkama samo preselimo iza naših sjedala. Onda dolazimo do hrane, najgori dio. Kada vidim kupovnu kašicu s okusom bolognesa, prođe me jeza. Premali su, nisam još uvela sve namirnice, ne mogu jesti što i mi, još uvijek blendam. Neee, moram raditi sama i pasterizirati. Tri obroka dnevno puta dva klipana puta sedam dana, četrdeset i dvije kašice. Ona ogromna volja s velikim O lagano nestaje. Da vam ne pričam kako se trenutno skrivamo od dečki kad nešto poželimo pojesti, jer ako nas vide samo čuješ “njami, njami” i velike okice koje te gledaju onim blagim, srceotopljujućim pogledom.
Sve smo spakirali i krenuli. Prva stanica Rimini i Sajam slastica. Veliki haustori puni štandova sa slatkim delicijama. Sve super uređeno i ono nama najdraže, sve besplatno. Hodaš i samo papaš. Dečki su uživali u svom tom šarenilu, zabavljali se s maskotama, papali svoje, malo odspavali i malo pokazivali guzu. Najveći problem gdje god dođemo većinom je gdje ćemo presvući pelene, kao i kad putuješ s starijom djecom, kad im se odjednom kaki ili piški i moraju to sad-odmah. Kolica postaju premataljka, muž drži noge, ja se borim da ne zaprljam sve oko sebe. Zbilja je suho i sito dijete, najsretnije dijete.
U San Marino smo stali na putu do Rima kako bismo dali dečkima ručak i presvukli pelene. Usput smo ga razgledali i obavili mali shopping. Pošto tamo nema poreza discount te čeka na svakom čošku. Dečki su punih trbuščića zaspali i probudili se u Rimu.
Tri prekrasna dana od jutra do večeri smo lunjali ulicama Rima. Nedostatak putovanja s djecom je taj što u 20h si u apartmanu. Nema večernjih šetnji, koje čašice vina i noćnog života. Međutim, iz toga proizlazi i prednost. Rano se ustaješ i razgledavaš ono zbog čega si i došao. Upijaš svu tu ljepotu, umjetnost i uživaš u njoj, a čašicu vina popiješ za ručkom/večerom. Kako uspješno biti u skitnji cijeli dan s dva mala klipana? Nosiš sa sobom sve, tada se javljaju one situacije u kojima mama postaje supermama. Bitno je uvijek imati aktivnost koja je zanimljiva vašem djetetu, jer njemu Panteon, Vatikan, Koloseum ništa ne znače. Osim igračaka, tu je i pjesma, brojalice, razgovori, poljupci, igre skrivača i sve što djetetu mami osmijeh. Obično kažem da mi je lakše na putovanjima, nego doma. Doma sam sama s dečkima, a ovako smo 2:2. Između ostalog, njih su dvojica i već se zabavljaju međusobno.
Zatim smo se zaputili prema jugu. U Napulju smo imali smještaj, ali Pompeii su ono što me ostavilo bez daha. Nevjerojatno mi je kako je cijeli jedan grad sa svojom organizacijom, hijerarhijom, ustrojem samo tako nestao, napušten. Tu smo izgubili cijeli jedan dan dok smo sve obišli. Kamene i uske ulice bile su idealne za nas i naša kolica s jednom probušenom gumom (ironija). Dečki su se drndali i nisu se previše bunili. Jedna jako bitna stavka u cijelodnevnom razgledavanju s klincima su pauze. Vrijeme kada se sjednemo na nekom trgu, uz neku fontanu, na kavu ili ručak i promatramo ljude, njihovu kulturu, temperament, jednostavno guštamo. Ujedno tada dečki izađu iz kolica, istegnu se, razgibaju, popapaju, promjene pelene i spremni su za nastavak.
Nastavili smo put prema Sieni. Tamo smo slučajno upitali jednu gospođu za put do katedrale, na kraju je ona turistički vodič iz Beograda, koja živi već 24 godine u Sieni. Balkane, Balkane, Balkane moj. Sve nam je pokazala i objasnila od davnina.
Najveće bogatstvo koje proizlazi iz putovanja je to cjelodnevno druženje obitelji, istinski se povezujete i gradite uspomene. Zbilja otklanjaju stres i depresiju. Zadovoljstvo koje se javlja, jer si ostvario određene želje s popisa životnih, djeluje iscjeljujuće. Sama činjenica da ćete vidjeti i probati nešto novo, daje vam snagu te jača dušu i tijelo.
P.S. Sad se spremamo u Pariz.
Ana Marija Milković
