6 ključnih koraka za mentalno zdravlje u doba pandemije

unsplash.com

Kako karantena utječe na nas i kako ostati „normalni“ u cijeloj ovoj priči, razgovarali smo s našom kolumnisticom, psihologinjom i psihoterapeutkinjom Tijanom Debelić koja je osmislila mentalni antivirus program.

Poštivanje pravila ponašanja kako bi se zaštitili od zaraze korona virusom na prvi pogled može izgledati jednostavno: često perite ruke, poštujte najmanje metar (ili dva) socijalnog razmaka i ostanite kod kuće. To su jasne upute koje razumijemo i sposobni smo poduzeti. No, najveći izazov s kojim se trenutno suočavamo nije fizičke naravi: prava bitka je ona psihološka. Situacija karantene se produžuje i više se ne radi samo „o par tjedana“ kojima su se neki od nas možda i radovali kao „poklonjenom“ vremenu za druženje sa svojim bližnjima, bavljenje vlastitim hobijima ili za odmor. Postaje sve manje “jednostavno” ostati kod kuće i zaokupiti (ili organizirati) svoje vrijeme, a sve više se otvara pitanje kako se nositi sa sobom (i s ukućanima).

Rezultati istraživanja King’s Collegea iz Londona objavljeni krajem veljače ove godine jasno govore o efektima karantene na psihičko zdravlje ljudi. Osjećaji poput ljutnje, straha, frustracije, dosade i zbunjenosti neizbježni su, a navedeni simptomi jačaju produljivanjem trajanja karantene. Kod nekih ljudi moguć je i razvoj post-traumatskog stresnog poremećaja, posebice kod onih koji se protiv virusa bore „na prvoj liniji“. No evo i malo lijepih vijesti: u cijeloj toj priči štiti nas altruizam. Što to znači? To znači da ako se podvrgnemo samoizolaciji osobnim izborom, uvjereni da ćemo na taj način napraviti nešto dobro za druge ljude u svojoj zajednici, zaštićeni smo i trpit ćemo puno blaže negativne posljedice. Stoga, ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe i #ostanidoma jer ti tako želiš (koliko god je teško znam!), a ne samo zato jer su te natjerali.

A što je s ostalim karakteristikama? Jer, kao što znamo, svi smo različiti, pa ćete tako ovih dana na društvenim mrežama pronaći i različite objave: od onih koji uživaju u izolaciji i tišini dok se drugi osjećaju kao hrčci u kolutu!

Prema Big Five modelu, sve ljude možemo „opisati“ s pomoću 5 osnovnih crta ličnosti. Svaka od njih ima sebi svojstven utjecaj na doživljaj karantene kod ljudi. Ljudi koji su ekstrovertiraniji (društveni, komunikativni, aktivni) trenutno puno više pate jer su im za zabavu i zadovoljstvo potrebni drugi ljudi dok je napokon došlo vrijeme introverata (povučeni, tihi, zatvoreni), ljudi koji vole druge ljude ali imaju iznimno bogat unutarnji život i vole biti sami sa sobom. S druge strane, iznimno je bitna crta emocionalne stabilnosti – ljudi koji su emocionalno nestabilniji (nervozni, zabrinuti, depresivni, nesigurni) u ovom razdoblju podvrgnuti su dodatnim zahtjevima i oni se jako teško nose s novonastalom situacijom. Iz tog razloga želim naglasiti da nije sramota pitati pomoć i potičem vas da to učinite. Ako ste se pitali što je pak s onima koji ne slušaju upute te se upuštaju u rizična ponašanja dižući kosu na glavu svima nama koji strpljivo ostajemo doma, mogli bismo reći da su crte ličnosti savjesnosti i ugodnosti krive za to. Naime, ljudi koji se tako ponašaju nisu savjesni već su neodgovorni, impulzivni, neoprezni i sumnjičavi, a prosocijalno ponašanje (altruizam) im nije jača strana. Što ne znači da ih opravdavamo jer su i crte ličnosti podložne određenoj promjeni ukoliko se sami potrudimo za to.

No, na stranu razlike u crtama ličnosti, neka su nam ljudska reagiranja i osjećaji svima bliski upravo zato što smo ljudi. Koliko nas je skovalo ambiciozne planove proljetnog čišćenja kuće? Koliko nas je naumilo baš sada naučiti novi jezik? Isprobati po jedan novi recept svaki dan? Koliko nas je pomislilo „Ajme divno! Napokon ću se moći više posvetiti djeci, uživat ćemo!“ Koliko nas se radovalo dužem spavanju ujutro i organiziranju vlastitog radnog rasporeda? Koliko nas je tijekom ovih mjesec dana doista i ostvarilo ono što smo naumili? Jako malo. Jer mi ljudi najčešće idemo iz krajnosti u krajnost: ili ćemo sve ili pak ništa. Pa se često taj „sve“ pretvori upravo u jedno veliko „ništa“. Kako se to ne bi (ponovno) dogodilo i vama smanjite očekivanja prema sebi. Da, ušli smo u sve ovo s previsokim očekivanjima prema samima sebi (a moguće i prema ljudima s kojima živimo). Kako bi uspjeli postići određene ciljeve potrebno je postaviti ostvarive ciljeve. Ukoliko su oni preambiciozni, nažalost, završit će tamo gdje svi nerealni ciljevi završavaju: u mističnoj zemlji „Sutra“ gdje obitava 99% ljudske produktivnosti, motivacije i postignuća!

Ono što sada možemo (i moramo!) napraviti ukoliko želimo sačuvati zdrav razum i iskoristiti jedan dio svog vremena na produktivan način jest, prihvatiti situaciju upravo onakvu kakva ona jest: neizvjesna, zastrašujuća, frustrirajuća, neugodna, zahtjevna, zbunjujuća sa svim popratnim emocijama koje možete iščitati iz ovih riječi. Kako to učiniti? Zapišite sve te emocije i strahove na papir. Sada taj papir približite licu na udaljenost od par centimetara. Što vidite? Naravno, ne uspijevate vidjeti okolinu. Isto to se događa kada dozvolimo našim stresnim emocijama i mislima da okupiraju svu našu pažnju: ne vidimo dalje od svojih problema pa nam prođe nezapaženo i sve ono ostalo što se u našem životu događa. Sada zamislite da sve te emocije i misli napišete na bumerang i bacite ga daleko od sebe. Što će se dogoditi? Vratit će vam se baš kao taj bumerang: snažno i silovito! (i to najčešće baš onda kad imate najmanje snage za borbu s njima!). Ono što vam predlažem je da taj papir ili bumerang položite u svoje krilo: na taj način vaše neugodne misli i emocije su s vama ali vam ne zaklanjaju pogled. Možete i dalje doživljavati svijet u svojoj punini bez potrebe da pokušavate odbaciti dijelove sebe. I zapamtite, to što ćete prihvatiti da one postoje ne znači da ćete stalno biti ljuti, tužni, zabrinuti ili frustrirani. Upravo suprotno: kad osvijestite da se osjećate loše i prihvatite to postat ćete blaži prema sebi, poslušati ćete poruku koju vam te emocije donose i postupiti prema njihovoj sugestiji (odmoriti se, potražiti pomoć ili nešto drugo što vam tijelo i um pokušavaju u tom trenutku reći).

Dok vani bukti ovaj nevidljivi virus, svi mi trebamo jedan moćan mentalni antivirus program. Jer kad smo u glavi dobro onda smo dobro.

Slijedi 6 ključnih koraka koji vam mogu pomoći u nošenju s ovom situacijom:

 

Tijana Debelić
Tijana Debelić, psihologinja i kognitivno-bihevioralna psihoterapeutkinja u superviziji s desetogodišnjim iskustvom rada na području psihologije. Smatra se rođenim psihologom i unatoč mnogobrojnim hobijima i interesima koje gaji (skupljanje gramofonskih ploča, kuhanje, fotografija, do-in, jedrenje) ne može zamisliti da radi išta drugo. Otkad zna za sebe, pokušava razumjeti razloge koji utječu na ljudsko razmišljanje, osjećaje i ponašanje. Priroda je njezin izvor osvježenja i nadahnuća, a vježbanje mindfulness-a omogućuje joj novi pogled na život. Njezina najveća strast je pomaganje drugim ljudima da upoznaju same sebe i zadovolje svoju najintimniju želju: živjeti ispunjen život i ostaviti trag. Pred par godina pokrenula je vlastiti projekt, Psi Qonsult. Kako ga ona voli zvati: prostor susreta, bliskosti i promjene. Adresu ureda trenutno je u potpunosti zamijenila onom online i putem ekrana pomaže mnogima „da ostanu normalni“.