Dijastaza ili diastasis recti vrlo je čest problem kod rodilja, a mnoge od njih niti ne znaju da ga imaju. Fizioterapeutkinja Karolina podijelila je s nama nekoliko važnih savjeta.
Karolina Jakšić diplomirani je fizioterapeut i radi u struci već više od 10 godina, a kroz svoj je rad stekla uvid u vezi problema dijastaze o kojem se jako malo zna među rodiljama, a još manje priča. Svoje znanje i savjete dijeli na službenom You Tube kanalu Dijastaza by Karolina te Instagram profilu i Facebook stranici.
Sebe opisuje kao jednu pozitivnu i ambicioznu djevojku koja voli mijenjati ljudima pogled na kvalitetu života i inspirirati ih vlastitim primjerom. Iako je završila stručni studij fizioterapije, nikad nije prestala učiti niti neće jer u tome uživa. Smatra i čvrsto vjeruje da svakom izazovu u životu, pa tako i onima sa zdravljem, treba pristupiti iz temelja, tražeći uzrok i rješavajući ga iz dubine. Ne voli ništa što je površno, ne vjeruje u kratkotrajna rješenja i zaljubljena je u pokrete i proces transformacije tijela.
“Znam što smo sve sposobni postići ako vjerujemo da možemo i ako se svakoga dana izlažemo malim akcijama u tom smjeru. Otud i moje zalaganje za rehabilitaciju trupa žena nakon poroda jer to je problematika o kojoj se malo zna, a još manje govori. Uvijek me živciralo kad se žene uvjerava da je normalno da izgledaju i dalje trudne ili da se raspadaju od bolova nakon poroda. Ono što često čujemo su nepodržavajući savjeti i nerazumijevanje majki nakon poroda da za sebe žele zdravo, funkcionalno tijelo, život bez bolova pa i najljepšu moguću sliku u ogledalu. Zašto bi nekoga osuđivali što želi najbolje za sebe? Pa svi želimo najbolje i tu nema ničeg lošeg. Pitanje je jesmo li spremne raditi za naše ciljeve ili će ostati puka želja, ali ako jesmo iz iskustva sa ženama znam da mogu više nego što često i same vjeruju u to.”
S Karolinom smo popričale o dijastazi, kako nastaje i što možemo napraviti kako bi je spriječili ili smanjili.
Karolina, što je dijastaza?
To je stanje, ne bolest, u kojem dolazi do razdvajanja i stanjivanja vezivnog tkiva naše prednje trbušne stijenke uslijed porasta intraabdominalnog tlaka uz slabo upravljanje tim istim pritiskom. Pogrešno je mišljenje da zahvaća samo žene nakon poroda, ali to je najčešći slučaj. Dijastazu mogu razviti svi, a nekad je imaju i djeca kao prirođeno stanje. Također, pogrešno je mišljenje da je dijastaza primarno problematika snage mišića jer u tom slučaju sportaši kao što su bodibuilderi je nikad ne bi razvili, a oni je, iz svijeta sporta, često steknu upravo uslijed tog neadekvatnog upravljanja pritiskom. Isto tako, nije nužno da samo dijastaza nastane iz tog razloga. Problemi su često praćeni ili udruženi s popuštanjem zdjeličnog dna, hernijama na zdjelici ili abdomenu zbog iste problematike. Volim reći da se kolektivno trebamo vratiti na tvorničke postavke po pitanju korištenja našeg tijela pa tek onda dalje.
Nakon poroda, žene su najčešće prepuštene same sebi i većina njih niti ne zna da ima problem s dijastazom. Kako to objašnjavaš i možemo li same to prepoznati? Postoje li neki simptomi koji na to upućuju?
Istina, jako malo se vodi briga oko postporođajne rehabilitacije, bez obzira radi li se o dijastazi, komplikacijama ili samo slabljenju trupa žena. Tijelo je prošlo jedan proces i potrebno je da se postepeno vrati, opterećuje i ojača na pravilan i pametan način prije svega. Mnogi će reći da ranije naše bake nisu imale potrebe za tim, ali osim što se ne bih složila u potpunosti, istaknula bih i da kvaliteta kretanja, stupanj aktivnosti i vrijeme koje provodimo sjedeći nikad nisu bili na ovakvom nezavidnom nivou kod ljudi. Pogotovo nakon ovih nekoliko izolacija kojima svjedočimo zbog promjena u svijetu, većina ljudi je razvila još više bolova i zapustila svoje tijelo, a pokret će uvijek biti osnova zdravlja.
Žene nakon poroda osjećaju izrazitu nestabilnost trbuha i trupa i to je karakteristično za rani period. Potom najčešće primijete da se trbuh ne vraća nakon nekog vremena u normalu i da je ostao neobičan oblik. Kažu da osjećaju kao da trbuh nije njihov. Često uslijede bolovi leđa koji se i dalje ne prepisuju dijastazi već je danas pod normalno da sve bole leđa. Ako stanje potraje i počnu se javljati komplikacije obično krenu u istraživanje i naiđu na neku informaciju koja im sugerira da bi mogla biti dijastaza u pitanju.
Postoji jedan jednostavan test kako otprilike vidjeti kakvo je stanje našeg trupa i dijastaze, a to je da legnemo na leđa, stopala oslonimo na pod, koljena su savijena, kao da se pripremamo za vježbu trbušnjaci, što je inače najgora moguća vježba nakon poroda, a većina tome pribjegava. Potom lagano podignemo glavu bez pretklona trupa i pomoću jagodica prstiju provjerimo cijelu liniju trbušnog zida od naše prsne kosti skroz dole do pubične kosti. Tražimo širinu i dubinu. Oboje su bitni, ali ima još faktora koje gledamo, kao što su postura, aktivacija, komplikacije i estetika.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Od komplikacija se mogu pojaviti bolovi u leđima, curenje mokraće, spuštanje ili prolaps organa na zdjelici, loša probava i zatvor, pupčana kila, bolno sjedenje, bolni odnosi i još neki. Svaka komplikacija za sobom vuče priču, ali ono što je bitno u cijeloj priči je da tijelu pristupamo sustavno, cjelovito, nikad i nikako izolirano. Dijastaza je problematika koja zahvaća cijelo tijelo i ide iz izazova u izazov kao lančana reakcija.
Je li trudnoća nužno uzrok dijastaze?
Nije naravno. Oko 30 posto žena razvije dijastazu postporođajno, s time da sve žene idu na porod s nekim stupnjem razmaka mišića što je normalno. Žene koje su ranije vježbale također mogu razviti dijastazu, upravo iz razloga koje smo gore naveli kao primarnu problematiku. Isto tako, dijastaza do 2 prsta širine i pola članka dubine bi se mogla smatrati pod normalnim, fiziološkim stanjem i svi mi imamo taj prirodni razmak barem 1 prst. Ono na čemu se radi nije sama dijagnoza, već kvaliteta života. Tražimo što uzrokuje disbalans, zašto žena ima bolove, zašto ne živi kako bi željela u svom tijelu i popravljamo stanje iz temelja uz edukaciju, razumijevanje i bez povratka na staro. Volim reći da žene mogu dobiti tijelo koje je bolje nego ranije, što je potpuna istina. Samo je bitan rad i kontinuitet.
Koji je najčešći mit o dijastazi?
Osim ovih nekoliko koje sam navela ranije ima ih još jako mnogo. Neki od njih su da će proći samo pa žene znaju čekati godinama dok se ne odluče na rehabilitaciju, da to nije ništa, da je normalno da ne možeš imati više zdrav trup jer eto ”ipak si rodila”. To me posebno naježi kad čujem. Imam dojam da se žene tretira kao tvornicu djece koja je sad ispunila svoju funkciju i neka bude zadovoljna s time što joj je ostalo – jako tužan pristup našem tijelu i ne trebamo pristati na to.
Ali, definitivno broj 1 najgorih i najvećih mitova bi bio taj da će se trbušnjacima popravit stanje. To je vježba koja može vrlo lako uzrokovati još veće i teže komplikacije, tako da je bolje ne raditi ništa nego trbušnjake.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako se riješiti dijastaze i koliko je uopće vremena za to potrebno? Koliko dugo nakon poroda možemo započeti s vježbama za dijastazu?
Dijastaza se, prije svega, rješava edukacijom i razumijevanjem, osvještavanjem tijela, korigiranjem posture, vježbama disanja, pravilnim kontrakcijama i upravljanjem pritiskom pa tek onda pametnim, prilagođenim trenažnim procesom.
Kao i svaka problematika, rehabilitacija zahtjeva poznavanje nekih osnova i da, najjednostavnije rečeno, znamo što radimo. Ni u teretanu ne idemo bez pripreme, ni ručak ne kuhamo bez nekog predznanja, tako ni rehabilitaciju nakon poroda. Mnogi griješe što odmah skaču na vježbe, izgube mnogo vremena i energije, a rezultati izostanu. Nije toliko bitno koje se vježbe rade, već kako se izvode, kako se opterećuje tijelo i kako napredujemo u procesu. Disciplina i kontinuitet se podrazumijevaju.
Ovisno o početnom stanju, uz sve dobro obavljeno, potrebno je nekoliko mjeseci do dobrih rezultata. Većina žena prve rezultate vidi već nakon 15ak dana, ali kako dani idu tako se događaju i promjene, tu nema granice kad je gotovo. Vraćamo se svemu što smo voljeli i ranije uz super funkcionalno tijelo i zdravlje. Želimo osjećaj snage i podrške našeg tijela.
Nakon poroda, s nekim stvarima kao što su disanje, postura i kontrakcije se preporučuje krenuti odmah po izlasku iz bolnice zato što su to aktivnosti koje ćemo svakako primjenjivati cijeloga dana pa je najbolje da ih odmah naučimo pravilno. Trbuh i tijelo nakon poroda su najosjetljiviji prvih 6-12 tjedana i to je razlog više da se s osnovama krene odmah. S trenažnim procesom možemo početi nekih 6-8 tjedana od poroda, naravno ako je sve ostalo u redu i nema nekih ostalih restrikcija.
Koliko je bitno pravilno disanje u tom procesu?
Najbitnije. To je prvi korak rehabilitacije i istaknula bih, ne samo dijastaze već većine problema našeg tijela. Mislimo da s obzirom da dišemo stalno mi znamo disati, ali istina je da većina ljudi diše prsno i plitko što uzrokuje mnoge probleme, bolove, migrene, napetosti.
Dijafragmalno disanje sa otvaranjem i mobilizacijom rebara u svih 360 stupnjeva je osnova naše rehabilitacije i ono što se kaže “disanje punim plućima”.
Provodi se u više različitih položaja i svaki služi svojoj svrsi i neophodan nam je u procesu, pogotovo u početku dok se ne prebacimo na automatsko dijafragmalno disanje, doslovno i dok spavamo. To je naš prirodni obrazac disanja sa kojim smo se svi rodili i bez kojeg podizanje sa poda, kad smo bili djeca, ne bi bilo moguće.
Možemo li spriječiti dijastazu?
Prevencija je dokazana u brojnim istraživanjima kao jako uspješna u smanjenju i nastanku dijastaze tako da je svakako preporuka krenuti sa svim koracima što prije u skladu s trenutnim stanjem i mogućnostima. Moja preporuka je uvijek stručna osoba koja vodi proces i kojoj se možeš obratiti i koja će te naučiti prije svega. Kako sam rekla ranije, ništa se ne radi površno.
Što bi savjetovala svim ženama koje se žele riješiti dijastaze?
Da uloga majke od njih zahtjeva da budu snažnije nego ranije, a ne da se raspadaju od bolova jer je to sad normalno. I definitivno mogu mnogo više nego što same uopće vjeruju da je moguće, ali ne odmah sutra nego kroz jedan pametan proces postepeno. Vrijeme će svakako proći, a naše zdravlje nema ni rok trajanja ni cijenu. Zaslužuješ najbolje, kreiraj sebi svoje rezultate i zaljubi se u svoje tijelo. Nikad nije kasno!
začarani krug dijeta, (ne)vježbanja i grižnje savjesti i kako izaći iz njega? (supermame.hr)
