Slonić Nonić i izgubljeni pilić prva je slikovnica serijala „Prijatelji su obitelj“.
Priča je to o prijateljstvu između malog slona i pilića koja djecu uči važnosti i ljepoti brige za prijatelje. Klasičan stil ilustracija podsjeća na nekadašnje slikovnice i Disney crtane filmove, a priču čini još nježnijom i razumljivijom djeci. Slikovnica je dio humanitarnog projekta – ukupna dobit od prodaje slikovnice donira se osječkoj Udruzi Breza koja brine za djecu i mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Autorica slikovnice, Antonia Šikljan, razigrana je kreativka, po zanimanju copywriterica, a po hobiju ljubiteljica svih oblika umjetnosti i prirode. Pisanjem se bavi profesionalno u sklopu marketinga, a tu i tamo napiše koju pjesmu ili priču sebi za dušu ili nekoj od dragih osoba za rođendan. Rodom dolazi iz Đurđevca, gradića u Podravini poznatog po legendi o Picokima i Đurđevačkim peskima, a već 10 godina živi u Zagrebu kamo se doselila zbog studija filozofije i lingvistike na Filozofskom fakultetu.
Antonia, kako je došla ideja za Slonićem Nonićem, a kako za slikovnicu?
Slonić Nonić nastao je u mojoj glavi kada sam promatrala svog najmlađeg nećaka Noela kako se kao beba igra na dvorištu s pilićima koje je jako volio. Tada je imao debele nožice i piliće je neumorno pratio u stopu. Noela od milja zovemo Noni ili Nonić – odatle naziv slikovnice. Priča se napisala praktički sama od sebe, a kada sam je na poslu podijelila s Antonelom i Anitom koja je tada taman bila trudna, oduševile su se i Anita je rekla da moramo napraviti slikovnicu da je može čitati svom djetetu kada rodi. U tom trenutku nisam mislila da ćemo to stvarno napraviti, ali evo nas kojih 9 mjeseci kasnije i slikovnica je tu!
Kako je izgledao proces rađenja slikovnice? Tko ti je najviše pomogao kroz sve faze?
Raditi slikovnicu stvarno nije jednostavno i sretna sam što sam bila okružena prijateljima koji su bili u svakom trenutku uz mene i odradili lavovski posao! Zahvalna sam i gospođi Emici Calogjera Rogić iz Školske knjige. Zahvaljujući njenim stručnim savjetima i uputama, priča je postala kvalitetnija, dramatičnija i zanimljivija. Nakon što smo bili zadovoljni pričom, poslala sam je svojoj prijateljici i ilustratorici Ani Despot. Kada je potvrdila da želi ilustrirati slikovnicu, Antonela i ja razdvojile smo tekst po stranicama, a Ana je zatim prionula na ilustriranje. Mi smo u međuvremenu dogovarali tisak, tražili dječje domove i udruge kako bismo odabrali kome će ići donacije od prodaje, sređivali web stranicu prijateljisuobitelj.com i radili na popratnim materijalima – audio verziji priče i pjesmici. Kada su ilustracije bile gotove, naš grafički dizajner Mario odradio je dizajn i pripremu za tisak i to je bilo to! Naravno, ovako to izgleda dosta linearno, no u stvarnosti je bilo dosta izmjena, grešaka i popravaka. Prvi put smo radili slikovnicu, puno smo griješili, ali smo jako puno naučili i stekli iskustvo za dalje.
Ilustracije su zaista predivne, i odaju jedan bezvremenski stil, kako si se odlučila za ilustratoricu i jesi li ovako zamišljala i ilustracije na samom početku ideje?
Od samog početka znala sam da želim da priču ilustrira moja prijateljica i ilustratorica Ana Despot čiji stil crtanja obožavam! To što smo prijateljice zapravo je bila olakotna okolnost jer je bilo jednostavno sve dogovoriti budući da se vrlo dobro poznajemo i razumijemo. Njen bih stil odabrala i da se prije nismo znale osobno upravo zbog tog klasičnog, bezvremenskog izgleda ilustracija. Njene ilustracije podsjećaju me na djetinjstvo i na slikovnice uz koje sam odrasla. Također, obje smo obožavateljice Disneya pa mislim da to zapravo daje najbolji odgovor na pitanje. Ana je isprve shvatila što želim i ilustracijama točno pogodila moju viziju tako da sam prezadovoljna ilustracijama i presretna kako slikovnica izgleda!
Koliko misliš da su ilustracije bitne za slikovnice, pogotovo u današnje vrijeme?
Budući da smo mi ljudi izrazito vizualna bića, pogotovo u današnje vrijeme obilježeno društvenim mrežama koje se najviše oslanjaju na vizualno, držim da su ilustracije krucijalne. Roditelji će izabrati slikovnicu prvenstveno zbog ilustracije na naslovnici. Djeca će se više zainteresirati za priču kada vide zanimljive, oku ugodne ilustracije koje im priču čine opipljivom i realnijom. Ilustracije nam, baš kao i priče, odmalena razvijaju shvaćanje svijeta koji nas okružuje, no na zaigran način u kojem mašta pomiče granice stvarnosti.
Kako to da ste se odlučili za audio verziju priče i pjesmicu?
Prvenstveno je ideja bila objediniti vizualno i auditivno zato što znamo koliko djeca vole i gledati i slušati i sve upijaju kao spužve. Za dječji razvoj važno je djecu poticati na igru, čitanje, pričanje, pjevanje, ples i sve ostale kreativne oblike spoznavanja okoline. Audio priča roditeljima pruža mogućnost da djetetu puste priču kada nemaju vremena čitati im, ili kada žele da dijete sluša verziju obogaćenu profesionalnom naracijom i dječjim vokalima u sklopu dijaloga te sound dizajnom koji neke situacije čini još zabavnijima i lakšima za shvaćanje (slonićevo veselo trubljenje, pijukanje pilića, zvuk njihanja ljuljački…). Pjesmicu smo snimili jer sam željela da djeca imaju nešto što će ih uvijek razvedriti. Svi znamo koliko djeca vole pjesmice! Naravno, audio verzija priče i pjesmica su tu i zato što smo priču htjeli približiti i slijepoj i slabovidnoj djeci.
Tko je pisao pjesmicu i tko ju je otpjevao?
Budući da sam se u nekom dijelu života aktivno bavila glazbom, iskoristila sam to znanje da smislim i otpjevam pjesmicu. Ovim putem želim zahvaliti vrhunskom audio producentu Marku Gaćini, dragom kolegi uz kojeg je snimanje bilo užitak!
Kako misliš da ovaj popratni sadržaj obogaćuje cjelokupno iskustvo slikovnice?
Mislim da audiovizualni karakter priče u velikoj mjeri obogaćuje cjelokupno iskustvo slikovnice jer djeci daje mogućnost da lik slonića Nonića dožive na više načina. Nadam se da će im popratni materijali pomoći da lakše razumiju priču, ali i da u većoj mjeri razviju vlastitu maštu.
Što misliš da će se najviše svidjeti roditeljima, a što djeci?
Nekako imam osjećaj da će roditelji voljeti audio verziju s popratnim videom listanja slikovnice jer će im se sigurno pokazati izuzetno praktičnom. Što se djece tiče, mislim da će se ona najviše oduševiti samom slikovnicom i pjesmicom. Možda sam u krivu, nadam se da će mi roditelji povratno javiti dojmove.
Za koju je dob pisana ova slikovnica?
Slikovnica je namijenjena djeci od 3 do 6 godina starosti. Naravno, može je se čitati i mlađima od 3 godine, a mogu je čitati i stariji od 6 godina. No dobna skupina kojoj će slikovnica biti idealno razumljiva i zanimljiva svakako su trogodišnjaci do predškolci.
Po čemu je audio priča posebna, i tko je sve sudjelovao u snimanju?
Audio priča nije puka naracija i pročitani dijalozi, već se oslanja na dramatiziranu naraciju moje drage kolegice Ksenije Schmidtbauer čija topla boja glasa priči daje novu dimenziju. Glasove za slonića Nonića i piliće posudila su talentirana djeca Tin Banić te Tonka i Una Pavišić. Upravo zahvaljujući njihovim glasovima priča zvuči autentično. Snimanje audio verzije odradio je Vilim Harmina, a sound dizajn i melodija na kraju priče rad su već spomenutog Marka Gaćine.
Dobije li se sav popratni materijal kupovinom slikovnice?
Da. Unutar slikovnice nalazi se QR kod čijim se skeniranjem dobiva pristup videu listanja slikovnice s pjesmicom i popratnom audio verzijom. Popratni materijali nalaze se na web stranici prijateljisuobitelj.com, no vidljivi su samo onima koji na stranicu dođu skeniranjem koda.
Gdje se slikovnica može kupiti?
Slikovnica je u prodaji u knjižarama Školske knjige te na njihovom webshopu.
Kakav je osjećaj biti autorica dječje slikovnice?
Osjećam se istovremeno čudno i počašćeno. Čudno jer mi nikad nije bilo na kraj pameti da bih mogla imati svoju slikovnicu, a počašćeno jer sam dobila priliku raditi ono što volim. Još uvijek nisam u potpunosti svjesna svega što se napravilo i podijelilo s javnošću. Zato hvala svima koji su mi servirali nevjerojatne pogurance i bili podrška čitavim putem. Antonela, znam da čitaš, nadam se da se pronalaziš u rečenici prije.
Imaš li u planu nastaviti u ovom smjeru, ima li još slikovnica na vidiku?
O, da, ova prva slikovnica tek je početak i zahuktavanje! U planu je čitav serijal od minimalno 5 slikovnica. Na sljedećoj, naslova „Kroko Roko želi se popeti visoko“, već aktivno radim. Nekako smo zamislili da bismo je izbacili na proljeće, no konkretan rok ćemo si zadati tek kada vidimo kako će se djeci svidjeti „Slonić Nonić i izgubljeni pilić“.
Ova slikovnica humanitarnog je karaktera, možeš li nam malo više o tome ispričati?
Slikovnica je dio serijala pod nazivom „Prijatelji su obitelj“. Cilj slikovnica je pokazati djeci koliko je važno razvijati i njegovati prijateljstva i brinuti za voljene. Prijatelji su naše bliske osobe koje su uz nas i u dobru i u zlu. Dakle, prijatelji su – obitelj! Željeli smo djeci osvijestiti da, iako možda nisu dio nuklearne obitelji, svejedno mogu imati svoju obitelj koja ih voli bez obzira na sve. Biološka povezanost nije potrebna za izgradnju obitelji – važne su ljubav, briga, tolerancija, iskrenost i empatija. Zato smo prodajom slikovnice odlučili skupljati donacije za neki od domova, udruga ili centara koji brinu za djecu i mlade bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Kako je došlo do ideje da slikovnica ima humanitarni karakter?
Nakon što je došlo do ideje za slikovnicu, odmah je nastala ideja za serijal i ostale slikovnice i u istom trenutku smo znali da ne želimo to učiniti tek toliko. U startu smo htjeli slikovnicama napraviti nešto dobro i pomoći nekome. Trenutno živimo u čudnim vremenima u kojima smo svakodnevno bombardirani negativnim vijestima, pa zašto ih ne bismo učinili ljepšima i podnošljivijima, pogotovo onima koji su neovisno o čudnim ili normalnim vremenima na neki način zaboravljeni od društva kao cjeline.
Kako ste odabrali udrugu i zbog čega baš nju?
Konzultiravši se sa strukom, dobili smo informaciju da udruge koje rade s mladima dobivaju manje donacija i medijske pažnje od onih koje brinu za manju djecu pa smo po preporuci struke odabrali upravo osječku Udrugu Breza. Pogledali smo njihovu web stranicu i društvene mreže i jako nam se svidjelo što i kako rade i to je bilo to – znali smo da želimo donirati korisnicama Udruge koje žive u zajednici i koje Udruga priprema za samostalan odrasli život.
Kime su inspirirani likovi iz slikovnice?
Slonić Nonić je, kao što sam već rekla, inspiriran mojim najmlađim nećakom Noelom. Mama slonica Jelica nosi ime izvedeno od imena moje sestre Jelene, Noelove mame u stvarnom životu, no slonica je kao lik definitivno inspiriran mojom mamom s kojom sam kao mala zalijevala njeno cvijeće i vrt i koja je za mnom vikala da ne moram žuriti na igru jer mi dan neće pobjeći. Vrapčić Dodo nosi ime koje je nadimak Nonićevog polubrata Doriana. Ostali likovi inspirirani su mojom maštom, nemaju poveznica sa stvarnošću, barem ne koliko mi je poznato. Tko zna što bi moja podsvijest odgovorila na ovo pitanje.
Možemo li očekivati slonića Nonića u daljnjim pričama, ili će biti neki drugi glavni akteri?
Svaka od narednih priča imat će svojeg glavnog lika, no sve će ih povezivati lik slonića Nonića. On će se u svakoj priči pojaviti u ulozi brižnog prijatelja koji je uvijek spreman pomoći.
Koja je tvoja najdraža ilustracija u slikovnici?
Definitivno ilustracija na 7. stranici! Slonić Nonić sjedi na travi veselog izraza lica iako po njemu pada kiša, a njegove velike uši nadvijene su iznad pilića poput kišobrana koji ih štiti od kiše.
