noćna mora drugog razreda – tablica množenja

Kao da biti roditelj školarca nije dovoljno stresan život, onda u drugom razredu, uz rimske brojeve, zbrajanje i oduzimanje do sto, dođe i tablica množenja i dijeljenje. Igre bez granica za sve roditelje jer tu je deset puta deset računskih operacija, dakle sto koje dijete treba naučiti.

U prvom razredu ste već naučili kako sjediti za stolom, ne zaboraviti domaći rad, kako čitati, pisati, razmišljati, spremiti knjige i svoj radni stol. Cilj nam je bio da ovu prvu godinu usvoje radne navike i vještine potrebne za cijeli život. Možda je dijete u prvom razredu doživjelo prva ruganja, odbacivanja prijatelja ili borbu da digne ruku i kaže što misli. Pa smo glumili i psihologa, gradili im samopouzdanje.

Onda je došao drugi razred. U kojemu djeca više nisu prvašići, a učiteljica, već na početku, ima i očekivanja pa se prvi testovi pišu odmah pri početku nastavne godine jer se treba provjeriti znanje. Kao da drugi razred nije dovoljno stresan (i za djecu i roditelje), pri kraju zime (taman kada su dani za građenje logora i igranje nogometa) dolazi ta tablica množenja. Kreće s jedan, dva i tri i onda se uči i grije stolica, bude tu možda i pokoja suza.

Pa kako možemo djeci olakšati učenje te tablice množenja? I sebi spasiti ono malo živaca što nam je još ostalo netaknuto i sačuvano?

Prvo im treba objasniti da se množi u grupama brojeva, tako da za broj dva množenje ide 2, 4, 6, 8… i da je množenje zapravo ponavljajuće zbrajanje. Drugo što možete napraviti je da krenete učiti od ”lakših” brojeva, a to su 0, 1, 2, 5 i 10, a tek onda krenete na ove teže i kompliciranije. Isto što možete napraviti je da objasnite zakon komutativnosti, odnosno da je 2×5=10 isto kao i 5×2=10. Rezultat je jednak ako se zamjene mjesta pa djetetu možemo reći da zapravo treba naučiti pola tablice množenja(bez obzira što je tu deset brojeva). Tko ne bi bio sretan s tom činjenicom.

Kako su ljudi vrlo praktična bića bilo bi super učiti s bombonima, grickalicama pa ih množiti i dijeliti (na kraju i pojesti, zar ne?). Ili zaigrati igru kockicom, pa množiti dva dobivena broja. Mi, roditelji, moramo se potruditi da dijete uči u koracima, ne sve odjednom jer će im se stvoriti takva pomutnja u glavici. To je nešto što najmanje želimo jer ćemo dobiti dijete koje je nesigurno u svoje znanje, a kod množenja je to najgora stvar.

Kako su ljudi i vizualna bića, pogotovo djeca, tako bi im bilo lijepo i omogućiti vizualna pomagala. Slučajno sam i došla na ideju tablice množenja. Inspiracija mi je bila jedna mama iz parkića i njezina muka s tablicom. Muke koje sada više nema jer dijete sretno sjedi za stolom i uči. Odmah sam odlučila da će to biti nešto savršeno za djecu, napravljeno kvalitetno, pregledno, a opet zaigrano. Baš kako djeci treba. Često im kažemo da im je glava u oblacima.

Ovdje je to tablica množenja i to u dvije izvedbe, baš kao tablica i raspisana po brojevima. I uz jedan maleni dodatak, tablica je personalizirana, s imenom djeteta. Ako ne želi učiti tablicu množenja, što će napraviti s baš svojom tablicom? Možete je objesiti na zid, držati je na radnom stolu, plastificirati je i nositi sa sobom i u školu i na izlet, kod bake i djeda da pokažu koliko su naučili. A likove s tablice mogu pokušati precrtati u pauzi od učenja, dati im imena, ispričati priču o njima. Neka im tablica postane sredstvo igre, a i učenja.

Ono što nikako ne bi smjeli raditi je siliti dijete da uči, da mora jer iz sile ništa dobrog nije izašlo. Isto tako, uspoređivati ih sa drugom djecom i govoriti im kako nešto ne mogu dovodi do toga da se naša djeca osjećaju još gore i gube samopouzdanje. Pokušati naučiti sve odjednom je isto velika zamka, kao i to da ne obraćaš pozornost na malene uspjehe jer se oni itekako broje. Zapravo ti mali uspjesi čine taj jedan veliki, naučenu tablicu množenja. Sjetite se sebe i svog učenja.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Nikolinine ilustracije (@mini_maxi_studio)

Kroz odgoj svoje djece sam vidjela da onoliko koliko im se dajemo svog vremena i prisutnosti toliko nam djeca vrate jer smo mi njihovi najdraži ljudi(barem dok ne dođu u pubertet). Možemo im ponuditi svoje vrijeme i potruditi se oko njih ovaj mjesec pa ćete dalje samo nadograđivati temelje i graditi svoju kućicu. Zar ne bi bilo lijepo vidjeti sretan izraz lica na djetetu i onaj uzvik: ”Naučio sam! Sada znam sve!”? Meni je to dovoljan uspjeh.

Svoju tablicu naruči kod Mini Maxi Studia

 

Nikolina, mama dvoje neumorne djece, Matea i Cvite. Po struci magistrica ekonomije, po izboru u srcu grafička dizajnerica i ilustratorica, i to samouka. Voli dobru knjigu, prirodu i društvo. San joj je obaviti to do listu bez ikakvih promjena kroz tjedan što je jednoj mami gotovo nemoguće. Žonglira između vremena za sebe, muža, djecu i studio. Za sada joj ide super, ali uvijek može bolje. Možeš ju pratiti na @mini_maxi_studio