Isključivo izdajanje ima mnoge prednosti, no na duge staze zna biti vrlo izazovno. Marija Škribulja, majka 13mjesečne Vinke, s nama je podijelila sve o svom iskustvu isključivog izdajanja, zašto se odlučila na taj korak i s kakvim se sve izazovima svakodnevno susreće.
Za početak, tko je Marija? Kako bi se opisala u par rečenica?
Majka i supruga. Ne samo sada radi ove teme, nego je to moj odgovor iz dubine srca. Kao da prije nisam postojala. Rijetko se to spominje, tek pomalo u zadnje vrijeme, da je porod zapravo rođenje dvije nove osobe. Osim toga sam farmaceut po struci.
Koliko dugo već isključivo izdajaš?
Ako izuzmemo dva dana u rodilištu (u koje sam otišla bez ikakve izdajalice) i prvih par dana neuspješne kombinacije dojenje-izdajanje, onda trinaest mjeseci, koliko je stara i moja djevojčica.
Što si znala o dojenju prije dojenja i jesi li se pripremala za to?
Sada vidim da nisam imala pojma. I ono što sam mislila da sam znala, bila sam totalno u krivu tj. imala sam samo predrasude koje su dovele do grešaka nakon kojih više nije bilo povratka. Moram priznati da se nisam uopće pripremala za to. Imala sam u planu ići na tečaj u lokalni dom zdravlja, ali radi pandemije to nije bilo moguće. To ljeto 2020. su skromno krenuli online tečajevi, ali također sam smatrala da je dojenje nešto što bi se svakako trebalo učiti uživo. Isto tako, smatrala sam da je dojenje nešto što dođe prirodno samo po sebi i da se ne treba oko toga toliko angažirati i pripremati.
Je li ti dojenje bilo teško? Možeš li nam ukratko ispričati nešto o počecima i svojem iskustvu?
Meni osobno – horor, a rekla bih i za moju curicu. Iz rodilišta sam došla s kamenim, crvenim i vrućim dojkama prepunim mlijeka koje nisam znala pravilno masirati, niti ručno izdojiti. Taj dan mi je došla prijateljica (koja je uspješno dojila četvero djece) i sve korake i metode prošla sa mnom, ali kamenim grudima nije bilo jednostavnog i brzog spasa. Naime, Vinka bi nakon nekoliko sekundi na dojki odmah zaspala (zapravo zadrijemala jer to nije pravi san) od umora ili ugode, ne znam ni sada. Dojke su bile prepune, a ona nije imala još snage povući (barem mislim da nije). Usprkos prekrasnom porodu, ja sam bila premorena i nisam imala snage nju animirati za dojenje i masirati grudi. S masažom mi je pomogao moj suprug, ali on je mogao biti doma samo prvi tjedan radi posla. I tako su naši podoji izgledali ovako: prvo masaža koliko sam mogla sama, topli oblog, pola minute uzaludnog sisanja (pretpostavljam da ni hvat nije bio dobar), pet minuta sna, pola minute opet (ne)sisanja i onda plač. Plač koji mi je kidao srce. Prvo tiši, pa sve glasniji. Onda smo obje plakale dok sam ja trčala u kuhinju podgrijavati mlijeko ili pripremati adaptirano, ovisno o zalihama. Nakon što bi ju napokon nahranila, slijedilo je izdajanje dojki do kraja, prema savjetima patronažne sestre. I to bi tek bio kraj jednog ciklusa, eventualno pola sata „odmora“ i onda sve ispočetka. Prvo sam mislila da sam upotrijebila ipak pretešku riječ „horor“, ali sada kada sam se vraćala nazad u taj film, vidim da je to zaista i bio horor.
U kojem si se trenutku odlučila za isključivo izdajanje?
Iskreno, ne mogu se sjetiti točno. Otprilike kada je Vinka imala mjesec dana. Vidjela sam da sve to nema smisla i da Vinka treba mamu, a ne samo hranu. Meni je bilo lakše izdojiti se, isprazniti dojke i dati joj moje mlijeko na bočicu. Suprug i ja smo zdravstveni djelatnici i zabrijali smo skroz da ću ja dojiti, a kako to nije uspjelo, došli smo do treće opcije za koju do tada nismo imali pojma da postoji i da je moguća. Preporodila sam se i kada smo kupili prvu dvostruku električnu izdajalicu čiji motor sam mogla staviti u grudnjak za izdajanje i tako bih imala dvije slobodne ruke za prematanje bebe i obavljanje drugih kućanskih poslova. Spas za nas.
Koje su prednosti i nedostaci isključivog izdajanja?
Ako je to roditeljima bitno, prednost je što dijete hranite isključivo majčinim mlijekom tj. možete ostaviti dijete na čuvanje, a da ju ta osoba hrani vašim mlijekom. Naravno, to se može i kada dojite, ali većina dojene djece ne prihvaća olako bocu umjesto dojke. Ovdje s tim nema problema. Nedostatci su što isključivo izdajanje zahtjeva puno dodatne opreme (boca, ventila…) tako da mi u kuhinji imamo „kutak za izdajanje“ gdje stoji sva ta popratna oprema, a rezervnu držim još u jednoj ladici. Također, kada idete na put, sve to mora s vama i morate dobro isplanirati čega vam koliko treba. Mora se voditi računa i o trajnosti dijelova izdajalice. Nadalje, kada sam bila na vrhuncu laktacije, s Vinkinih 6 mjeseci starosti, izdajala sam svaka tri sata pa nas je to malo ograničavalo u našim šetnjama i lutanjima po gradu jer bi mi se dojke prepunile ako ne bih poštivala raspored. Tu je i financijski aspekt. Svjesna sam da si to ne može svatko priuštiti, ali informiranjem na vrijeme možete uštedjeti puno novaca.
Isključivo se izdajati zvuči poprilično izazovno. Tu su i noćna hranjenja, skokovi u razvoju, itd… Koliko je zapravo teško i jesi li imala trenutke kada si htjela odustati?
Bilo je jako puno tih trenutaka. Na početku gotovo jednako suza koliko i mlijeka, dok se nismo uhodale. Mislila sam da je gotovo kada mi je pregorio motor prve izdajalice. Ni dan danas ne znam što mi snagu daje. Rekla bih da nije samo ljubav, iako ona jest glavna. Možda inat i prkos samoj sebi – ne znam. Najteže su mi padali trenuci samoće dok zapravo nisam shvatila da je to prednost zatvoriti se u kuhinju i biti malo na miru sama sa sobom (uz zvukove izdajalice). Isto tako, bilo je teško dok nisam isprobala što sve mogu raditi i uz izdajanje. Moram priznati da nikad nisam izdajala po noći, iako sam trebala jer nisam izdajala dovoljno u početku. Ali je to je bio moj limit. Tu sam morala podvući crtu da ne izgubim sebe. Neprospavane noći su mi jako teško padale i radi toga mislim da dan danas ne bi ni prodojila i vjerojatno bih ponovila ovo sve. Sve u svemu, izazovnije je kako dijete raste jer zahtjeva sve više vaše pažnje i interakcije, no s dohranom se smanjuje i broj izdajanja. U početku bih izdajala dok ona spava. I to je jako iscrpljujuće jer bih i ja inače mogla malo predahnuti, ali ovako sam se išla izdojiti, pohraniti to mlijeko i pripremiti sve za iduće izdajanje. Sada sam izdajanje morala pretvoriti u igru, i to igru skrivača jer je malenoj neodoljiv zvuk izdajalice.
Što je po tebi najbitnije kod isključivog izdajanja?
Prvo morate upoznati svoje tijelo i izdajalicu. Potom brdo volje i upornosti te edukacije. Prstohvat inata. Također, izdajanje kao ni dojenje, ne smije biti bolno. Ako boli, nešto je krivo (na primjer veličina lijevaka, eng. flanges). Dosta je važno i poštivanje rasporeda izdajanja (ne preskakati) kako se ne bi smanjila količina mlijeka, osim ako to ne želite naravno (faza smanjivanja ili prekida laktacije).
Znamo da količina izdojenog mlijeka nije realan pokazatelj koliko mlijeka majka ima, no u slučaju isključivog izdajanja, postoje li neki „trikovi“ kako bi se izdojilo što više mlijeka? Koliko je važan odabir kvalitetne izdajalice?
Da, postoje trikovi. Glavni je, kao i kod dojenja, što više bebu stavljati na prsa, odnosno što češće izdajati. Već svima poznati zakon ponude i potražnje. Nadalje, tu je tzv. „power pump“ čiji je temelj isto ponuda – potražnja. Pravilo glasi 20 minuta pumpanja, 10 minuta pauze, 10 minuta pumpanja i 10 minuta pauze. Ukupno 60 minuta. Osobno sam uz jedan power pump i izdajanje na svaka tri sata, izdajala po dvije litre mlijeka dnevno pa imam i zalihe smrznutog mlijeka. Naravno, ta bi se količina smanjila kada bih dobila mjesečnicu. No, i tu ima pomoći. Kada primijetite da vam opada količina mlijeka i znate da vam se bliži početak novog ciklusa, preporuča se uzimanje kalcija i magnezija u omjeru 2:1 (npr. 1000 mg : 500 mg).
Za isključivo izdajanje preporuka je tzv. „hospital grade“ izdajalica. Takve izdajalice su puno jače i izdržljivije. No, pravila nema. Neke majke uspijevaju i sa „običnim“ izdajalicama. Svakako bih savjetovala da se, prije kupnje, informirate o izdržljivosti motora tj. za koliko sati rada je predviđen motor izdajalice. Na primjer, moja prva dvostruka električna izdajalica je zapravo bila namijenjena za povremeno izdajanje i motor je bio napravljen za samo 300 sati rada. Ta izdajalica me iznevjerila točno na moj rođendan. Bila je nedjelja i taman smo došli s puta i više nije vukla. Motor je bio gotov. Mislila sam da je kriva temperatura, promjena toplo – hladno jer je bila zima, ali ne – motor je dao svoje. U tom trenutku sam požalila što sam ju kupila i toliko platila, ali sada gledajući, bila je vrijedna svake lipe. Pošto je bila skoro pa „handsfree“ uz nju sam uspjela izdržati najizazovnije početne trenutke. Vrijeme je bilo za nabavak „hospital grade“ izdajalice uz pomoć koje sam napravila i prve zalihe. Njen motor je napravljen za 1.500 radnih sati, a neslužbeno može izdržati i do 4.000 sati, koliko saznajem od drugih mama. Moja je od 16.01. ove godine odradila gotovo 600 sati, i ja skupa s njom.
Otkud početi i kome se obratiti? Tko je tebi najviše pomogao na tvom putu isključivog izdajanja?
Svakako bih preporučila maksimalnu borbu za dojenjem, ako je to majčina želja i odluka. Sve je počelo s Jeleninom stranicom Lactonline i njenim FB objavama iz kojih sam crpila ogromnu podršku i razumijevanje. Jelena mi je pomogla da psihički prebrodim neuspjeh dojenja. Kada sam prešla na isključivo izdajanje, saznala sam za FB grupu Mame izdajalice gdje sam dobila puno odgovora na praktična pitanja oko rada izdajalice i održavanja dijelova.
Kako ti je isključivo izdajanje promijenilo svakodnevicu?
Rekla bih jednako kao i dolazak bebe u naše živote. Sve se promijeni, treba vremena da se posloži, a izdajanje je samo djelić te slagalice.
Jesi li se ikada susrela sa osuđujućim komentarima ili nerazumijevanjem okoline?
O da, naravno. I to najviše od majki koje doje. Nikada neću shvatiti zašto me žale. Misle da namjerno glumim patnicu, žrtvu (ne znam čega?). One kažu žrtva, ja kažem ljubav. Moj način ljubavi, između ostalog.
Koliko je bitna podrška majkama, ne samo kod dojenja, nego i općenito?
Esencijalna je. U svakom pogledu. Nikada mi neće biti jasno zašto majka majku osuđuje po pitanju bilo kojeg aspekta roditeljstva. Ili joj pametuje. Ne znam što je iritantnije. Danas je podrška neizostavna jer je, nemojmo se zavaravati, puno zahtjevnije odgajati dijete pošto se od majke očekuje da bude sve (majka, kućanica, poslovna žena, k tomu i njegovana…). Hrana i način hranjena zaista nisu presudni spram svih izazova koji se danas nameću roditeljima.
I za kraj, što bi poručila svim budućim i novopečenim majkama kad je dojenje u pitanju?
Edukacija, edukacija i samo edukacija , ali pritom ne smijete izgubiti sebe. Na kraju je djetetu ipak potrebna mama, a ne samo hrana. Sretna mama – sretna beba!
