Una Pašić Gregović otkrila nam je koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje i što je potrebno za uspješno dojenje

Una Pašić Gregović, doula, laktacijska savjetnica i nutricionistička savjetnica za postpartum, koja iz dana u dan nesebično pruža podršku i dijeli svoje znanje s majkama diljem regije i onima koje će to tek postati, u ovom nam je intervjuu otkrila koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje te koliko je važna edukacija i podrška okoline za uspješno dojenje.

Možeš li nam ukratko objasniti koji je posao laktacijske savjetnice i kakvu podršku pruža majkama?

Laktacijske savjetnice su žene koje su prošle neki vid formalne edukacije, odnosno obuke te proces certifikacije, kako bi imale znanje s kojim mogu žene pripremiti na dojenje, educirati ih, te im pomoći kod uspostave dojenja, kao i kod zapreka koje se znaju nalaziti na tom putu.

Kod svake laktacijske savjetnice ta podrška može izgledati malo drugačije, a kod mene to izgleda tako da žene (a i parove) već u trudnoći educiram i pripremam za dojenje. Prolazimo dobrobiti dojenja, fiziologiju dojenja, što je potrebno za uspješno dojenje, što je dobar hvat i kako ga postići, kako stvoriti i održati dostatnu količinu mlijeka, koji su položaji za dojenje pogodni za koju situaciju, koje zamke izbjeći, kako si olakšati te i specifične teme kao dojenje nakon carskog reza, dojenje blizanaca, izdajanje i slično. Također telefonski pomažem ženama u tim prvim ključnim danima dok su u rodilištu , a i dolazim do njih doma u babinju i pružam podršku i pomoć u dojenju.

Bitno je također naglasiti kako postoji nekoliko vrsta laktacijskih savjetnica, ovisno o znanju koje imaju te programima koje su položile. U iznimno zahtjevnim slučajevima gdje ulogu mogu igrati i patologija, uvijek preporučim kontaktirati IBCLC (International Board Certified Lactation Consultant), koje su medicinske djelatnice (doktorice, primalje, medicinske sestre) koje su završile jedan poseban internacionalni program te proces certifikacije i iznimno su stručne, pogotovo kod takvih slučajeva.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Una Pašić Gregović (@una.bridged)

Što bi savjetovala svim budućim majkama koje će se tek susresti s dojenjem? Koliko je bitna priprema za dojenje i što bi ona trebala uključivati?

Svim budućim majkama koje planiraju dojiti preporučam edukaciju još za vrijeme trudnoće. Iako dojenje je prirodna stvar, te i samo dijete ima urođen velik broj instinkata za dojenje, to je također i vještina koju moraju savladati i mama i beba. Danas to pogotovo može biti otežano jer ne živimo više u zajednicama gdje odrastamo okruženi dojenjem, te većina žena kada kreću na svoj dojenački put, nikada prije nisu vidjele ženu koja doji, a vjerujte da i to ima velik utjecaj. Kada pričamo o nekim najčešćim problemima koji su mogu javiti u dojenju kao što su ragade, mastitis i prepunjenost, manja količina mlijeka…to su zapravo sve problemi koji se mogu izbjeći prijevremenom edukacijom. A kada izbjegnemo te probleme, dojenje ubrzo postaje jednostavnije i ugodnije iskustvo u kojem mogu uživati i mama i beba.

Po meni bi priprema za dojenje trebala uključivati to kako dojenje funkcionira, kako ga uspješno uspostaviti, što je to dojenje na zahtjev i zašto je najbolji pristup, kako osigurati dobar hvat, koji sve položaji mogu dobro doći, kako izbjeći najčešće zamke, koji su mitovi o dojenju…ali i još toga. Uvijek savjetujem parovima da odu na tečaj o dojenju ili da imaju individualne konzultacije. Također ima odličan film Mliječna Staza, a i razna literatura (od opširnije do jednostavnije), gdje također uvijek preporučim svoju digitalnu knjižicu o dojenju, jer služi kao jednostavna skripta s lako razumljivim a bitnim informacijama, koje često dobro dođu pogotovo u prvim danima.

Također nešto što smatram ključnim je okružiti se ljudima koji mamu podržavaju u njezinoj želji da je doji, jer je često onaj “make it or break it” trenutak određen našom okolinom.

Koji su najčešći problemi s kojima se susreću dojilje?

Nekako se uvijek sve svede na ragade, prenapunjenosti/upalama ili strah od manjka mlijeka. A većina toga se rješava (ili potpuno izbjegne) pravilnim hvatom, dojenjem na zahtjev te razumijevanje kako dojenje funkcionira, kako se mlijeko stvara i stvari kao što su skokovi u razvoju kod bebe.

Mislim da je jedan veliki problem s kojim se dojilje općenito susreću kod nas (osim nepodržavajuća okolina) količina dezinformacija i mitova koje kolaju posvuda, od rodilišta do online foruma i vikend kava, a često baš ti mitovi budu razlog zašto mame upadnu u neku zamku, otežaju si dojenje ili naposljetku, odustanu od istog.

Koliko je bitna podrška okoline i kako okolina, ili barem oni najbliži, mogu pomoći dojiljama?

Ja bih rekla da je u nekim slučajima ovo i najbitniji faktor. Dojenje nije uvijek lako i u tim trenucima kada sve ide teže, a mama je ranjiva i van sebe, razlika između “ma što se mučis bezveze daj samo bočicu, dijete ti je gladno” i “vidim da ti je teško ali radiš ogromnu stvar, jako sam ponosna na tebe, reci kako ti mogu pomoći da ti olakšam”, može biti ono što mami uništi vjeru u sebe i razlog zašto odustane od dojenja, ili ono što joj daje vjetar u leđa i motivaciju da nastavi dalje.

Najveću ulogu tu mogu igrati partneri, zato osobno volim kada savjetovanja budu s parom, a ne samo sa ženom. Puno nekih informacija ženi mogu proći ispod radara, ili ih u nekom trenutku zaboravi (što je normalno, pogotovo u babinju), pa se partner može sjetiti i pomoći. Također podrška lijepom riječi, motivacijom, pomaganjem oko toga da se žena osjeća ugodno/udobno dok doji (namještanje jastuka itd.), može joj donijeti vodu i hraniti ju nekim toplim obrokom. Sve su te “sitnice” koje zapravo čine ogromnu razliku. Također okolinu često označavaju majke, svekrve, sestre, prijateljice ali i medicinski djelatnici u rodilištu, kod pedijatra i slično. Njihov pristup i podrška (ili manjak iste) može također igrati veliku ulogu koju često nekako zanemarujemo jer svu odgovornost prebacujemo na mamu, kada je dojenje zapravo društvena odgovornost (što je bila i ovogodišnja tema za podizanje svijesti o dojenju). Također jedan “dio” društva kojeg znamo zanemariti, a može igrati utjecat je virtualna okolina. To u sebi može uključivati FB grupe, forume, a i sadržaj koji se prati na društvenim mrežama. Uvijek preporučam ženama da ako su dio takvih grupa ili foruma da nađu one koji ih podržavaju u naumu da doje te da prate sadržaj koji je relevantan i može pomoći u tim danima.

Fotografija: Precious Moments by Martina

Majčinstvo sa sobom nosi i mnoge izazove, a novopečene su majke vrlo često pod stresom. Kako stres utječe na mlijeko i kako si olakšati postpartalni period?

Jeste li ikada čuli kako je mama naglo ostala bez mlijeka? Iako je to samo po sebi zapravo mit, ono što se dogodi može nas navesti da to pomislimo. A što se onda dogodi?

Najčešće neka stresna situacija (pogotovo ako je neočekivana i nagla), dovede do toga da mlijeko slabije teče ili prestane teči. Mlijeko je i dalje tu, ali jednostavno otpuštanje stane. A zašto? Pa tu nam (kao i puno toga), hormoni igraju ulogu. Iako puno hormona igra neku (veću ili manju) ulogu u dojenju, najbitniji hormoni su nam prolaktin, koji stvara mlijeko, te oksitocin koji to mlijeko otpušta. Oksitocin je hormon ljubavi i maženja. Njega lučimo kada smo opušteni, kada se osjećamo dobro i zaljubljeno. A koji hormon “blokira” oksitocin? Adrenalin i kortizol, hormoni stresa. Tako da ono što se često dogodi je da zbog velikog stresa (ili konstantnog stresa), naš otpust mlijeka zapravo ne funkcionira najbolje. Naše tijelo ne luči dovoljno oksitocina da mlijeko teče iz mliječnih kanalića, iako mlijeka ima. Najbolji način za vizualno si to predočiti je kako se naši mliječni kanalići sužavaju kada smo pod stresom i mlijeko “zastane”, a kada se opustimo, kanalići se šire i mlijeko lijepo teče.

Što onda napraviti u tim situacijama kada nas stres opere i primijetimo da nam je “flow” slabiji? Za početak duboko udahnuti i ne paničariti, ima rješenje. Uvijek se u glavi pitamo, kako da potaknemo oksitocin? Oksitocin voli toplinu, mrak, dodir i opuštanje. Topla kupka ili tuš uz opuštajuću glazbu može stvoriti čuda. Topli oblog na dojke također može potaknuti otpust mlijeka. Maženje s bebicom ili partnerom, neki trenutak za sebe…To su sve odlični načini za podržati svoje tijelo. Više o oksitocinu i poticanju tog hormona možete pročitati OVDJE.

Ali ovo je odličan primjer zašto je edukacija bitna. Ako razumijemo fiziologiju dojenja i koje zamke izbjeći, u ovoj situaciji znamo što napraviti i kako si pomoći. Ako ne znamo o čemu se radi, i netko nam kaže da nemamo više mlijeka, mi smo pod još većim stresom…puno ćemo prije odlučiti da prestanemo dojiti nego istraživati opcije ili uopće pomisliti da je to samo mala zapreka na putu.

Stres je neizostavan faktor u životu kao i u babinju, zato to osvijestiti, i napraviti sve što možemo da si osiguramo što lakšu svakodnevicu i što manje stresa, može biti i prevencija ovakvih problema. Razumjeti važnost postpartuma, što se tu događa i kako se unaprijed organizirati te kada je moguće osigurati podršku, može biti od velike važnosti.

Dosta dojilja prestaje dojiti jer misli da nema dovoljno mlijeka. Kako zaista možemo znati je li naše mlijeko dovoljno bebi?

Jedna od najčešćih grešaka koje mame rade je što računaju da tijekom podoja beba izvuče onoliko mlijeka koliko one mogu izdojiti za to isto vrijeme. To kao kriterij uopće ne drži vodu jer niti jedna izdajalica na svijetu ne može izvući onoliko mlijeka koliko beba može pravilnim cicanjem. Također jedna od čestih grešaka koje vidim su planirani podoji odnosno uobročavanje, gdje majke hrane bebu svaka tri sata, 10 minuta na jednu dojku pa 10 minuta na drugu. Ovime ne samo da ne podržavamo bebine potrebe (koje se mijenjaju iz dana u dan, bit će dana kada će beba dojiti svakih sat-dva po 45 minuta a dana kad će dojiti svaka 3 i pol sata po 15 minuta), nego ne poštujemo djetetove reflekse i intuiciju za glas i sitost, što je jako bitno za cijeli život. Također, ako su nam podoji uvijek po 10 minuta po dojci, bebe često ne dobivaju ono masnije mlijeko koje nadolazi nakon cca. 10ak minuta podoja.

Tako da najbolji način da osiguramo da nam dijete dobiva dovoljno mlijeka je ovako. Dojiti dijete na zahtjev i pratiti koliko podoja imamo u danu (nije loše ni vidjeti koliko drugo traju). Nekih 12 podoja u 24 sata je ideala (na počecima), a računamo da je 8 minimum. Kod podoja je dobro pratiti i ako je hvat dobar i dubok, jer time smo sigurni da beba vuče dosta mlijeka kao i da potiče naše tijelo na stvaranje još.
Zatim pratimo pelene kroz 24 sata, dijete bi trebalo imati 3-4 pokakane pelene (veličina kovanice) ili jednu obilnu, te 5-7 popišanih pelena (jedna jušna tekućine).

Potiče li određena hrana i čajevi zaista proizvodnju mlijeka ili je to samo mit? Koliko je važna prehrana za dojilje?

Kao laktacijska savjetnica kažem da hrana i čajevi koji potiču dojenje (galactogogues) su u svojoj suštini mit i bez obzira na istraživanja nemamo nikakve dokaze da djeluju. Jedino što zaista potiče stvaranje više mlijeka je što češći podoji (ili izdajanje). Dojenje funkcionira na bazi ponude i potražnje, što više beba doji, više će se mlijeka stvarati (i obrnuto). Kao postpartum doula kažem da kroz sve kulture imamo određenu hranu, čajeve i tinkture koje se koriste kako bi pomogle i anegdotalno žene zaista kažu da pomaže. Je li to samo placebo ili zaista neke namirnice imaju mogućnost podrške, ali nisu dovoljno istražene ne znam, ali dok god su sigurne za upotrebu mislim da ne škode. Što se prehrane za vrijeme dojenja tiče, tu sam jako strastvena kao nutricionistička savjetnica za postpartum, te mogu reći da iako žena ne treba izbjegavati popis namirnica (što su zastarjele smjernice i prakse), svojom prehranom može obogatiti svoje mlijeko i zato (kao i za svoje zdravlje i oporavak), preporuke je jesti raznoliko, domaće, zdravo i sezonsko. Ako vas zanima više, bacite pogled na ovaj tekst.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Una Pašić Gregović (@una.bridged)

Mogu li dojilje sve jesti ili postoji neka hrana koju bi trebale nužno izbjegavati (zbog bebe)?

Iako je prehrana za vrijeme dojenja bitna (pogotovo za oporavak i zdravlje majke), i može poboljšati i obogatiti kvalitetu majčinog mlijeka, ono što je za početak iznimno bitno naglasiti je da naše dojke nisu miješalice ni mutilice, odnosno blenderi. Što time želim reći je da naše grudi ne uzimaju hranu koju mu pojedemo, ne “izblendaju” je i da ju onda kroz dojku daju djetetu. Da je to slučaj, djecu bi od rođenja naprosto hranili kašicama.

Situacija je ipak malo kompleksnija. Mi pojedemo hranu, probavimo ju, apsorbiramo nutrijente u krvotok, iz naše krvi radimo mlijeko i tim mlijekom hranimo našu bebu. To znači da bi se naše mlijeko stvorilo, puno se različitih i kompliciranih procesa mora dogoditi u našem tijelu.

Zašto je to bitno? Zato što žene često dobiju popise hrane koje ne smiju jesti ako će dojiti. Ove popise (ili “savjete”) znaju dobiti i od doktora, sestara, patronažnih, pedijatra, primalja, doula, prijateljica, majki, sestara, kuma i susjeda, pogotovo ako su “stara garda”. Nažalost “zvanje” ili “struka” ne znači da će majka uvijek dobiti pravovaljane informacije bazirane na istraživanjima. Zato je bitno zapamtiti da je zapravo stvaranje grčeva kod dojenog djeteta preko hrane koju majka unosi zapravo rijetkost, i odnosi se na intolerancije i alergije djeteta.

Uzroci grčeva su puno češće halapljivo jedenje (naguta se beba zraka) ili naprosto – djetetov razvoj.

Moja preporuka je da majka uvijek jede raznoliko i sve što joj paše, fokusirajući se na zdrave namirnice. Ako primijeti grčeve uvijek može probati izbaciti neku namirnicu (najčešće je to mlijeko) i pratiti kroz par dana mijenja li se išta kod bebe. Najčešće se ne mijenja ili grčevi prođu sami od sebe tako da nema potrebe da dojilje od prvog dana stavljamo na rigorozne restrikcije, pogotovo jer baš tada tijelu treba što više nutrijenata (čak više nego u trudnoći).

Naravno ima stvari koje je poželjno izbjegavati, na prvom mjestu naravno alkohol, te kofein, iako kofein ne moramo kompletno izbaciti, samo smanjiti unos i ciljati da kavu popijemo nakon podoja, a ne neposredno prije ili za vrijeme.

Koja su po tebi tri proizvoda koja bi svaka (buduća) dojilja trebala imati i zašto?

U svojoj knjižici za dojenje naglasim da ti ne trebaju nikakvi proizvodi. Dovoljne ste ti i tvoja beba. Puno bitniji faktori su znanje, odlučnost i podrška okoline. Bez obzira na to, ima proizvoda koji mogu olakšati dojenački staž (cijeli popis možete pronaći u mojoj knjižici), a ako bih morala sažeti na tri rekla bih:

kvalitetan jastuk za dojenje (olakšava dojenje u različitim položajima, pogotovo kada podoj traje dugo)

izdajalica (može dobro doći u nekoliko slučaja od laganog smirivanja prenapunjenosti, do povećanje količine mlijeka, do situacija gdje bebu trebate hraniti, a podoj nije moguć…)

kvalitetan grudnjak za dojenje (da olakša dojenje, pogotovo kada ste vani)

 

Dodala bih možda još samo balzam ili komprese za bradavice, za same početke dok se bradavica ne navikne ili ako se stvore ragade, s tim da moram naglasiti, ragade se stvaraju radi lošeg hvata i rješavaju se isključivo ispravkom hvata, međutim balzam može biti podrška u procesu.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Una Pašić Gregović (@una.bridged)

Za kraj, možeš li reći što je ono najljepše što ti je tvoj posao donio?

Strastvena sam oko toga da podržavam žene kroz njihov put i najdraži trenuci su mi kada nakon radionice ili savjetovanja par kaže “puno toga smo naučili, baš se osjećamo spremno”, a još sretnija kada vidim uspješne dojenačke staže žena s kojima radim. Srce mi zatitra kada dobijem sliku bebice kako doji i mama kaže, “evo nas, dojimo i uživamo”, pa bilo to s 5 dana ili 8 mjeseci. Upoznala sam toliko predivnih žena i obitelji kroz svoj rad i to mi je stvarno najveći blagoslov.

Jednostavno činjenica da znam da ako sam jednoj ženi (i bebi) pomogla da uspješno doje, napravila sam jako puno i zahvalna sam što imam priliku raditi ovo što radim.

Izvor fotografija: pexels.com, unsplash.com, Precious Moments by Martina