Pula je maleni grad, ali je grad koji se može pohvaliti velikim ljudima koji ga čine ljepšim i boljim mjestom. Jedna od njih je i Helena Gaia Petrović, doula, trenerica taijiquana i qigonga, učiteljica yoge i plesa s preko 25 godina iskustva u holističkom radu, majka tri sina i zagovornica prirodnog poroda. Imala sam čast razgovarati s njom o njezinom radu koji ona ne doživljava kao posao, već kao poziv i način življenja.
Heleni materijalni svijet nikad nije bio jedini stvaran, njezin život od rođenja i naslijeđe prije rođenja su ezoterijska znanja i nematerijalna baština. Život ju je oduvijek vodio kroz susrete i vještine koji naizgled nemaju puno veze sa svakodnevicom, kroz metode i pravce koji su daleko od mainstreama i daleko od ove, većini uobičajene stvarnosti. Stabilno joj je uporište, i kako ona kaže najvažnije biće u životu, bila gotovo u potpunosti gluha i beskrajno tiha nona. Helena je na početku rata, tijekom raspada svega što joj je bilo blisko i znano, pokušala iznova definirati sebe i svoj put kroz ime Gaia.
Kako ste odlučili biti doula? Što vas je potaklo na to?
Odlučila sam otići na tečaj za doule kad je jedna trudnica s kojom sam radila napomenula da bi joj trebala doula. Bio je to naizgled prirodan korak nakon mog dugogodišnjeg rada s trudnicama i sa ženama u svim životnim fazama, ali ja zapravo nikada to nisam svjesno htjela. Dugo sam se opirala. Već sam izgovor „dula“, asocira me na engleski izraz“dull“, tako da, ako se baš moram tako definirati, kažem za sebe da sam doula, s punim o, kao oum. To me umiruje.
U Sloveniji sam imala i imam blisku plesnu prijateljicu posvećenu radu sa ženama nakon poroda i brizi za žene, kao i puno plesnih sestara ufuranih u taj film i sticajem okolnosti, družeći se s njima, pratila sam što i kako rade, ali taj sam njihov angažman doživljavala kao neki njihov privremen, a meni dosadan hobi.
Preokret se desio 3. siječnja 2009. godine, 3 mjeseca prije začeća mog trećeg sina Gea, kada sam odsanjala zadnji od 3 sna u kojima mi je bilo rečeno sve, cijeli tijek trudnoće, uputstva što mi je činiti i da ću roditi kod kuće sama 3. siječnja 2010.godine. Suprug i ja u kući sami. U Puli i Istri tada je to bilo nepojmljivo, a ni danas gotovo nitko ne rađa sam. Dotada sam već bila prošla i prirodni porod i orgazmički porod, i dojenja i nošenja i povezujuće roditeljstvo, sama….bez knjiga, bez plana poroda, bez suvišnih informacija. Bio je to sastavni dio mog života, nisam imala potrebe o tome pričati. Sama za sebe osjećala sam se dovoljno snažno. Porod je na fizičkom planu bio lagan, a na energetskom sam dobila informacije vrijednije od tisuću knjiga. Shvatila sam da se taj čin nije ticao samo mene i da ne mogu više sva ta iskustva držati za sebe. Nisu mi bili dani da o njima šutim. Nakon te spoznaje, otvorila sam vrata svog doma svima kojima je bilo potrebno i veoma brzo žene su počele dolaziti na pripreme za porod, na Shakti yogu i ženske krugove, ali doula nikako nisam htjela postati. Unatoč svim mojim otporima da sebe tako definiram, moje me trudnice doživljavaju kao doulu i polako sam tu ulogu počela prihvaćati.
Bavite se i Yogom, Tai Chi-om i terapeutskim plesom. Kako to sve primjenjujete u prenatalnim radionicama?
Za mene su yoga i taijiquan vještine koje bi žene trebale vježbati puno prije ili barem kao pripremu za trudnoću. Treba vremena da yoga i taiji postanu dio našeg sustava, to nije posao od nekoliko mjeseci. U trenutku kad žena zatrudni, što je učinjeno je učinjeno, no recimo da te metode mogu olakšati trudnoću i porod.
U mom radu yoga principi prožimaju sve i čak u tako kratkom roku neki aspekti yoge su primjenjivi: određene asane, vježbe disanja, različiti aspekti meditacije, vizualizacija, mantre, yoga nidra, dubinsko opuštanje….To što radim je Shakti yoga jer radim i sa ženama i s energijama, a u yogi sam od 1989.godine i učiteljica sam tantričke yoge iz Saraswati linije. Ono zapravo najbitnije kod yoge je da je kroz sustav čakri povezana sa žlijezdama s unutarnjim izlučivanjem i izvrsna je za hormonalni balans koji je zapravo ključni faktor za uspjeh prirodnog poroda.
Za hormonalnu ravnotežu koristan je i taijiquan, koji je moja bazična profesija. Kad je taiji u pitanju, ne učimo cijele forme, nego najvažnije principe taijiquana i ta kombinacija tekućih pokreta i dubokog disanja priprema ženu za prepuštanje bujici energije na porodu. Taijiquan je cjelovito tjelesno/umno vježbanje koje gradi snagu, povećava fleksibilnost i vrlo važno, poboljšava ravnotežu: fizičku (važno za brzo mijenjajuće tijelo), psihičko (smanjuje tjeskobu i ublažava pre i postnatalna depresiju) i kao osnova svega, hormonalnu ravnotežu, koja je od najveće važnosti za prirodan i čak orgazmički porod. S obzirom da je to i borilačka vještina, dobro usvojeni principi Taijiquana dobra su zaštita za rodilju i korisni kod poroda u nepovoljnim uvjetima i nezdravom okruženju.
A što se plesa tiče, akreditirani sam TranceDance facilitator u TranceDance International i to radim od 2011.godine. U radu s trudnicama puno koristim taj ples s povezom na očima, koji sam prilagodila njima. S obzirom da su vid i svjetlost često ometajući faktor na porodu, s tom metodom naučimo isključiti sve smetnje, osvijestimo sva čula, sva unutarnja stanja i ojačamo i instinkt i intuiciju. To koristi i tijekom rizičnih trudnoća, jer plesati se može i sjedeći. Svatko se kreće u skladu sa svojim stanjem.
U svom radu s trudnicama Helena koristi i glas, pjevanje, instrumente te druge metode, a za sve to opisati Heleni bi trebala barem jedna knjiga.
Glavni joj je cilj u radu s trudnicama pripremiti ih za duboku transformaciju kroz porod, kanalizirati tu strahovito snažnu energiju u pravcu osnaženja i oslobođenja od straha i stega.
Na koji način trudnice oslobađate strahova od poroda?
Koliko god da se danas priča o porodu kao prirodnom procesu, veliča se njegova bezopasnost kao nešto što gotovo svaka žena može, ja se ne bih složila s tim. Ni nekad nisu sve žene rađale lako, a pogotovo danas ne može svaka žena niti spontano dojiti niti spontano rađati. Taj lanac je pukao prije nekoliko generacija, način života se jako udaljio od prirodnog i osim traumi zbog tog prekida, u genetskom sjećanju nosimo i traume barem 7 generacija predaka, smrti na porodu, nerođenu ili nepriznatu djecu, puno boli. Na svakom je rođenju tiho prisutna smrt, a naša civilizacija smrt prešućuje, kultura mladosti smrt ne priznaje. A što više smrt odgurujemo od sebe, strah je veći. Čak i za savršeno spremnu trudnicu, porod je poput male smrti. U jednom dužem ili kraćem veoma intenzivnom činu, zauvijek će nestati ona kakva je bila. Rodit će se i dijete i majka. Ništa više neće biti isto. Strah je zapravo prirodan, ali ne mora se nužno manifestirati kao strah.
U radu koristim sve već navedeno jer sve te vještine unutar sebe sadrže i načine za oslobađanje od straha. Od psihospiritualnih metoda koristim sve iz svoje riznice što je u trenutku potrebno, za što znam da daje rezultate. Svjesna sam na osnovu sve brojnijih rezultata da ono što radim djeluje. Suština je prisutna, a tehnike su samo oruđe. Ono može biti i zlatno, optočeno draguljima, ali u neobučenim rukama oruđe postaje oružje i zato je za uspješni kontakt koji je nužan u mom radu bitno je poštovanje. Ono je preduvjet za ljubav kao suprotnost strahu i sve što iz ljubavi proizlazi: razumijevanje, prihvaćanje, upuštanje, prepuštanje,… Moje nekadašnje trudnice, a danas mame i prijateljice, znaju o čemu pričam. Zapravo, najveći dio mog rada ne može se prenijeti riječima.
Danas prvorotkinje dolaze izvrsno informirane, sve znaju, a nikad rodile nisu. Nafilane kontradiktornim informacijama često puno pričaju ili samo sumnjičavo šute uspoređujući ono što ja pričam sa svime što su sakupile. U tim uzavrelim ekspress loncima, zgusnutom moru koječega, bude potisnut ogroman strah. Često hodaju od jedne do druge radionice i to ih još više zbunjuje. Nekima na čelu piše sve što ih čeka, bude mi mučno gledati to znajući da će, ukoliko ne ispustimo paru na vrijeme, sve to prsnuti na porodu, ili poslije. Ali svjesna sam i svojih granica. Ponekad uspijem doprijeti do njih, ponekad ne.
Helena svakoj trudnici pristupa individualno jer ono što jednoj koristi drugoj može izazvati sasvim suprotan efekt. Tijekom pripreme na licu mjesta odlučuje koju će metodu primijeniti te sa svakom trudnicom razvija jedinstven odnos.
Helena ne pomaže samo trudnicama, već svim ženama raznih dobi.
Jednom mjesečno vodit ću radionice za žene u peri-menopauzi, ali zapravo danas najčešće vodim vikend radionice i Ženske krugove za žene svih godišta istovremeno, u Hrvatskoj i inozemstvu. Za proljetni ekvinocij vodim Shakti Yogu u Beču, za ljetni solsticij i jesenji ekvinociji međunarodni retreat u Medulinu, zadnji vikend u rujnu već četvrtu godinu za redom vodit ću Shakti yogu, a također i Trance Dance, na jednom od najvećih međunarodnih Pole dance kampova, u Puli.
Ovaj izniman razgovor Helena je završila divnim riječima kojima bi se svi MI trebali voditi: Ljubav važnija od svih dobitaka i gubitaka. Svaki trenutak ljubavi trenutak je stvaranja koji proizlazi iz odnosa, prije svega sa sobom, a potom sa svijetom s kojim stupamo u kontakt. Taj trenutak ostaje utisnut zauvijek, sve drugo će proći. Ljubav je ona kreativna iskra na raskršću svjetova koje je jedina u stanju stvarati ih, povezati ih i udahnuti im smisao. Samo Ljubav.
Facebook: Mama Gaia
KATARINA @instantmama30
Majka izrazito brbljavog trogodišnjaka kojem je nedavno došlo pojačanje – sekica. Prije majčinstva s dječjim osmjehom, ljutnjom, entuzijazmom i problemom susrela sam se kao učiteljica. Lako je bilo odluke donositi kao učiteljica, ali kao roditelj često sam se oko svega dvoumila, a prije odluke dobro sam se informirala da bih na kraju probala jedno i drugo, a često i treće, pa izabrala ono što je našoj maloj obitelji nabolje i najprihvatljivije. Tako sam skoro pa magistrirala na jednokratnim i platnenim pelenama, dojenju, ergonomskim nosiljkama, povezujućem roditeljstvu, Baby Led Weaningu, Ecanju (Elimination Communication), tantrumima i još mnogo čemu. Neustrašiva sam kad je riječ o isprobavanju novih stvari zato sam u ovoj trudnoći prošla nekoliko radionica o prirodnim porodima, a isprobala sam i akupunkturu pripreme za porod. Često griješim, ali trudim se iz pogreške izvući ono najbolje jer ja sam supermama sa sto i jednom manom (ne pretjerujem) koja uživa u roditeljskoj brizi. Svoja razmišljanja i dvojbe nesebično ću dijeliti s vama.
Facebook: Instant Mama
