služi li vježbanje vama ili vi služite vježbanju?

Vježbanje u kojem postoji strpljenje.

Svaki dan prolazimo pored reklama koje pozivaju na zdrav život, zdrave navike i vježbanje, gledamo ih, slušamo na radiju, divimo se modelima koji poziraju na promo plakatima i nude neki čudesan suplement koji će vam istopiti višak kilograma i istovremeno izgraditi mišiće. Nešto što će vas učiniti da izgledate poput te fotošopirane boginje na plakatu.

Teretane i fitness centri vas zovu na trening, daju obećanja da ćete baš njihovom rutinom u 30ak dana dobiti novo tijelo, zategnuto, snažno, izdržljivo; spremno za sve. Odlično, mislite si, idemo probati i tako odluka padne za sljedeći ponedjeljak – krećete u teretanu. Dogovorite čuvanje klinca, spakirate „gym bag“ koja nije vidjela svijetlo dana otkad ste zatrudnjeli/rodili i malo vas je strah dok se odmjeravate u ogledalu, procjenjujete „štetu“. Pitate se puno pitanja, svašta vam ide kroz glavu, počnete se dvoumiti, ali odlučili ste, želite biti u dobroj formi bez obzira na sve. Tom „šlaufu“ na trbuhu i bokovima dani su odbrojani.

Ponedjeljak je, odradili ste što ste mogli i jedva čekate izaći van iz teretane (s knedlom u grlu). Niste mogli pratiti tempo grupnog programa koji ste se odlučili isprobati, trenericu jedva da ste vidjeli, niste se usudili doći naprijed da se ne osramotite ispred dvadesetak žena na kojima se vidi da su već dobro ufurane u rutinu, „škembica“ i višak kože na trbuhu su poskakivali svakim vašim pokretom…izlazite iz dvorane nakon 20 minuta jer nema smisla. Pitate na recepciji za neku alternativu, savjet pa vas dežurni trener u teretani pošalje na traku za trčanje i nestane. Nakon 10 minuta hodanja po traci, uputite se isprobati neke od sprava, ne znate kako koja funkcionira, trener je zaokupljen pomaganjem nekoj curi dok radi čučnjeve. Gledate u njezin strukić i ravan trbuh, pogledate svoj i pitate se hoće li ikad biti kao nekad prije bebe, prije 10-15 kilograma viška.

Uvlačite trbuh svaki put kad netko prođe pored vas ili vas odmjeri. Ne osjećate se dobro među tim spravama, ogledalima, pogledima ispod oka. Nije ovo za vas, odlučite i odustanete prije nego što ste se stigli presvući.

Fitness industrija je poput svih ostalih postala iskomercijalizirana, prepuna apela i poruka ženama kako trebaju izgledati, koliko i kako trenirati, što izbaciti iz prehrane, koju super hranu i suplement uvesti na dnevni meni.

Motivacijske izreke tipa „go big or go home“, „brže-više-jače“, „no pain-no gain“ , „no excuses“, samo su jedne od brojnih kojima nas uvjeravaju da je više bolje, da je dobar trening onaj nakon kojeg sljedeći dan jedva ustanete, da se trening mora odraditi pošto poto, da su rezultati mogući isključivo uz muku i bol te naravno fat-burnere, CLA, proteinske shakeove. Modeli s trbušnim pločicama na plakatima i Instagramu nam prodaju te priče, a mi ih gutamo zalogaj po zalogaj jer želimo izgledati dobro, osjećati se dobro. Želimo biti poput njih, nasmijani, „fit“, sretni… Zaboravljamo da su modeli, da imaju iza sebe vojsku koja se brine oko njihovog izgleda i svakog zalogaja, zaboravljamo da je zdravlje najbitnije i tako počnemo služiti fitnessu i fitness industriji, trgati se na treninzima, šopati se svakakvim kapsulama i ampulama, većinu vremena provoditi gladni jer se, eto, moramo držati općenito preporučenog kalorijskog unosa ukoliko želimo biti fit.

Zaboravljamo da je bit tjelovježbe i fitness lifestyle-a očuvanje zdravlja, prevencija ozljeda, postizanje i održavanje funkcionalnosti lokomotornog sustava i cjelokupnog zdravlja.

Zaboravljamo da vježbanje treba služiti nama, našim individualnim potrebama, da smo rekreativci i da je put do svake promjene koju želimo ostvariti proces za koji treba strpljenja. Kada pokušamo doći do brzih rezultata preko noći, odbije nam se od glavu. Znam to, jer se meni odbilo od moju i još uvijek osjećam posljedice.

Ženama je posebno izazovno upustiti se u avanturu s treninzima i suočavanje sa stanjem vlastitog tijela, pogotovo nakon trudnoće i poroda kada dobiju divnu bebu, ali i posve novo tijelo koje ih ne služi kao prije.

Dijastaza nakon poroda mnogima bude velika prepreka da se počnu brinuti za svoje tijelo i pružati mu ono što najviše treba – kretanje. Nesigurnost, pad samopouzdanja, sram, nezadovoljstvo i strah najčešće su emocije s kojima se novonastale majke nose kada je u pitanju njihovo tijelo. Nažalost, okruženje i pristup u većini fitness centara nema osjećaja za potrebe tih žena; žena općenito, nemaju vježbanje kakvo njima treba – vježbanje koje će se prilagoditi klijenticama, a ne obrnuto, vježbanje u kojem je ok imati „šlaufić”, višak kože, vježbanje koje razumije da svakom treba drugačija rutina, vrijeme da bi došlo do promjene, vježbanje u kojem postoji strpljenje.

Ono što bih voljela da sve žene osvijeste, posebno mlade majke koje su obeshrabrene zbog stanja svog tijela jest da se može sve postići, sve promijeniti, da ste savršene točno takve kakve jeste, jedinstvene i neponovljive, snažne.

Jedino što vam treba za početak promjene stanja nabolje već imate, a to je vaše divno, zdravo tijelo koje je tu samo da vas služi i da kroz njega iskusite ovaj fenomenalan život. Zato je bitno da ga cijenite, volite ga takvo kakvo ono je ovog momenta i da ne odustajete od njega – sebe, nikada!

Ukoliko ste se pronašle u ovom tekstu, nadam se da vam je puhnuo bar malen povjetarac u leđa i da ćete se vratiti na trening ili početi raditi na sebi s čvrstom odlukom da će fitnes biti u službi vas, vašeg tijela i stanja te da ćete imati strpljenja i ljubavi same sa sobom koliko imate sa svojim najmilijima.

 

Sanagravida Centar za žene otvorila sam upravo zbog tužne realnosti koja je opisana u tekstu, a s kojom sam se previše puta susrela u praksi i ako išta mogu obećati  je to da će žene, kod nas u Sanagravidi pronaći fitnes koji služi njima, ima strpljenja i vrijeme cijelog svijeta za njihove potrebe.

Samo opušteno, samo pomalo.

 

Foto: Pexels

VALENTINA SUMPOR Mlada poduzetnica koja vodi centar Sanagravida za savjetovanje i vježbanje trudnica i žena svih dobi. Iako je diplomirala ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, strast joj je fitnes kojim se bavi već godinama. Spoj ljubavi prema fitnesu i ekonomsko obrazovanje rezultirali su idejom o osnivanju centra Sanagravida, oaze u koju bi dolazile žene koje žele raditi na sebi, razvijati se, podsjetiti se na vrline, ljepotu, osvijestiti ono što u ovom ubrzanom tempu života i moru obveza često zaboravimo, možda uzmemo zdravo za gotovo – naše tijelo, naše vrijednosti, jedinstvenost svake individue.