priprema za školu – kako potaknuti samostalnost i odgovornost kod djece?

priprema za školu
pexels.com

Priprema za školu nije samo priprema djeteta za određene vještine nego i priprema djeteta za život kroz cjelokupni razvoj.

Koliko je moje dijete samostalno, odgovorno i spremno za nove izazove, jedno je od važnih pitanja s kojima se susreću roditelji predškolaraca. Kroz iskustvo rada u vrtiću primjećujemo da u razdoblju pripreme za školu roditelji naglo promjene očekivanja naspram djece. Preko noći žele samostalnu i odgovornu djecu, i to istu onu djecu koju su do nedavno promatrali kao malene i radili umjesto njih većinu stvari. Odjednom očekuju da se znaju brinuti o sebi i svojim stvarima.

E to se dragi roditelji ne rađa preko noći! Potrebno je vrijeme da djeca usvoje vještinu po vještinu i ovladavaju s njom. Sva djeca u dobi između druge i treće godine žele sve sama napraviti i često dolaze u sukob s nama odraslima zbog toga što ih mi sputavamo i radimo umjesto njih. A to je ključno razdoblje kada bi trebali podržati djecu u ovladavanju različitih vještina, kao što su na primjer oblačenje, svlačenje, zakopčavanje, rezanje škaricama ili mazanje kruha tupim nožem. Nakon nekog vremena djeca posustanu i dopuste nama da mi sve radimo umjesto njih, a onda se mi pitamo, u dobi od oko 5 – 6 godina, zašto su nesamostalni.

Za vježbanje samostalnosti djeci je potrebna naša podrška i vrijeme da svlada određenu vještinu.

Važno je shvatiti da će dijete biti podjednako trapavo npr. u rezanju sa škaricama na samome početku i s 3 i 5 godina – ne možemo preskočiti te početničke nespretne pokušaje. Što mu ranije to dopustimo vježbati onda će ono s 5-6 godina biti puno spretnije, što naravno utječe na njegov cjelokupni razvoj i na razvoj fine motorike koja nam je neophodna za mnoge stvari, a posebno za pisanje u školi.

Sve vještine kojima dijete ovlada utječu direktno na razvoj samopouzdanja jer se osjećaju sposobno i uspješno.

Prvenstveno, ako mi roditelji dodatno to pohvalimo i osvijestimo dijete što je sve naučilo i svladalo te mu ukažemo da se trud i rad isplatio. Toliko važnih lekcija se može naučiti iz nekih svakodnevnih situacija.  Našoj djeci nije dovoljno samo da ih mi hvalimo i pričamo o tome koliko su vrijedna i sposobna, već je potrebno iskusiti ovladavanje različitim vještinama u životnim situacijama.

Svakodnevno i dosljedno potičite samostalnost, ne radite umjesto djeteta ono što može samo, jer tako mu šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti.

Sukladno tome odredite djetetu neka svakodnevna zaduženja u kućanstvu. Idealno vrijeme je da obratite pažnju koliko su vaša djeca samostalna u brizi o sebi – higijena, pranje zubi, tuširanje, brisanje cipela, pomaganje u kući, brisanje prašine, usisavanje, briga o svojim igračkama itd. Važno je da imaju neke zadatke i obveze u kućanstvu jer time vježbaju i razvijaju odgovornosti. Brigu o igračkama i njegovim stvarima prepustite djetetu tako da ga podsjetite čije je zaduženje brinuti se o stvarima, tako će dijete kad krene u školu znati brinuti se o svom priboru.

Razgovarajte s djetetom o njegovim obvezama.

Djeca vole biti uključena i osjećati se vrijedno, iako im se ponekad ne da ispuniti njihove zadatke, ali tada  je naš zadatak da ih usmjerimo i motiviramo da naprave što je dogovoreno. Od etiketa da su djeca lijena ili nezainteresirana nemamo velike koristi, samo stvaramo negativni kontekst. Zbog toga, kada izvrše svoje zadatke, recite im da ste ponosni što se drže dogovora, da vam je njihova pomoć puno značila, pitajte ih kako se oni osjećaju, usmjerite svoju pozornost na pozitivna ponašanja. S vremenom usmjeravajte pozornost s vaše pohvale, kao vanjske motivacije da dijete nešto uradi, na njegovu unutarnju motivaciju, pa tako kada nešto dobro napravi vi ga pohvalite, ali pitajte npr. ” jesi li ti ponosan/na na sebe?”,  “baš si se toga dobro sjetio/la”, “kako si to napravio/la?”, “što si sve naučio/la iz ovoga?”, “što prije nisi znao/la napraviti, a sada znaš?”, “baš si se potrudio/la”. Ovo je jako važno jer tako osvještavamo djecu da počnu sami sebe vrednovati i uspoređivati se sami sa sobom. Nije li to predivna vještina koju ih možemo naučiti i koliko bi nam svima život bio lakši kad se bi se uspoređivali samo sa sobom i tako se vrednovali.

Budite dosljedni u svom odnosu prema djetetu, odredite jasne granice i dogovorite zajedno s djetetom pravila ponašanja i određene posljedice koje će djeca lakše poštovati ako su ih sama odredila.

Predškolarci su zaista sposobni slijediti pravila i dapače, jako su im važna pogotovo ako smo uvažili i njihovo mišljenje u kreiranju pravila. Dogovorite obiteljske sastanke kao mjesto okupljanja i razmjene mišljenja, idealno vrijeme da se i dječje mišljenje čuje i uvaži.

Ono što vam svakako pomaže u dogovaranju s djecom je najavljivanje unaprijed što ćete raditi, dogovor koliko će neka aktivnost trajati te što je njihova zadaća u tome. Kada unaprijed dogovorite pravila i kada su očekivanja jasna i transparentna puno manje dolazi do nesuglasica. A ako se dogodi da bez obzira na to što ste se unaprijed dogovorili, dijete ne želi poslušati, tada vi kao odrasla osoba morate biti čvrsti i inzistirati da se to napravi. Tu često roditelji upadnu u problem jer dopuštaju djetetu da prolongira i razvlači granice, pa ispada da „ove neke nove“ moderne pedagogije dogovaranja s djecom ne funkcioniraju, a u stvari je problem u dosljednosti roditelja. Dogovori funkcioniraju, i ako se u vrtiću možemo dogovoriti s 25 djece onda vjerujete, možete i vi sa svojim djetetom. Ono što svakodnevno viđamo je da se roditelji boje dječjeg plakanja i emocionalnih ispada koji su sastavni dio odrastanja i djeca ih moraju osjetiti i proživjeti. Tijekom takvih ispada djeca jačaju svoju otpornost i suočavaju se sa riječi ne ili nekom zabranom. Sve je to dio odrastanja i odgoja, ne možemo našu djecu poštedjeti takvih situacija niti bi to trebali raditi, jer će se polaskom u školu suočiti s različitim vrednovanjem svojih postignuća, koji neće baš uvijek biti pozitivno i dobro je da su se već prije s time suočili. Ono što je najvažnije da smo tu kao podrška djetetu u takvim situacijama, da smo osobe koje ćemo razumjeti dijete i njegove osjećaje, ali ne nužno i da smo neki superjunaci koji sve rješavaju umjesto djece. Više koristi će imati ako ih poučimo kako neku situaciju mogu riješiti sami, a ne da im mi rješavamo konflikte i nesuglasice.

Ovaj period pripreme djeteta za školu gledajte kao na pripremu za cijeli život kroz djetetov cjelokupni razvoj, a ne samo kroz neke izdvojene vještine grafomotorike, čitanja ili matematike.

Ako želite više saznati kako uspješno pripremiti sebe i dijete za polazak u školu možete pogledati na našim stranicama na instagramu odgojitelji_u_akciji  program Pripreme djeteta za školu i naš priručnik Od jaslica do škole.

Odgojitelji u akciji je platforma koja potiče razvoj roditeljskih i dječjih potencijala. Voditeljice tima su Martina Sokač i Tarita Mašković.

Priprema za školu – kako pomoći djeci da se suoče s promjenama? (supermame.hr)