Bila jednom jedna mama (malene dječice) koja se probudila naspavana, dok su njezina djeca još spavala, popila je kavu u miru i onda bezbrižno krenula u dan, zajedno sa svojom djecom i mužem, bez plana, kud ih život taj dan odnese… Proveli su dan pun smijeha i avantura i sretno zaspali navečer dok je mama zadovoljno nazdravljala s mužem.
Kakva krasna majčinska bajka, a dogodila se ummmm… nikom?!Majka se vjerojatno budila po noći radi djece, a vjerojatno je i prekasno legla jer je imala vremena povješati veš i staviti prljavo suđe u suđericu tek kad su djeca zaspala. Onda se sjetila da nije pripremila što će djeca sutra obući, pa je izvadila i shvatila da nije veš ispeglan, pa je onda osim te robe ispeglala i ostalo. Izvadila meso da se odmrzava za sutra, pa shvatila da nema riže i usput napravila plan nabave za sutra. Ujutro kad se probudila nedostajali su joj tih sat do dva više sna. Ujutro nije samo pila kavu u miru nego je usput i pakirala dječje ruksake za dan – bočice s vodom, što će prigristi putem, stavila i banane na popis za kupiti, narezala dinje, stavila rezervnu robicu, iskuhala dude, a kako bi brže izašli iz kuće. Sjela doručkovati, a onda se sjetila da nije nazvala svekrvu da je podsjeti da su se dogovorile da će navečer pričuvati djecu.
Shvatili ste, nema potrebe da nastavljam iako bi popis dužnosti se mogao i dalje gomilati i gomilati… Roditeljski sastanci, pregledi kod doktora, dječji rođendani, itd, itd… Osim toga, gotovo sve majke kad rode postanu CEO kojeg će se uvijek za sve pitati, morat ćete sve odlučivati i ako bilo što krene po zlu, pa vas će odmah prozvati. Od toga koja kolica i koje jaje odabrati, platnene ili obične pelene, dojenje ili dati djetetu adaptirano mlijeko, nosiljke ili ne i koja je ergonomska, kojeg pedijatra izabrati, ići ili ne po drugo liječničko mišljenje za dijete, sve će se vas pitati i sve će oči biti uprte u vas. Svi doktori se uvijek obraćaju majkama i kad su očevi prisutni, a ta količina odgovornosti zna biti jaaako teška. Počevši od one “mama zna najbolje” koja zaista pali kad novorođenče dođe doma, plače i smiri se u maminom naručju, no to se zna kasnije raširiti na sva nemoća i moguća područja tako da se sve mame ponekad osjećaju kao Elastika iz Izbavitelja, svi je rastežu u svim mogućim smjerovima. Ako ste i znale najbolje umiriti svoju bebu kad je imala 12 dana, kako je došlo do toga da samo vi znate kako se zovu tete odgajateljice u vrtiću i kako se sprema ruksačić za park, tj. što će mu sve trebati.
Od svega ovoga dolazi ogromna količina umora. Tu leži sve ono nerazumijevanje između vas i drugih ljudi koji komentiraju u stilu “A sad lijepo uživaš s bebicom na porodiljnom, blago vama, šetate, igrate se i uživate“, na što puno novopečenih mama se gorko nasmije jer je to daleko od istine.
Ne umaraju djeca, nego i sav teret posla oko djece, u vezi djece i odlučivanja, kao i briga o cjelokupnom kućanstvu bilo da ne radite (porodiljni, nezaposlenost ili vaša odluka da budete doma s djecom) ili da radite pa uz redovan posao odradite još toliku satnicu obavljajući kućanske poslove.
Nijedna od tih obaveza neće nestati iz Vaših života, no način kako se nosite s obavezama i stresom može napraviti ključnu razliku u Vašem životu.
-
Udijelite malo tereta drugima
“Pa beba se tek rodila, a ona je doji, tak da ja tu baš i nemam previše posla” je rečenica koju sam nejednom čula iz usta novopečenih očeva. I to je istina, neće tata dojiti umjesto Vas, ali bi tata umjesto Vas mogao preuzeti brigu o pranju rublja, peglanju male robičice, mijenjanju pelena kad god je doma, odlasku u drogerije u nabavku svih mogućih maramica, blazinica, pelena, kuhanja ručkova, pranja podova, komuniciranja sa svom bližom i daljom rodbinom koju zanima kako je beba i kad je mogu doći vidjeti, koliko i kad ste joj dali nadohrane i objašnjavanja s bakama zašto joj ne dajete čaja. Eto, posla i tereta koliko želite, a vi ste si osigurale vrijeme za uspostavljanje dojenja, odmaranja i oporavak od poroda.
-
Naučite reći DA svojim potrebama
Mama koja se brine o svom zdravlju, odlazi na redovite preglede, redovito jede i (bar pokušava) dovoljno spavati, koja vježba, mama koja redovito se nađe s prijateljicama, koja izdvoji vrijeme za čitanje knjige ili hobi kojim se bavila i prije majčinstva, koja si dopušta da istraži nove stvari koje je zanimaju (bilo da odlazi na neistraženu planinu kao planinar, bilo da posjeti izložbu o inovacijama o kojima ne zna ništa), koja vodi dnevnik, koja si dopušta da se glasno smije na omiljeni film i plače kad je uzrujana, mama koja odvoji vrijeme za svoj duhovni rast (bilo za odlazak u crvu ili prakticiranje meditacije), NIJE sebična mama. Naprotiv, to je žena koja će naučiti svoju djecu (a pogotovo kćeri) kako postavljati granice, kako se brinuti o sebi, kako razviti mišljenje i interese i pomoći joj otkriti svijet van granica četiri zida. Zabluda je da djeca trebaju roditelje kojima su oni baš sve u životu jer ta uloga je preteška za dijete, da postane smisao i svrha roditeljskog postojanja. Baš naprotiv, djeca vole zadovoljne i ispunjene roditelje.
-
Razlikujte umor od depresije
Ukoliko primijetite da se Vaš umor ne smanjuje, da ste kronično umorni, bezvoljni, da ste prestali uživati u stvarima i aktivnostima u kojima ste donedavno uživali, da imate niz tjelesnih simptoma, poput problema s probavom, bolova u trbuhu, neobjašnjene glavobolje, pritiska u prsima, problema s apetitom (bilo da je povećan ili smanjen), problema sa spavanjem, a ako tome još pridodate osjećaj tuge, krivice, bespomoćnosti i takvo stanje traje više od dva tjedna, pa i mjesecima, vrijeme je da potražite stručnu pomoć. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, žene su dva puta sklonije depresiji od muškaraca u Hrvatskoj i nema razloga da usamljene u tišini patite, a pomoć je nadohvat ruke.
-
Usvojite svoja pravila i svoje prioritete
Umorni ste od razvažanja djece po kojekakvim aktivnostima, ali eto red je da idu, svi sad idu na engleski, pa i na sport, pa i na još nešto treće, a zapravo vidite da to Vaše dijete ne interesira. Uporno pokušavate urediti dječju sobu po scandi, feng shui ili kojem već trendi principu, slažete boje, uzroke, a vaše dijete baš nimalo ne zanima boravak u svojoj sobi? Ili Vas dijete zove da skupa čitate knjigu, a vi odbijate jer uskoro dolaze gosti, morate pospremiti jer “što će drugi reći”. Postoji velika vjerojatnost da će se puno Vašeg tereta nestati ako se riješite nerealnih očekivanja, kad se prestanete uspoređivati s drugima, živjeti prema tuđim očekivanjima i počnete živjeti u skladu s onim što je Vama bitno, Vašoj djeci i vama kao obitelji. U današnje doba društvenih mreža kad Vas sa svakog kutka bombardiraju naizgled idilični životi, savršeno uređeni stanovi, putovanja i djeca koja se veselo osmjehuju, lako je staviti na svoju “to do” listu i masu nepotrebnih stvari samo zato kako bismo pratili korak s drugima ili sačuvajbože da naše dijete ne bi u nečemu zaostalo za drugima.
Što je moja poanta? Živite po svom i onako kako vama odgovara, a ne prema očekivanjima drugih i teret će biti umnogome lakši. Također, nema potrebe da izigravate savršenu domaćicu, suprugu i majku, uostalom, Vašoj djeci ni ne treba savršena majka (koja ne postoji!), već dovoljno dobra, a to zasigurno nije mama koja puca po šavovima, a ne da si pomoći. Ustanite i tražite pomoć kad Vam je teško, to ne znači da ne volite svoju djecu ili ne brinete o njima, nego baš suprotno, brigom o vlastitom mentalnom i fizičkom zdravlju, osiguravate i najbolju budućnost svojoj obitelji.
Foto: unsplash.com
