O Školi Atopije u Velom Lošinju, već smo pisale. Međutim, ove godine smo i same prisustvovale u Školi. Pa će ovaj tekst biti više osvrt onoga što smo doživjele tamo.
Atopijski dermatitis kao takav je vrlo raširen i čest kod djece, toga nismo svjesni kada se sami ne borimo s istim, ali kada malo zagrebete u razgovor s mamama, shvatite da ih je jako puno. I ne znam je li teže djeci ili roditeljima koji su izluđeni od traženja rješenja.
Upravo zato je Škola atopije izvrsna. Pakiranje kofera i sjedanje u auto niti jednom roditelju nije lako, ali čitava muka putovanja se isplati kada vas trajekt dovede na taj otok zdravlja. Sam miris mora je već ljekovit. Dolazak u taj pitoreskni grad zaista puni energijom. Škola atopije smještena je u predivnom lječilištu u Villi Elisabeth. Divna arhitektura okružena još ljepšom okolinom prepunom palmi, borova i raznih miomirisnih cvjetova. Idealno za opustiti se, koliko je to uz djecu moguće.
Zapravo, nakon tih par dana provedenih s roditeljima, čini mi se da za njih nema opuštanja. Djeca AD vrlo hrabro proživljavaju svoju borbu, ali roditeljima je potrebna pomoć. Jeste li znali da djeca koja boluju od AD, nakon dužeg putovanja u autosjedalicama, krenu odmah sa simptomima AD? Svrbež, bol, iritacija. Nezamislivo. Za njih, dok se ne smiri koža, nema kupanja. Jeste li znali da neka od djece oboljele od AD ujedno ima i alergiju na popriličnu količinu namirnica? Do te mjere da “pare” juhe mogu izazvati užasne reakcije? Kako je biti roditelj u tom slučaju? Kada te zapravo okolina ne razumije, a stvari koje su uobičajene, za tvoje dijete mogu biti pogubne ili uzrokuju bol? Kada malo promislite o tome, jeza vas prođe.
Škola je organizirana na način da se prvi dan upoznaju stručnjaci, roditelji i djeca, predavanja su organizirana kroz jutro i podne, a djeca su za to vrijeme u igraonici pored i normalno i opušteno ulaze i izlaze iz predavaonice. Osim upoznavanja, prvi dan održan je i razgovor s nutricionisticom. Drugi dan slijedi predavanje o samom atopijskom dermatitisu i kako njegovati kožu, a u popodnevnim satima organiziran je razgovor i psihološka pomoć roditeljima. Mislim kako je to bio najvažniji dio. Slušajući te mame, shvatila sam da se društvo općenito ne zamara ovom temom. I to je ono što izluđuje. Banaliziranje bolesti. Neumjesni komentari okoline. Nerazumijevanje. Zamislite da se vaše dijete po noći svrbi do krvi, da vrišti od boli, da ne smije jesti čokoladu, piti mlijeko, pojesti sirni namaz, a okolina na to reagira “ma daj mu malo, što će mu biti?”. Čini mi se da nam fali malo empatije i razumijevanja. Upravo to, zajedno s prijeko potrebnim informacijama, dobije se u Školi atopije. Treći dan je rezerviran za djecu – radionice opuštanja i disanja, preusmjeravanja pažnje kada krene neutaživ poriv za češanjem.
Pravilna i adekvatna njega, educiranje o samoj temi i razumijevanje okoline je ono što je djeci oboljeloj od AD i njihovim roditeljima potrebno. I to je ono što im se pruža u Školi atopije.
