Svaka čast na članku.
Sada mi je lakše jer znam da ima ljudi koji prolaze ono što sam ja prolazila (tj. muž i ja).
Ali s druge strane mi nije drago da se i drugima to događa jer znam koliko je to fizički naporno, a o psihičkom stanju da i ne pričam.

Ja sam se znala doslovno naći usred noći kako sjedim i plačem u kuhinji pored perilice suđa koja radi tako da ne čujem dijete iz druge sobe kako plaće jer se 1000.-ti put već pobudila i ja ne znam kako da je više uspavam.

Moja beba je počela bolje spavati sa godinu i pol, za 3 dana će imat 3 godine i još uvijek se zna neki put probuditi po noći (naročito za vrijeme punog mjeseca).

Moj savjet za sve roditelje koji se muče sa istim problemom, a i moj savjet samoj sebi za sljedeću bebu koja nam dolazi za 3 mjeseca (da, ipak smo se odlučili za još jednu bebu iako prva nije spavala) jest taj da što prije treba prihvatiti činjenicu da djete jednostavno ne spava, da ne spadate u grupu sretnih roditelja čija djeca spavaju od prvog dana po 12 sati u komadu, da će kad tad počet spavat i da tu ne možete puno napraviti da poboljšate stvar. Što prije prihvatite stvari takve kakve jesu to će vam biti lakse naviknut se na novi ritam života bez spavanja. Ja sam inače osoba koja bi prespavala tjedan dana da mogu i meni je ovo bilo izuzetno teško i psihički me dotuklo. Ali sam naučila funkcionirati bez spavanja. Ne znam kako al nekako ide. Ne živciram se kad ju čujem po noći već nađem neku snagu da sjedim pored nje i čekam da ponovno zaspi. Jednostavni čovjek otkrije novog sebe kad mu se nametne takva neizbježna situacija.

Tako da, dragi roditelji djece nespavača! Samo hrabro naprijed. Kad tad će počet spavati, a vi do tada pokušajte naći ono najbolje u svemu tome. Npr. imate priliku privesti vrijeme sa bebom i po noći a ne samo po danu 🙂

Želim Vam svima puno sreće i da taj trenutak spavanja cijelu noć dođe što prije!

Možete Vi to!