odgoj djece

kako odgojiti samopouzdano dijete

odgoj djece
pexels.com

Koliko ste puta u životu čuli da vaše dijete pitaju: „Slušaš li roditelje? Jesi li bio/bila dobar/dobra?“. Ili: „Tko koga više sluša? Ti mamu/tatu ili mama/tata tebe?“

Je li poslušnost uvjet za odobravanje djeteta ili davanje priznanja načinu na koji roditelj odgaja svoje dijete?

Je li najbitnije da dijete bude mirno i dobro? Ističemo li mi takvo ponašanje svojem djetetu kada želimo da se primjereno ponaša i da nas sluša? „Ako nećeš biti dobar/dobra, nema crtića“, „Ako me nećeš slušati, Djed Božićnjak neće doći ove godine“.

Na što se usmjeravamo kada želimo reći djetetu da ono što radi nije prihvatljivo? Na njegovu osobnost (zločest si, neposlušan si, smotan si, šeprtlja si…) ili ponašanje (to što radiš nije pristojno, ne sviđa mi se, ne želim da se tako ponašaš zbog…)?

Kada hvalimo, usmjeravamo li se na osobnost (najbolji si, sjajan si) ili na ponašanje (bravo, divno je)?

Na što obraćamo pozornost, što ističemo, na koji način dajemo priznanje, a na koji određujemo granice i učimo prihvatljivom ponašanju?

kako odgojiti samopouzdano dijete

Samosvijest, samopoštovanje i samopouzdanje razvijamo od malih nogu, a roditelji su okolnost unutar kojih dijete raste. Roditelji su prve i najbitnije informacije djetetu o samome sebi.  Ove tri osobne vrijednosti roditelji mogu razvijati na način da:

  • Slušaju svoje dijete, govore da ga čuju, propitkuju ono što dijete govori (kako i zašto, s kojim posljedicama)
  • Ističu sposobnosti na realan način (ako je dijete samostalno izgradilo toranj, ne znači da je toranj najbolji: „Sâm si izgradio/la“ umjesto „Sjajan ti je toranj, bravo“ nemaju isto značenje)
  • Ističu vrline („Bio/la si vrlo strpljiv/a“, „Hrabar si dječak/djevojčica“, „Vrlo si pažljivo to učinio/la“)
  • Uključuju dijete u donošenje odluka: dijete zastupa sebe i svoje interese te objašnjava svoje postupke
  • Osvještava svoje emocije (imenuje ih i odvaja od djeteta: „Osjećam tugu“ umjesto „Tužan/na sam“ kako bi naučilo da se emocijama vlada, a ne da emocije upravljaju njime i da nad njima nema kontrolu)
  • Razvija empatiju/osvještava emocije drugih: kako se drugi osjećaju, što se dogodilo, kako dijete može drugačije postupiti
  • Budu dosljedni (imenuju loše ponašanje, utvrde granice i posljedice i objasne ih te ih se drže)

što nikako ne raditi ako želimo samopouzdano dijete

Dijete razvijanjem osobnih vrijednosti zastupa sebe, govori jasno čega se boji i ne boji, što želi i na koji način, uspostavlja granice, verbalizira emocije, empatično je, zadovoljno sobom i motivirano za napredak.

Iskrivljavanjem realnosti, ucjenama, nagrađivanjem, neutemeljenim pohvalama, neopravdanim zabranama i granicama udaljujemo dijete od sebe, učimo da je poraz neprihvatljiv, potičemo natjecanje i netrpeljivost i stvaramo nesigurno dijete.

i roditelji su ljudi

Ono što želim istaknuti jest da je normalno da nije svaki dan isti, da nismo svaki dan jednako raspoloženi, da ne hodamo po parku s „točnim“ i poticajnim izjavama, da ne koristimo svaki put ovakve izjave i da ponekad planemo i ne objasnimo svoje postupke niti dajemo djetetu priliku da objasni svoje postupke. Ljudi smo. Bitan je omjer poticajnog i ograničavajućeg odgoja. Što je više poticajnog i sigurnog, to je odnos čvršći, pouzdanje u roditelja jače, a dijete sigurnije u sebe i svoje odluke i sposobnosti.

zašto nas djeca ne slušaju? – SUPERMAME

 

Sara Novak
SARA 31-godišnjakinja s iskustvom braka i razvoda, majka mrvičaste, nasmijane i otvorene djevojčice. Po zvanju pedagoginja, koja trenutno studira realitetnu terapiju. Iskrena i direktna, nasmijana, znatiželjna, optimistična, uporna i brzopleta. https://snaznamama.com