Upitale smo stručnjake koji su najčešći izazovi s kojima se susreću dojilje i kako se nositi s njima.
Iako se stalno naglašava važnost pripreme za sve ono što dolazi nakon poroda, uključujući i dojenje, postpartum je i dalje period pun izazova, sumnji, nesigurnosti i problema. U moru informacija nije se lako snaći, zato smo odlučile porazgovarati sa stručnjacima kako bi vam barem tako olakšale i pružile smjernice za ovaj tako bitan period u životu mame i bebe.
Dr. med., specijalistica pedijatrije i subspecijalistica pedijatrijske pulmologije Ivana Vučemilović Šimunović, dr. med. specijalizantica ginekologije i opstetricije te postpartum savjetnica Petra Kojan i mag. psych. Maja Žutić s vama dijele svoje najbolje savjete i provjerene informacije.
Dr. med. i specijalist pedijatrije Ivana Vučemilović Šimunović o prednostima dojenja za majku i dijete
Dr. Med. Ivana Vučemilović Šimunović, specijalistica pedijatrije i subspecijalistica pedijatrijske pulmolgije, otkrila nam je koje su prednosti dojenja za dijete i majku, koliko majčino mlijeko štiti od bolesti i raznih alergija te koji su najčešći izazovi s kojima se majke susreću prilikom dojenja. „Dojenje je izuzetan psihofizički doživljaj s pozitivnim učinkom na psihičku stabilnost i majke i djeteta. To je prirodan način prehrane, a majčino mlijeko ima najpovoljniji sastav nutrijenata, potrebnih za rast i razvoj. Majčino mlijeko ima jedinstven sastav i potpuno je prilagođeno djetetovim potrebama, dostupno u svakom trenutku, idealne je temperature, gotovo sterilno i besplatno. Potrebno je naglasiti i praktični i ekonomski aspekt dojenja. Dojenje osigurava novorođenčetu i dojenčetu optimalnu hranu, ima stimulativan učinak na razvoj imunološkog sustava, štiti od infekcija, pomaže sazrijevanju gastrointestinalnih funkcija, prevenira razvoj alergije, pruža osjećaj zaštićenosti, brige, ljubavi i kontinuiranu socijalnu stimulaciju.
Poznat je i pozitivan učinak dojenja na zdravlje majke – potiče otpuštanje hormona oksitocina koji, osim refleksa stvaranja mlijeka, potpomaže povratak maternice u stanje prije začeća.
Majke koje doje izložene su manjem riziku od obolijevanja karcinoma dojke i nekih oblika karcinom jajnika.
Dojenjem se smanjuje rizik od razvoja dijabetesa kod žena. Dojilje imaju visoku razinu HDL kolesterola, smanjujući tako rizik od bolesti srca i krvožilnog sustava.
Novorođenče na početku traži dojku često, zbog gladi, žeđi ili utjehe, te se na taj način „dijete brine za majku“. To je period u kojem se tijelo majke oporavlja od poroda, majka prolazi period babinja i dok doji dijete, majka se odmara! Dojenje je jednostavan i prekrasan način da se majka i dijete međusobno zbliže i upoznaju. Prilikom dojenja otpušta se prolaktin, hormon koji uzrokuje opuštanje. Svakodnevno promatrajući dijete koje raste zahvaljujući mlijeku, majka stvara osjećaj ponosa i jača samopouzdanje.“
Poznata je i uloga majčinog mlijeka u zaštiti od različitih bolesti i alergija. „Majčino mlijeko, a posebno kolostrum koji se stvara u prvim danima dojenja bogato je imunoglobulinima, i protutijelima protiv raznih virusnih i bakterijskih uzročnika koja dijete štite od infekcije. Majčino mlijeko u svom sastavu sadržava brojne obrambene faktore koji imaju snažne imunosne osobine. Dokazano je da su proteini kravljeg mlijeka najčešće odgovorni za alergiju kod djece, tako da dojenje smanjuje učestalost atopijskog dermatitisa u djece i prevenira razvoj alergija.“, objašnjava dr. med. Vučemilović Šimunović.
prvi dani igraju veliku ulogu u uspostavi dojenja
Jedna od glavnih preokupacija budućih majki je – hoće li imati dovoljno mlijeka za svoju bebu? Kad je stvaranje mlijeka u pitanju dr. med Vučemilović Šimunović naglašava da je to složen proces u koji su uključeni hormoni te nam otkriva na što se majke moraju fokusirati prva dva tjedna. „Proces stvaranja mlijeka započinje već 12 tjedana prije terminskog poroda. Nakon poroda rastu razine hormona prolaktina koji potiče sintezu mlijeka i njegovo otpuštanje u alveole mliječne žlijezde, a sisanje izaziva i povećanu sintezu i izlučivanje oksitocina kojem je glavni zadatak refleks otpuštanja mlijeka. Hladnoća, napor, strah i bol mogu blokirati izlučivanje oksitocina i dovesti do nedovoljnog otpuštanja mlijeka i neuspjeha dojenja.”
“Faktori koji potiču refleks otpuštanja mlijeka su sisanje djeteta, podraživanje bradavica, dječji plač, pogled na dijete, samopouzdanje te psihička stabilnost. Sekrecija mlijeka u prvima danima obično je oko 50ml kolostruma na dan. Od 4. do 15. dana proizvodnja mlijeka se povećava na 100 do 500ml na dan, a nakon dva tjedna dojenja dojke proizvode 800 do 1000ml mlijeka. Stoga je velika pogreška uvođenje dohrane prije uspostavljanja pune galaktopoeze. U prva dva tjedna treba poduzimati sve mjere koje će povećati sintezu i izlučivanje mlijeka, a to je što češće dojenje. Kad je vaginalni porod u pitanju dijete se stavlja odmah na kožu majke i proces dojenja započinje već pola sata nakon poroda čime se pozitivno utječe na cijeli mehanizam stvaranja hormona i otpuštanja mlijeka. Kod poroda carskim rezom taj kontakt je odgođen i tek nakon oporavka majke dijete se potiče na sisanje, tako da proces galaktopoeze tj. proces održavanja sinteze, sekrecije i otpuštanja mlijeka iz dojke može započeti nešto kasnije.”
Prvi podoj i dojenje prvog dana bitan su faktor u uspostavi dojenja. Važno je osigurati stalni kontakt majke i djeteta kao i dojenje za zahtjev.
strah – glavni razlog zbog kojeg majke odustaju od dojenja
Strah je najveći neprijatelj dojenju – otkriva nam dr. med. Vučemilović Šimunović. „Nakon rodilišta, a za naglasiti je da sva rodilišta u Republici Hrvatskoj imaju status Rodilišta prijatelj djece, u kojima se provode mjere za zaštitu, poticanje o održavanje dojenja, dijete obilazi patronažna sestra koja daje podršku i savjete majkama, prvi pregled pedijatra nakon izlaska iz rodilišta je s napunjenih mjesec dana života. U tom periodu strah je najveći naprijatelj. Dovoljna je i mala sumnja da poljulja samopouzdanje mame koja doji. Strah da dijete ne dobiva dovoljno na težini, da nemaju dovoljno mlijeka i da je mlijeko preslabo, dijete je nemirno na dojci i odbija dojku nadvladaju svu dobrobit dojenja i majke sve više odustaju od dojenja. Podatak da u prva tri mjeseca majke doje šest sati dnevno može djelovati obeshrabrujuće i majkama je potrebna pomoć i podrška u tom periodu.“
Upitale smo dr.med. Vučemilović Šimunović je li djetetu zaista dovoljno majčino mlijeko prvih 6 mjeseci i je li uopće potrebno upuštati se u dohranu prije toga. „Po preporuci Svjetske zdravstvene organizacije sva djeca trebala bi dobivati isključivo majčino mlijeko barem u prvih 6 mjeseci života, osim izuzetaka zbog medicinski uvjetovanih razloga. Dijete bi minimalno trebalo dojiti šest mjeseci, a odnos majka – dijete koji pruža dojenje osigurava djetetu toplinu, zaštitu, odgoj i socijalnu stimulaciju. S dojenjem treba nastaviti i u drugoj polovici prve godine, uz postepeno dodavanje druge hrane. Zatim se dojenje može nastaviti sve dok majka i dijete to žele. Točno vrijeme početka dohrane unutar navedenog razdoblja nije presudno za zdravlje djeteta.“
Postpartum savjetnica dr. med. Petra Kojan o važnosti postpartuma i mitovima koji se vežu uz dojenje
Dr. med. Petra Kojan, specijalizantica ginekologije i opstetricije te ujedno i postpartum savjetnica otkrila nam je što točno obuhvaća njezin posao te koji su najčešći mitovi i zablude o dojenju s kojima se susreću majke. „Postpartum savjetnica/doula je nešto novo na našim područjima. Radi se o educiranoj osobi koja budućoj majci pomaže izraditi detaljan plan za postpartum. U dogovoru i prema potrebama majke kao i ponudi određene postpartum savjetnice, ona daje svoja znanja i pomoć pri fizičkom i psihičkom oporavku, pomaže pri uspostavi dobrog povezivanja majke i bebe, uspostavi pravilnog dojenja, njezi bebe. Također je pomoć u sitnim kućnim poslovima, sa starijom djecom, a postoje i postpartum doule koje su se specijalizirale za brigu o prehrani majke. Ponekad ženama treba netko tko će ih samo saslušati i bez imalo osuđivanja biti tu.“
Da je dojenje prepuno mitova potvrdila nam je i sama Petra, te navela one najčešće: „Mnoge žene nemaju dovoljno mlijeka/ dovoljno kvalitetno mlijeko“, „žene s malim grudima imaju manje mlijeka“, „mlijeko nestalo preko noći od stresa“, „potrebno je pustiti dojku da se napuni“, „dijete treba imati raspored dojenja“, „ako dijete plače sigurno je gladno tj. majčino mlijeko mu nije dovoljno“, „majka koja doji mora biti na posebnoj prehrani“, „ako majka ima temperaturu ne smije dojiti“, „djetetu je uz majčino mlijeko potrebno dodati vodu i/ili čaj“, itd.”
„Majčino mlijeko može biti slabo“ mit je s kojim se majke možda najčešće susreću.
„Majčino mlijeko NE može biti “slabo”, ono je živa tvar koja je savršeno prilagođena baš njezinoj bebi i mijenja se zavisno o potrebama djeteta, zato niti jedan industrijski proizvod nikad neće moći u potpunosti oponašati majčino mlijeko. Ispitivanja su pokazala da se sastav mlijeka ne mijenja puno zavisno o prehrani dojilje, ali dugotrajno loša prehrana može imati utjecaj na majčino zdravlje. Sve nutritivne sastojke i energiju dijete crpi iz majčinog mlijeka stoga ih majka mora nadoknaditi iz vlastite prehrane.“, objašnjava Petra te nadodaje, „Nažalost, majke su zbog gore navedenih mitova u ogromnom strahu da nemaju dovoljno mlijeka i kako im zbog toga beba plače. Beba plače i doji ne samo kad je gladna, to je ujedno njezina emotivna utjeha i način smirivanja. Neki od znakova pravilnog hranjenja su: kad dijete krene sisati obraščići bi trebali biti puni, a ne uvučeni, trebali bi osjetiti ritmično sisanje i primijetiti da dijete guta, dijete se smiruje na dojci. Također, broj mokrih pelena je vrlo dobar pokazatelj, kao i napredovanje u težini.“
izdajanje je vještina koja se uči
“Otpust mlijeka je koliko fizički toliko i psihički. Naime, oksitocin – “kralj” otpuštanja mlijeka, igra veliku ulogu i on se normalno luči pri dojenju jer smo u kontaktu sa svojim djetetom. Kod izdajanja je drugačija priča i nekim ženama treba duže vrijeme da se na to prilagode. U slučaju da se majka isključivo izdaja potrebno je da zna kako će se količina mlijeka postupno povećavati – potrebno je strpljenje. Osim što češćih izdajanja majka može sebi pomoći boravkom blizu bebe, a ukoliko to nije moguće gledanjem slika bebe, ugodnom atmosferom, toplim tušem/oblozima prije izdajanja.“, objašnjava Petra.
namirnice koje potiču proizvodnju mlijeka – mit ili istina?
Zanimalo nas je koliko određene namirnice ili napitci (poput čaja za dojilje) mogu utjecati na laktaciju. „Dojenje funkcionira isključivo po principu ponude i potražnje – sve ostalo su priče. Prehrana pa ni tekućina, osim ako majka nije baš jako slabo hidrirana, ne igra ulogu u količini mlijeka tako da su sve to naši slatki gušti i naravno, pravilnom i zdravom prehranom osiguravamo vlastito dobro zdravlje, ali jedino što trebamo imati na umu kad je količina mlijeka u pitanju je da što više dijete stavljamo na dojku to će naše tijelo proizvoditi više mlijeka.“, naglašava Petra.
pravilan hvat – osnova uspješnog dojenja
„Ako dijete ima pravilan hvat dojenje neće biti bolno, smanjujemo mogućnost nastanka ragada, mastitisa, dijete dobiva dovoljnu količinu mlijeka, mirnije je i napreduje što odmah i majku čini mirnijom i opuštenijom.”, objašnjava Petra i dodaje, “Dojenje nekome dolazi prirodno i nema probleme, ali dojenje je i vještina koja se uči. Samo 1% žena zbog nekog razloga ne može dojiti. Sve ostale, nažalost odustaju zbog nedovoljne informiranosti i/ili podrške.“
Mag. psych. Maja Žutić iz Centra za reproduktivno mentalno zdravlje otkrila nam je kako se pripremiti na sve ono što slijedi nakon poroda te kako smanjiti stres koji itekako može imati negativan učinak na dojenje
„Budući roditelji obično se mnogo pripremaju za trudnoću i za sami proces porođaja, a potom se pronađu s malom bebom u naručju i osjete se preplavljeno, nesigurno i zabrinuto. Treba imati na umu da se rađanjem bebe ujedno „rađaju“ i majka i otac! Uz to što se poprima jedna nova uloga, razdoblje ranog roditeljstva prilično je izazovno razdoblje jer se žena oporavlja od porođaja, uspostavlja se ritam hranjenja i spavanja, razvija odnos s bebom i povećava odgovornost, što sve često prati umor i iscrpljenost radi isprekidanog obrasca spavanja tijekom noći.”, objašnjava Maja.
“Važno je da se majke zajedno s partnerom pripremaju za ono što slijedi kada se obitelj proširi. Potrebno je osigurati neposrednu pomoć i potporu bližnjih, osobito u razdoblju kada se žena oporavlja od porođaja. Tada je osobito važna praktična pomoć u vidu skuhanog obroka, obavljanja kupovine, skrbi o novorođenčetu, pomoći u kućanstvu. S druge strane, u tom osjetljivom razdoblju, vrlo je važno dobiti i emocionalnu podršku bližnjih, odnosno toplu, neosuđujuću riječ te uho za slušanje, razumijevanje i normalizaciju osjećaja. Potaknula bih majke i očeve da unaprijed razmisle koje su to bližnje osobe (obitelj, prijatelji, susjedi, kolege) na koje se mogu osloniti za pomoć!”, govori nam Maja te nastavlja, “Potrebno je pripremiti (i povezati) se s partnerom, razgovorom o potencijalnim izazovima na koje će naići, o promjenama koje slijede, reorganizaciji prioriteta te postići dogovor kako će se zajedno nositi kroz tu prvu turbulentnu godinu roditeljstva. Što smo bolje pripremljeni i informirani, više kontrole imamo nad situacijom i lakše njome vladamo. Primjerice, budući da je manjak sna jedan od najvećih izazova ranog roditeljstva, važno je isplanirati kako će se majka odmarati te se pritom osloniti na pomoć bližnjih. Također, potrebno je paziti da su razna zaduženja (koliko je moguće) pravilno raspodijeljena kako bi se oba roditelja osjećala uključeno, a ne preplavljeno ili podcijenjeno.”
I konačno, važno je sniziti očekivanja – savršen roditelj ne postoji niti mu treba težiti!
stres negativno utječe na zdravlje žene, a time i na dojenje
Iako mlijeko ne može nestati preko noći, ipak je stres taj koji igra veliku ulogu na putu prema uspješnom dojenju. „Stalna briga za novorođenče, neprospavane noći te razne brige oko zdravlja, financija, kućanstva i ostalog, mogu poljuljati i najiskusniju majku! No, dugotrajni visoki stres, kao i hormoni koji se tada luče, mogu imati neželjen učinak na majku i njezinu dobrobit, a tako i na dojenje. Primjerice, majke pod stresom mogu manje inicirati dojenje ili ga pak ranije prekidati, odnosno kraće dojiti. U tom slučaju, važno je pravovremeno prepoznati da se osjećamo preplavljeno i pod stresom, obratiti se partneru i bližnjima za pomoć te raditi na smanjenju stresa.”
“Pomoći može da se uključimo u neku fizičku aktivnost, po mogućnosti u prirodi (npr. šetanje), vježbamo duboko disanje i opuštanje, podružimo se s prijateljima, otvoreno komuniciramo s bližnjima svoje potrebe i brige, odmorimo se i radimo nešto u čemu uživamo makar 15 minuta u danu. Važno je i da žena ne zanemaruje svoje vlastite potrebe i osluškuje svoje tijelo. Također, budući da su majke često najstroži kritičari prema sebi, bitno je učiti se biti blaža i nježnija prema sebi. Za pomoć se žena može obratiti i stručnjacima npr. savjetovalištima za dojenje radi dodatne potpore i informacija o dojenju ili stručnjaku mentalnog zdravlja s kojim može naučiti razne strategije suočavanja sa stresom, kao i tehnike za opuštanje čime će se lakše nositi sa svakodnevnim stresom i poboljšati kvalitetu života.“, predlaže Maja.
kako se riješiti grižnje savjesti?
Mnoge majke misle da je dojenje nešto što dolazi sasvim prirodno, no velika većina na početku naleti na brojne izazove. Neki od njih dovedu i do odluke o prestanku dojenja s čime se javi, naravno, ona poznata grižnja savjesti i osjećaj da nismo dovoljno dobre majke. „Mnoge majke osjećaju izuzetnu krivnju, grižnju savjesti ili neuspjeh ako imaju poteškoća s dojenjem, odluče prekinuti dojenje ili ne dojiti uopće. Mnoge se najviše brinu da će se tada teže povezati sa svojom bebom, međutim, jedno je istraživanje na uzorku hrvatskih trudnica pokazalo da se zapravo majke koje doje i ne doje, ne razlikuju u kvaliteti povezivanja sa svojom bebom. Prema tome, važno je podsjetiti se da se majka povezuje sa svojom bebom na brojne načine, kroz maženje, igranje, pjevušenje, šetnje, kupanje, presvlačenje i milijun drugih aktivnosti koje provodi s bebom, a način hranjenja djeteta nipošto ne određuje ni kvalitetu odnosa s bebom niti kvalitetu majčinstva općenito!”
Majčinstvo je puno više od samog hranjenja djeteta, a sve što beba zaista treba jest roditeljska ljubav, briga i podrška.
Također, s obzirom na to da je kvalitetna podrška snažan zaštitan čimbenik mentalnog zdravlja, bližnji ljudi, stručnjaci i grupe podrške žena koje su se suočile sa sličnim problemima mogu pomoći da se prebrode neugodni osjećaji i smanji pritisak koji majke osjećaju.“, objašnjava Maja.
postporođajna depresija ili poslijeporođajna tuga?
Postporođajna depresija problem je s kojim se bori sve više novopečenih majki. Kako prepoznati radi li se samo o nekom prolaznom stanju ili većem problemu i kako ju riješiti otkriva nam Maja.
„Poslijeporođajna depresija, odnosno u struci poznata kao peripartalna depresija, jest depresivna epizoda koja se može javiti u trudnoći i do godine dana nakon porođaja. Najnovija istraživanja pokazuju da depresiju u trudnoći ili poslije porođaja doživljava otprilike 12-18% žena. Glavni simptomi su depresivno raspoloženje i gubitak interesa za stvari koju su majku prije zanimale, pretjerana krivnja, osjećaji srama i bezvrijednosti, promjene u apetitu ili spavanju te poteškoće s koncentracijom koji moraju trajati najmanje 2 tjedna i majci otežavaju svakodnevno funkcioniranje. Također, peripartalnu depresiju potrebno je razlikovati od poslijeporođajne tuge (eng. baby blues). Poslijeporođajna tuga je najblaže poslijeporođajno stanje koje se javlja rano nakon porođaja (otprilike u prva 2 tjedna), pogađa znatno više žena (čak 60%), kratko traje, slabijeg je intenziteta, a simptomi su blaži u odnosu na depresiju (npr. plačljivost, promjene raspoloženja, umor, slab apetit). Također, poslijeporođajna tuga obično prolazi sama od sebe bez potrebe za stručnom pomoći, dok je za depresiju potrebno potražiti pomoć.“
mentalno zdravlje majki još je uvijek tabu tema
Traženje pomoći još je uvijek u našem društvu „sramota“, a o mentalnom zdravlju majki još se uvijek nedovoljno priča. „Prisutan je velik nedostatak društvene svijesti o mentalnom zdravlju majki i o tome se premalo govori, što ocrtava pogrešnu (i nerealnu) sliku toga da nije uobičajeno doživjeti probleme mentalnog zdravlja u trudnoći ili poslije porođaja. No, činjenica jest da čak 1 od 5 trudnica i majki doživljava takve poteškoće, o čemu treba govoriti i educirati javnost. Prilično je zabrinjavajuće što veći dio trudnica i majki ne traži stručnu pomoć, radi čega su ti problemi vrlo slabo dijagnosticirani, a time i neliječeni. Drugim riječima, ako mi kao društvo šutimo o tome, nažalost, u velikoj većini slučajeva, šutjet će i majke. Dakle, razlog zašto majke šute o svojim problemima, uvelike počiva na društvenoj stigmi koja okružuje mentalne poremećaje općenito, a osobito one u trudnoći i majčinstvu.
Velik je društveni pritisak da se bude „savršena“ mama. Radi toga, mnoge žene osjećaju sram i strah da će ih okolina osuđivati ili otpisati kao lošu majku te brinu hoće li ih odvojiti od djece.
Također, majke su premalo informirane o perinatalnim psihičkim poremećajima, mnoge misle da su same i jedine u svojoj patnji, da pomoć nije dostupna, a često i umanjuju svoje teškoće ili ih pripisuju nekom prolaznom stanju/umoru.
Naglasila bih da je izuzetno važno osvijestiti da je mentalno zdravlje majki važno i poduzeti potrebne korake da pomoć i podrška bude svima dostupna. Možemo započeti s time da se svatko od nas educira o tome što (buduće) majke i očevi prolaze, koji se psihički problemi mogu javiti te kako im možemo pomoći da im to promjenjivo razdoblje trudnoće i roditeljstva bude jedno što ljepše i pozitivnije životno iskustvo.“
Sva tri intervjua možete pročitati u cijelosti u lipanjskom broju Magazina Supermame koji izlazi krajem mjeseca (besplatna prijava OVDJE).
Hvala našem sponzoru Philips Aventu koji omogućuje da pričamo o ovako važnim temama i koji je podrška majkama od prvog dana.
Fotografije: Emilija Lasić Črepić
