mali obiteljski odmor u Rapcu

Željela bih vam ispričati svoje iskustvo produženog vikenda kojeg smo toliko dugo iščekivali jer smo ga zbog ove situacije s korona virusom toliko puta odgađali da smo rekli – sad ili nikad. Nakon nekoliko odgoda, što zbog pandemijske situacije (lockdown u Primorsko-goranskoj županiji se dogodio baš onaj vikend kada smo imali rezervirana 3 divna dana u Opatiji), što zbog vremena ovog proljeća (odlazak na Plitvice smo otkazali jer je krajem travnja snijeg zapadao, i nismo bili spremni uz sve još i na moguće prehlade i pretjeranu hladnoću) napokon je došao taj divan vikend u Rapcu, u hotelu Valamar Bellevue resort u kojem smo imali samo za nas troje četiri dana „hedonističkog“ života. Ne računajući gužvu u polasku (očito su se svi Zagrepčani taj vikend odlučili spustiti dolje na more jer smo zapeli u koloni na Lučkom „samo“ 2 sata, i na izlasku iz Rijeke samo 1,5 sat – voda i sendviči su zakon) i radove na cesti koji se odvijaju baš kad kreće turistička sezona uspjeli smo se prvi dan odmora i okupati i ostati oduševljeni infinity bazenom u našem divnom smještaju.

Oduševljenje bazenima, posebno onima za djecu (mali tobogani za djecu do cca. 5 godina, i veliki tobogani za malo stariju djecu + dječji bazeni s raznim prskalicama i mini toboganima za one najmlađe) nismo krili ni suprug ni ja, ali posebno oduševljenje je bilo puna tri dana na licu mog djeteta jer je ona doslovno dijete rođeno za biti cijeli dan u vodi! Ono što mi je najsmješnije bilo, kad smo došli u našu hotelsku sobu i kad je ona otkrila veliki ormar, odmah je uskočila u njega i rekla: „Ovo će biti moje skrovište!“ Te neke male, dječje radosti koje smo kao djeca radili uvijek me iznova iznenade i nasmiju kad vidim što djecu veseli i čini ih sretnima. Ono što me ne čudi je negodovanje izborom hrane jer dijete od četiri godine (barem moje dijete) voli baš onakva jela kakva jede kod kuće ili u vrtiću, a svaka izmjena okusa, a posebno izgleda jela ne daje velike šanse za kušanje. Sva sreća (ili nesreća) pa kod većine djece u dobi od 4-5 godina uvijek prolaze ona jela koja svuda isto izgledaju – krumpirići, hrenovke, bolonjez i naravno sladoled – u bilo kojoj formi, ali uz svu tu junk hranu, voće kao što su banane, jagode, breskve uvijek prolaze kao dodatan izvor vitamina za energiju potreban kod cjelodnevnog boravka na bazenima.

Uslužnost osoblja i razina usluge se, rekla bih, podrazumijeva u takvim smještajnim kapacitetima, i osim divno uređenog okoliša, šetnice i dječjeg parkića sve je bilo savršeno, osim jednog nemilog događaja koji me ostavio pomalo zatečenu. Jedne večeri prilikom šetnje odlučili smo se spustiti niz pješčanu plažu i moje dijete je zaželjelo hodati boso po pijesku u morskom plićaku – bilo je baš idilično do trenutka kad mi je rekla da treba piškiti. Odlazak u hotel nije dolazio u obzir jer smo bili oko 10 minuta hoda udaljeni, tako da sam joj rekla da dođe uz rub stijena i plaže i da će tu piškiti, i sve je bilo u redu dok nije došao čiča (stariji gospodin koji je pretpostavljam zaštitar na toj plaži) koji nas je na ružan način opomenuo da to nije mjesto za takve stvari. Naravno, slažem se u potpunosti – nije baš lijepo bilo gdje obavljati takve stvari, ali onaj tko ima ovako malo dijete zna da sila u trenutku ne pita gdje smo! Nismo previše važnosti pridavali starijem gospodinu koji nas je upozorio na nedolično ponašanje, ali mi je malo žao bilo što ga u tom trenutku nisam pitala je li on ikad vodio brigu za dijete od 4 godine, jer da je, znao bi da je malo teže za očekivati da će dijete ‘izdržati’ da se ne upiški kad kaže roditelju da to mora obaviti. Nije mi baš bio mio taj događaj (jer nije baš lijep osjećaj biti posramljen i objašnjavati djetetu zašto se čiko ljuti), ali nismo dozvolili da nam taj događaj pokvari super ugođaj našeg mini godišnjeg odmora.

Osim cjelodnevnog boravka u (i pokraj) bazena, večernje šetnje i popodnevnog drijemanja išli smo s mini vlakićem do centra Rapca gdje smo uživali u turističkim štandovima, sladoledu, ledenim i osvježavajućim pićima i ukusnom ručku u jednom od rijetko otvorenih restorana u nazovimo to predsezoni (što nas je iznenadilo s obzirom na broj turista koji je taj vikend boravio u našem smještaju).

Osobno, najviše me oduševljava „punjenje baterija“ u tim kratkim, ali slatkim odlascima od naše zone sigurnosti, našeg doma, našeg najljepšeg boravišta. Definitivno sam osoba koju su oduvijek veselila putovanja, a sada kada su ona u krugu obitelji, putovanja su na nešto bliže destinacije, ali na one koje me iznova ispune pozitivom i nauče nečem novom i sjete me nečem starom – da je divno biti otvoren, upoznavati nova mjesta, vidjeti drugačiji pogled na svijet i prihvaćati nešto drugačije kao skroz normalno i dobrodošlo u naš svijet.

Za mene su putovanja širenje vidika, upoznavanje svojih osobnih granica u nekim oblicima koja neopisivo donose sreću i mir u moj život. I zato sam za širenje vidika – uvijek.  I naravno, učim i želim da i moje dijete tako upoznaje svijet i širi svoje horizonte, jer su putovanja kao i svi ostali životni snovi – mogu se ostvariti i možeš putovati, samo to jako moraš željeti i truditi se za taj svoj san.

 

što ponijeti na vikend putovanje s djecom? – savjeti i popis stvari (supermame.hr)

 

Moje ime je Zrinka, majka sam jedne djevojčice i sretna supruga Karla. Diplomirana sam ekonomistica i radim kao komercijalni voditelj projekta. Volim svoj posao, koliko se mora voljeti, ali volim i pisati (i oduvijek sam voljela pisati), te naravno, najviše od svega volim svoje slobodno vrijeme koje najradije provodim u krugu obitelji. Volim i sve što uključuje adrenalin, isprobavanje i učenje novih iskustava, te otkrivanje svih kutaka naše lijepe Zemlje – što se naravno odnosi na putovanja. Od svih životnih iskustava – biti majka bi izdvojila kao ono koje me najviše uči o životu @zri_inka.