Što znači biti roditelj u 21. stoljeću? Koliko je to teško? Imam dojam da je danas puno teže nego što je nekada bilo. Informacija imamo na sve strane, dostupne su gdje god se okrenemo. Ali kako u moru tih informacija odabrati onu koja je najbolja? Razgovaram sa svojim prijateljicama majkama i vidim da su sve zbunjene. Jedna savjetuje ovu metodu hranjenja, druga savjetuje nešto sasvim drugo, treća sumanuto traži informacije o tantrumu i kako ga preživjeti, četvrta je na rubu sloma živaca i viknula bi na svoje dijete, ali danas je uvriježeno mišljenje da se time loše utječe na psihološki razvoj djeteta pa šuti i trpi i pušta. Vratimo se na početak, jer puno toga me muči kada je ova tema u pitanju.
Zašto danas postoji ta potreba da se o svemu pametuje, o svemu postoje nauke, o svemu imamo za i protiv mišljenja stručnjaka. Od trenutka kada sam saznala da sam trudna krenuo je moj put u tom labirintu informacija. Imala sam tu sreću da je moj ginekolog “stara škola” i od samoga početka je imao stav da nisam bolesna, već trudna. Propisao mi je određene vitamine koje sam počela piti i to je to. Bez bespotrebnih informacija o apsolutno svemu. Došla sam doma, moje prijateljice koje su bile trudne u isto vrijeme, dolazile su s pregleda sa tisuću drugih informacija. Ne smiješ jesti ananas, ne smiješ jesti jagode, ne smiješ jesti tunu, ne smiješ jesto domaću kobasicu, ne smiješ jesti jetricu, ne smiješ previše slatkoga, ne smiješ jesti junk food, ne smiješ piti kavu niti gazirane sokove, ne smiješ piti čaj od mente, ne smiješ piti sok od bazge. Pa ljudi dragi, što ja smijem jesti i piti u trudnoći? Svaki članak koji sam pročitala o tome što smiješ/ne smiješ jesti/piti/raditi, nigdje nije pisalo da se određeni prehrambeni prozivod ne smije uopće konzumirati. Uvijek je pisalo da je dozvoljeno u umjerenim količinama. Po čemu se onda to razlikuje od mojeg životnog stila inače? Pa nije da inače jedem 10 kila ananasa dnevno. Čemu bespotrebno raditi paniku? Umjereno i raznolikost su ključ svega.
Zatim sam rodila – e tu sam dobila savjeta sa svih strana… jedni viču – nemoj jesti grašak, mahune, brokulu, cvjetaču, blitvu, crveno meso, slatkiše, kavu, itd dok dojiš. S druge strane, prvi dan nakon poroda mi u bolnici serviraju varivo od graška. Jela sam sve, mali je odradio grčeve neovisno o mojoj prehrani. Jela sam sve i u trudnoći, i za vrijeme dojenja. Onda kreće dohrana – e tu pametnih glava nikad dosta. S čim krenuti, što kombinirati, pa glava mi je bila prepuna informacija i zaista sam bila na rubu živčanog sloma jer nisam više znala koga slušati. Jedino što se slažem je da zaista treba više pažnje obratiti na zdravu prehranu, ali opet raznoliku. Imam tu sreću da moj dječak voli jesti i nije pretjerano izbirljiv. Osluškujem njegove potrebe i dozvoljavam mu da jede sve. I čokoladu. (doslovno sam sad osjetila dizanje dlaka na vratu od kritiziranja). Umjereno i raznolikost su ključ svega.
Da ne ispadne da se savjeti dijele samo oko prehrane i vitamina, krenulo je dalje sa – razvijanjem bebine motorike, odgovarajućih igračaka, drvenih, didaktičnih, ma ima ih pregršt. I sve sam kupila i sve sam slušala. Na kraju je ispalo da moje dijete najviše voli plastičnu bocu u koju sam ubacila riže, super zvecka – savršena igračka. Propuzao je za balonom na helij, finu motoriku razvio je igranjem sa čepovima od boca. A stan je bio prepun hodajućih psića na baterije, valjaka sa pjesicama i ostalim igračkama koje sam platila basnoslovno skupo, da bi ih se on zasitio nakon 10 dana. Zatim crtići – moj Luka pogleda crtiće. (nadam se da mi neće socijalna služba sutra pokucati na vrata) Uz te crtiće, naučio je sa godinu i 8 mjeseci brojati na hrvatskom i engleskom, prepoznaje sve životinje, zna kako se koja glasa. Procijenila sam da obzirom kakav je tip djeteta – znatiželjan i iznimno aktivan, da mu smijem dozvoliti “screen time” u danu. Čitamo i pričice, crtamo i igramo se u parkiću. Ponavljam – umjerenost i raznolikost su ključ svega.
I ovo je tek početak. Tema, pitanja i različitih odgovora ima na bacanje. Koju kapicu za more odabrati? Kupiti kupaće gačice za bebe ili pelene za kupanje? Koju kremu za sunčanje odabrati? Biranje dječjih cipela – e i to je nauka, jedni viču nikako uložak, drugi viču isključivo uložak, a moje dijete skida i jedne i druge i uživa biti boso. Puno pitanja, a previše odgovora. Koji je točan? Sada mi na pamet pada vještica iz Huga koja kaže “odaberi jedan odgovor – sigurno ćeš pogriješiti!” I to je istina. Jer, odabrat ćete jednu metodu koja je ispravna po jednima, neipravna za druge. A koji su u pravu? Imam osjećaj kao da su nama, roditeljima 21. stoljeća odstranili mozak. Odstranili zdrav razum. Odstranili mogućnost da osluškujemo vlastito dijete. Što nama fali? Moja generacija je prepuna uspješnih, zdravih i pametnih ljudi. Jeli su čokolino, igrali nintendo, skakali vani u parkiću, igrali gumi-gumi, vraćali se doma krvavih koljena i naši roditelji nisu odmah trčali na hitnu pomoć ili tražili alternativne metode iscjeljivanja ogrebotina s koljena. Hranila me mama dok sam bila mala, nije postojala metoda “beba-vođa dohrane”, danas se znam koristiti i žlicom i vilicom. Štoviše, žlicu koristim desnom rukom, vilicu lijevom. Viknuli su na mene kada sam pogriješila. Poštovala sam svoje roditelje. Nisam smjela zakasniti doma, jer bih zavšila u kazni. A nikada nisam završila u kazni. Poštovala sam profesore. I one koji su bili nepravedni. I evo me, zdrava sam i normalna. Zašto? Zato jer nije bilo toliko kontradiktornih informacija, zato jer su naši roditelji koristili svoj mozak i razum dok su nas odgajali. Zato jer je postojao autoritet i znalo se tko je dijete, a tko roditelj. I nikada mi ništa nije falilo. Iskreno mogu reći da sam imala predivno djetinjstvo.
Što želim reći ovim tekstom? Osluškujte potrebe svojeg djeteta. Ako je nježno dijete – naravno da nećete viknuti na njega kada pogriješi, već ćete mirnim putem objasniti. Ali, ne treba to značiti da će upravo ta metoda funkcionirati kod svakoga. Svako dijete ima svoj karakter. I svaki roditelj ima svoj karakter. Nije nam lako. A toliko informacija imati na dlanu sasvim sigurno neće donijeti mir i sklad u našim glavama. Ono što znam je da svaka od nas svojem djetetu želi biti savršena mama, želimo od naše djece napraviti zdrave i sretne ljude. Kada bi se barem nekada oslonili na svoj zdravi razum, malo manje kritizirali sve što nije onako kako mislimo da treba biti i bili tolerantniji, bilo bi lakše. Znam da ovaj tekst zvuči jako kritizirajuće, ali nije stvar toga. Uvijek ću saslušati i poštovati onog drugog, makar se ne slagala s njim. Ali korsitit ću pritom svoj razum.
SONJA
Supermama živahnog dječaka, Zagrepčanka dalmatinskih korijena, blogerica na www.littlemisstwiggy.com, ganja diplomu na Pravnom fakultetu, zaljubljenica u modu, šljokičasta i kreativna u duši, mama glasnog smijeha i vatrenog temperamenta, gurman koji voli kuhati, obožavateljica kave, bez slobodnog vremena. Ovdje će dijelit s vama svoje avanture iz majčinskog života i savjete što obući izuzev pidžame i tajica.
