jedan od najčešćih “dobronamjernih” savjeta kojeg nikada neću poslušati

Svakom se novopečenom roditelju barem jednom dogodilo da mu je upućen dobronamjerni savjet: “nemojte dijete puno nositi, naučit ćete ga na ruke”.

Proizlazi li taj savjet iz pretpostavki da dijete neće moći biti “dobro” pa ležati mirno u krevetiću dok mama i tata odmaraju, kuhaju ili npr. piju kavu ili da će se naprosto htjeti nositi konstantno, ili da će, ne dao Bog, postati razmaženo?

Dojenče nećemo razmaziti poljupcima, nošenjem i grljenjem, ali ćemo ga razmaziti nepostavljanjem granica u kasnijoj dobi.

Taj savjet o nenošenju djece na rukama prenosi se iz generacije u generaciju, no ne poznam osobu koja na plač djeteta nije reagirala prirodnim podizanjem i nošenjem i tješenjem bespomoćne bebe koja je gladna, mokra ili joj je vruće/hladno ili joj je, naprosto, potreba nježnost i pažnja.

U prošlim je desetljećima bilo normalno da majke i bake brinu o kući i okućnici, o domaćim životinjama tj. blagu, rade na polju i bave se svim poslovima koje danas ne možemo ni zamisliti pa tako srećom živimo u vremenu kada se puno više govori o majčinstvu, brizi za dijete, obitelji i dječjem odgoju i razvoju. Populariziralo se korištenje marama i oblikovanih nosiljka za nošenje beba i djece te se smatra kako je i nošenje u neergonomskoj nosiljci bolje od nenošenja uopće, no to je tema za neku drugu priču.

Kako očekivati od bebe koja se “nosila” devet mjeseci u maminom trbuhu da to isto neće trebati u postnatalnom životu? Osobno nisam dobila taj savjet od svojih bližnjih, mame i bake što proizlazi iz činjenice da smo bliske i da razumiju bebine potrebe i htjenja, no naslušala sam ga se od šire rodbine i starijih susjeda te ostalih dušebrižnika.

Ne razumijem kako nešto toliko voljeno i iščekivano ne nositi?

Bebu koja je najveće bogatstvo i beskonačna sreća svakog roditelja kako ne ljubiti, mirisati i grliti? Svome smo djetetu sve na svijetu (kao i ono nama) te ga svojom ljubavlju i nježnošću nećemo razmaziti već mu gradimo čvrste temelje za život, dajemo im neophodan osjećaj sigurnosti i vrijednosti, a ujedno je i dokazano kako se na temelju iskustva iz prvih godina života izgrađuje odnos prema sebi i drugim ljudima.

Nošenjem bebe kada ona to traži zadovoljavamo njezine fiziološke potrebe i potrebe za pripadanjem i sigurnošću te ju izgrađujemo u emocionalno stabilnu osobu.

Foto: pexels.com

top lista dobronamjernih savjeta – SUPERMAME

BARBARA Majka i supruga, radoholičarka i  povremeni DIY kreativac. Voli prirodu i glazbu.