Sa pojmom doule ne susrećemo se prvi put. Podrška koju daju ženama tijekom trudnoće i nakon nje od velike je važnosti. Poželjeli smo saznati više o ovoj profesiji pa smo popričali sa Sanjom Bukač Štritof, doulom i tihom pratnjom kroz trudnoću, na porodu i u danima babinja.
Sanja, možeš li našim čitateljicama objasniti što točno znači biti „doula“ i što sve obuhvaća tvoj poziv? Biti Doula je najljepši poziv na cijelome svijetu. Za mene je biti doula pomoć majkama i moj utjecaj da im iskustvo trudnoće, poroda i majčinstva bude onakav kakvog svaka žena i svaka majka zaslužuje. Na tom području potrebne su promjene i ja svakako želim dati i dajem svoj doprinos, svakodnevno. Moj poziv obuhvaća pripremu majki, njihovih partnera i cijelih obitelji za sve ono što ih čeka, s čim će se susretati i što će prolaziti prije, za vrijeme i nakon djetetovog rođenja. Ja sam na raspolaganju svojim trudnicama sedam dana u tjednu, dvadeset četiri sata na dan i tako će biti sve dok osjećam leptiriće u trbuhu kada se nalazim sa svojim trudnicama, kada me nazovu i kada porod krene. Buduće mame mi se najčešće javljaju u trećem tromjesečju i tada počinje naš rad na osvještavanju o prekrasnom činu donošenja djeteta na svijet i svemu onome što prethodi i svemu onome što slijedi nakon rođenja djeteta. Kroz naše susrete prolazimo sve probleme, strahove, dileme i razmišljanja majki koja ih muče kroz trudnoću. Uslijed utjecaja hormona često prolazimo lijepe situacije, a ponekad i one manje lijepe zajedno. Prijatelji i poznanici često me znaju pitati kako mi nije teško prolaziti patnje, vrisku i plač na porodu sa svojim mamama. Do sada nisam imala takav slučaj u svojoj praksi, moje mame su smirene, fokusirane, prodišu svaki trud, ne gube kontrolu, u svakom trenutku znaju što rade, što slijedi i što moraju raditi kako bi si olakšale.
Kako se postaje doula? Doula se postaje pohađanjem osnovne edukacije za Doule, višegodišnjim sudjelovanjem na radionicama, tečajeva, simpozijima, kongresima i nadograđivanjem svog znanja, te praksom. Žena ukoliko želi biti doula za početak mora imati osjećaj za to. Kao Doula mentorica često svojim kolegicama znam reći da bi svaka od njih prvo trebala otići na porod u svojstvu pratnje, a tek nakon toga razmisliti o tome da li joj se to sviđa, da li je spremna svoj život, život svoje obitelji i svoje vrijeme bezgranično podrediti drugim ženama.
Doula i primalja, koje su razlike? Razlika između Doule i primalje je velika. Primalje su stručno obrazovane medicinske djelatnice koje uz liječnika porodničara na porodu rodilji pružaju pomoć. Doule ženi pružaju psihičku i fizičku pomoć kroz trudnoću, na porodu i u danima majčinstva. Moje mišljenje je da bi liječnici, primalje i doule trebali međusobno surađivati, a sve u svrhu što bolje brige i skrbi za naše drage rodilje, djecu i njihove obitelji.
Kako liječnici i zdravstveno osoblje gledaju na doule? Kroz pripremu za porod jedna od tema koju prolazim sa svojim rodiljama je odnos i komunikacija sa bolničkim osobljem. Kroz praksu nailazila sam na razne situacije od prihvaćanja do ne prihvaćanja osoblja. Uvijek se trudim biti pristojna, korektna i znati svoje mjesto kada ulazim u okvire zdravstvenog sustava. Ovisno o bolnici u koju dolazimo ovisi i odnos osoblja zato ako mogu biram za svoje rodilje rodilište koje se najviše prilagođava budućoj majci i njenoj bebi. To su uglavnom rodilišta uključena u pilot projekt Rodilište prijatelj majke i djeteta. Ona bi se trebala ponašati prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije i odgovarati standardima te titule. Kako je taj projekt tek u fazi Pilota trebati će još dosta vremena da se usklade svi uvjeti. Do tada se nadam se da će nas i naš način rada upoznati i liječnici i bolničko osoblje te nam dati šansu da zajedničkim snagama osnažimo majke i pomognemo im da ostvare što bolje i ljepše iskustvo rađanja.
Koliko su tražene usluge doule kod nas u Hrvatskoj? U Hrvatskoj su doule sve traženije, također vidim i veću osviještenost i porast interesa majki za radionice, tečajeve i pripremu za porod i dojenje i sretna sam zbog toga.
Zašto bi se buduće mame trebale odlučiti za doulu? Koje su prednosti? Buduće mame trebale bi se odlučiti za doulu ako žele pokraj sebe pratnju koja će im biti na raspolaganju i svojim znanjem, podrškom i potporom pomoći da prebrode strahove od poroda, da se upoznaju sa situacijama koje će se događati kroz trudnoću, kada porod krene kod kuće, u rodilištu, koja će se izmjenjivati s partnerom na porodu i u svakom trenutku znati što nam je činiti. U danima babinja biti će tu kao podrška kroz dojenje i s bebom u prvim danima kada nam je pomoć najpotrebnija. A ostati će i dugogodišnja pratnja tijekom života.
Objasni nam ukratko koja je tvoja uloga tokom trudnoće, na porodu i nakon poroda. Mamama savjetujem da me kontaktiraju tijekom trećeg tromjesečja i tada ćemo imati dovoljno vremena za svaku vrstu pripreme koja mami treba. Naći ćemo se za početak, upoznati i dogovoriti tempo koji mami odgovara. Nakon toga krećemo sa radom i razgovorom kroz zajedničke susrete, kada se porod približi napraviti ćemo zajedno plan poroda i dogovoriti želimo li se vidjeti kod kuće ili u rodilištu kada porod krene. Svojim mamama savjetujem da se čujemo kada se počnu osjećati neobično i drugačije tada pratimo situaciju. Kako porod napreduje ja ću krenuti prema rodiljinoj kući. Kod kuće ćemo ostati što duže možemo i kada dođe vrijeme krenuti ćemo prema rodilištu. Kod kuće ćemo se gibati, prodisati svaki trud, napraviti ugodnu atmosferu, biti na lopti i upotrijebljavati razna sredstva za olakšavanje boli kako bi si pomogli. Dolaskom u rodilište ulazimo u sustav i tada si olakšavamo koliko nam sustav omogućuje. U Zagrebu imamo četiri rodilišta, svako djeluje na svoj način kojem se mi trebamo i pokušavamo prilagoditi. Neka rodilišta su kruta u svojim stavovima i žele da se majke u potpunosti prilagode njima no ja i moje trudnice idemo u ona u kojima imamo najviše slobode i u kojima se čini sve da mami bude ugodnije i ljepše, a opet da su majka i dijete maksimalno zbrinuti i sigurni.
Sjećaš li se prvog poroda kojem si prisustvovala? Prvi porod kojem sam prisustvovala bio je onaj moje prijateljice Ivane, bilo je to prije devet godina u jednom hrvatskom rodilištu. To je za mene bilo prekrasno iskustvo, biti uz prijateljicu u tako intimnom trenutku, biti joj podrška i potpora, prisustvovati rođenju novog života, biti dio tako jedne lijepe priče. To je bio trenutak u kojem sam spoznala koju profesiju sam trebala odabrati i što želim biti. S Ivanom sam na porodu bila i šest godina kasnije kada se rodio drugi sin i mojoj sreći nije bilo kraja.
Kako očevi reagiraju na doulu? Mislim da većina očeva u douli vide spas, no ne treba na tu činjenicu gledati kao na nešto loše dapače budući očevi žele svojim suprugama pomoći na najbolji mogući način. Kroz trudnoću žele da budu smirene i da imaju oslonac u ženi koja im može pomoći savjetom, pažnjom, utjehom, na porodu žele sigurnu ruku koja će ih voditi kroz sve faze. U nekim slučajevima tata, trudnica i ja prolazimo kroz porod zajedno kod kuće, u bolnici se izmjenjujemo ili tata uđe samo na izgon. U nekim slučajevima tata nam se pridruži u zlatnom satu. Dosta često me tate zovu kako bi ih pripremila da budu podrška svojoj supruzi, ali onakva kakvu ona zaista i treba. U danima babinja nerijetko je s nama i tata kojeg sve zanima, ima tisuću i jedno pitanje ili pak zna sve odgovore prije mene same.
Što je ono najljepše što ti je donio tvoj poziv? Moj poziv doule donio mi je pregršt divnih priča, toplih prijateljstava i prekrasan osjećaj koji niti jedan drugi poziv ne može zamijeniti ni nadomjestiti.
KONTAKT
