Pandemija nas je naučila da možemo raditi od kuće, 8 do 12 sati nositi masku na poslu, mijenjati smijene češće nego donji veš. Neki su ostali bez posla, nekima su se drastično smanjila primanja, neke je novonastala situacija natjerala da krenu u poduzetničke vode.
Netko se bavi prodavanjem magle. Zašto mene ovo zadnje toliko ljuti? Zato što se protivi mojim moralnim načelima.
Otkad znam za sebe, radim. Prvo su to bili nekakvi učenički i studentski poslovi, onda sam se zaposlila u struci, zatim sam svoju struku zamijenila za drugu i sada već dugi niz godina plivam u marketingu. Rekla bih za sebe, bez lažne skromnosti, da sam uspješna, dobra u svom poslu, stručna. Kontinuirano ulažem u svoje znanje tako što odlazim na raznorazne edukacije, konferencije i slično. Čitam stranu literaturu, poslovne blogove i držim korak sa svim novitetima iz branše. To što sam mama mene u ničemu ne koči, dapače, mislim da sam svojoj djevojčici jako dobar primjer svojeglave, hrabre i ispunjene žene. Imam apsolutnu podršku svog partnera i generalno sam zadovoljna sa svime što sam postigla do svoje 32. godine.
Iako su se danas zanimanja jako promijenila, svi i dalje trebamo doktore, učitelje, kuhare, vatrogasce, trgovce. To znači da jedna velika većina ljudi ima nekakvo zanimanje, radi određeni broj sati i za to prima (veću ili manju) plaću. Nebitno je što netko radi preko ugovora na određeno ili neodređeno, autorskog honorara, obrta ili firme. Činjenica je da svatko tko radi zarađuje. Zlatno doba marketinga i IT-a, kao i rješenja koja su ”idiot proof” (ne vrijeđam nikoga, to se stvarno tako kaže) pa ih svatko može naučiti koristiti, omogućili su djelu populacije da budu kreatori svojih radnih mjesta. To je i dobro i loše. Dobro je jer smo s jedne strane dobili platforme koje otvoreno mogu govoriti o društvenim i socijalnim nepravdama, udruge koje vode bitke za sve one koji to ne mogu, digitalne stručnjake koji donose nove vrijednosti na tržište i slično.
Loše je što takav model pušta puno prostora manipulaciji, ispiranju mozga i prodavanju magle. To je opasno.
Primjerice, danas LinkedIn i druge društvene mreže vrve life coach-evima. U moru coacheva ima njih koji su se stvarno školovali, sigurno dugi niz godina ne samo par mjeseci, koji su posvećeni svojim korisnicima, koji rade kao vanjski HR za nekakve velike korporacije, ili nešto sasvim treće. To nije branša koja mene pretjerano zanima i koju sam previše proučavala, ali pratim par ”većih” imena i mogu primijetiti da iza njih zaista stoje istraživanja, edukacije i dugogodišnji rad. No, kod većine, prostim okom, vidim da su isključivo naučili napamet par motivacijskih rečenica i izgubili pola sata u Canvi pripremajući svoj template za Instagram. To ne mora, ali može biti opasno. Opasno postaje u trenutku kada osoba koja zaista ima problem i očajnički traži rješenje uplaćuje pozamašne svote novca i ne dobiva nikakvu stručnu pomoć… Neću birati riječi jer je ovo tema koja zaslužuje 3 doktorske disertacije, a ne samo jednu kolumnu: pa se zato sjetimo samo na tren ŠARLATANKE Ane Bučević.
“Kucka noktom po čaši i objašnjava da ne postoji. Kaže da nije pitanje kad ćete vi to prihvatiti, nego kad ćete tome svjedočiti. Materije, uvjerava vas, nema. Ali svejedno će primiti novac. Što ne ode živjeti k’o beduin? Ana Bučević je prije svega proizvod. Živi proizvod. Zgrnula je milijune na nesretnim ljudima. Zašto na njenoj web stranici nećete naći podatke o tvrtki iako bi oni morali biti naznačeni? Nema ih jer ne želi da njeni “kokreatori”, a tako naziva svoje milijune gledatelja na YouTubeu, pomisle da ona želi samo novac. Dobro je zamaskirala financijske podatke. To vam odmah mogu reći. Njena sestra blizanka Nada ima registriranu tvrtku za savjetovanje, istim se ovim bavi. Vidjet ćete da joj suprug, Saša Dvornik, ima tvrtku Kontakt Plus. Dobit od nekoliko milijuna kuna.
Tu se knjiži isključivo prodaja njenih knjiga, ništa drugo ne izdaju. Ne znam gdje tuče račune za seminare od po sto eura za osobu, a dođe i nekoliko tisuća ljudi, ne znam jesu li joj fiskalizirana ona krstarenja od 2300 eura, znate, jedno od njih je duhovno oporavilo i Srculence (Ivu Todorić, op.a.), i zato smatram da je prva institucija koja bi se Anom Bučević trebala pozabaviti Porezna inspekcija”, otkriva nam Nataša, dobra poznanica ove uspješne biznismenke. Koliko uspješne? Toliko da je njezinih nešto više od 600 videa dosad pregledano 50 milijuna puta. Najgledaniji od njih ima gotovo 3 milijuna pregleda.
Primijetit ćete, Anu Bučević nismo titulirali kao “spasiteljicu”, “iscjeliteljicu” ili “psihologinju”. Nismo, jer Ana Bučević to nije. Barem ne ako pitate Ministarstvo zdravstva koje je prošli petak odlučilo podnijeti kaznenu prijavu zbog sumnje da se bavila nedopuštenim medicinskim djelatnostima bez odgovarajuće stručne spreme. Kraće – nadriliječništvom. Jutarnji List
Opasnije od Ane Bučević je svakako kloriranje autistične djece. O ovome sam pisala još prošle godine, a ako me tada niste pratili kliknite OVDJE sve dobro pročitajte dva puta i potpišite peticiju.
I ovo je izmišljeno zanimanje iscjeliteljice. Ponovit ću vam ako niste shvatili, postoji grupa na Facebook-u gdje se okupljaju roditelji djece u spektru i slušaju nekakvu spodobu koja nosi ime Helena, i koja nikada nije završila nikakav fakultet medicine, te po njenim takozvanim protokolima KLISTIRAJU svoju vlastitu djecu KLOROM.
Ispovijest majke koja je davala djetetu klor-dioksid – izbjeljivač
“Svaki put kad mu špricnem tu dozu u usta, ne osjećam se dobro. Ono smrdi gore od deterdženta. Njemu iz usta smrdi kao kad čistiš WC. Ali tako mora biti, to je dobro za njega. Pa izliječit će se”, opisala je jedna mama u pismu koje je dobila Nova TV.
Sve je to radila, piše, po uputama žena koje se predstavljaju kao magistrice prirodne medicine.
“Ona mi priča da je kod mog djeteta ipak nešto s duhovne strane u pitanju i da ga možda odvedem na egzorcizam…”, dodala je, a kako je vrijeme odmicalo, bilo je sve gore. Indeks
Reći ću vam iskreno, YL ulja su mala beba (iako je i to opasna profesija) naspram gore navedenih primjera. Zašto ne volim ulja i uljarice? Naprosto nemoguće je da meni jedno ulje može pomoći za sve. Kod nas ta ulja i dalje nisu toliki problem, ali u Americi postoji more dokumentaraca na ovu temu. Dio je vezan za opasnost ulja po ljudske živote – naprosto, neke su majke davale djeci da piju ulja ili su ih inhalirale time, dok je dio vezan za opasan MLM marketing. Ne vjerujete mi? Pogledajte sami.
Meta MLM marketinga su većinom majke, po mogućnosti one koje su ostale bez posla, ali i koje nemaju podršku partnera kod kuće pa je na njihovim leđima kompletna briga i o djeci i o kućanstvu. Logično, žene, stavljene pred zid i financijski ovisne, postaju plijen MLM predatora, koji obećaju pusto blagostanje i naravno ”vrijeme za sebe i obitelj”.
Nova zanimanja donijela su nam i puste edukatore. Uče nas kako da se odnosimo prema svom djetetu, kako da jedemo zdravo, kako da ispravno vježbamo, kako da putujemo, kako da pišemo CV…praktički kao da smo svi debili i ne znamo apsolutno ništa nego nam za sve trebaju upute.
Možda sam ja staroga kova? Možda je ovo sve dio tog našeg novog normalnog? Možda ne mogu progutati ova moderna zanimanja?
Ali igranje s psihom ljudi je jednostavno pogrešno. Nemoralno je koristiti nečije slabosti za vlastiti profit.
Uvijek je bilo pametnih i sposobnih ljudi, ljudi koji su dobri s riječima i koji mogu vrlo lako i brzo preuzeti bilo gdje ulogu vođe i uzora. Te karakteristike bi se trebale koristiti za veće dobro. Ali takvi ljudi ne progovaraju o temama kao što su Helenini protokoli. Umjesto toga pričaju vam o suncu i meditaciji. Zašto? Jer takvim ljudima nije stalo do vas, nego do vlastitog džepa. Zapamtite to.
Foto: unsplash.com
