Ako patiš zbog viška kilograma i vjeruješ da zbog njih nisi lijepa ni poželjna, ne znači da te i okolina doživljava na taj način.
U privatnom i u profesionalnom okruženju vrlo često se susrećem sa ženama koje su nezadovoljne sobom zbog viška kilograma koje nose.
Koliko njih je u pravu iz medicinski opravdanih razloga? A koliko njih živi u nametnutim okvirima poželjnog estetskog izgleda tijela?
Ako želiš skinuti kilograme potraži stvarni uzrok svojeg nezadovoljstva ne optužujući kilograme za svoj loš osjećaj. Traži odgovor dublje u sebi. Kilogrami možda predstavljaju simptome, a ne stvarnu sliku tvojeg zadovoljstva životom.
Svaka od nas kao žensko biće u nekom periodu ili možda većim dijelom svojeg života dolazi do istih osjećaja nezadovoljstva vlastitim tijelom jer nije kakvo bi „trebalo“ biti. Izgubivši se u razmišljanjima što je stvarni i realni izgled našeg tijela.
Iako možda postoji svjesnost o razlici u konstitucijama žena posebice varijacija u težini te nametnutog izgleda vizualne perfekcije ženskog tijela, nažalost loša predodžba o vlastitom izgledu još uvijek titra u mislima i raspoloženju mnogih žena, gdje sagledavanje realnog života ostaje još uvijek imaginarna stvarnost.
Ovdje ne govorim o medicinski utvrđenoj pretjeranoj težini, već o nijansama kilograma koje svaka od nas nosi, a nisu kako se kaže, po PS-u i nekim nerealno izmišljenim pravilima. A ta pravila izgleda kad ti se utisnu kao informacija u tvoj mozak postaju razarajuća za osjećaje prema sebi. Potiče se strah u tebi. Potiču se negativna razmišljanja i emocije u tebi na način da se osjećaš nepoželjna, ružna, puna mana, čime dolaziš u stanje pomanjkanja samopouzdanja, mučiš samu sebe, patiš. I u stanju si te negativne emocije proizvoditi u sebi kao na traci u tvornici iz sveg onog što mi kao žene doživljavamo nepoželjnim „viškom“ kilograma.
Mogu ti dati jedan od primjera smjera tvojeg razmišljanja: vodiš se svojom visinom kao centrom za određivanje težine.
Možda ne znajući da je ta činjenica samo djelomično potrebna.
Iako, da bi preciznije utvrdila svoju stvarno idealnu težinu trebaš prvenstveno utvrditi svoj građu i oblik tijela.
Građa tijela dijeli se na sitniju, srednju ili krupnu građu. Ona se utvrđuje mjerenjem.
Dok oblik tijela ima dublju konotaciju jer je ovisan o genetskom nasljeđivanju, načinu života, ishrani, aktivnostima, godinama, hormonima i psihološkim karakteristikama same osobe.
I sad, kad pročitaš sve navedeno vjeruješ li još uvijek da su mjere tijela kroz visinu i težinu tvoje idealne mjere?
Ili ti se to nameće kao smjernica savršenog izgleda kako bi ti se prodalo nešto? Neki magični sastojak koji rješava tvoj problem.
U krajnjem slučaju ako kupiš i isprobaš što se nudi na tržištu, ne znači ujedno da si pogriješila.
Možda ti taj čin donese dobar osjećaj kako si poduzela nešto za sebe.
Možda je to prvi korak koji će te pokrenuti.
Možda te navede u analizu kvalitete tvoje prehrane.
Možda se osvijestiš na koji način unosiš hranu.
Možda uhvatiš i shvatiš obrasce i okidače unošenja loših namirnica u trenucima pojačane potrebe za njima.
Sve je to u redu ako ćeš kopati dublje u osvještavanju sebe, prihvaćanju sebe, radeći na temeljnom čišćenju razmišljanja, uvjerenja, ponašanja i svih onih obrazaca koji stvaraju tvoje negativne emocije. Sagledavajući realnu, individualnu i lijepu sliku same sebe.
Dat ću ti primjer: Moja visina je 163 cm, a težina mi ovisi o građi. Spadam u srednju građu i prema njenoj podjeli težina mi može varirati od 51-63 kg te spadati u idealnu težinu po medicinskim kriterijima. Zamisli, punih 9 kilograma razlike za moju visinu.
Kada analiziram što nam se prodaje pod „lijepo“ mogu podijeliti svoje iskustvo u varijacijama svoje težine kroz godine. Kad sam imala 52 kilograma imala sam osjećaj da sam si lijepa jer spadam u grupu mršavih žena. Naravno kad tome pridodam kako su mi susreti s ljudima i njihovi komentari „Kako si mršava. Koja je tajna te linije?“ i sl. poticali taj dobar osjećaj u meni. Sve do odlaska kod liječnice radi sistematskog pregleda te njezinog komentara „Izgledate pothranjeno. Ako obolite od neke bolesti, upitno je koliko će vam tijelo biti u mogućnosti oporavka.“ To me potaknulo da razmislim. Ufurala sam se u razmišljanja da se moram udebljati. Kud veće sreće. Počela sam tamaniti svakakvo prehrambeno smeće i nisam birala vrijeme jela. Vrlo brzo sam došla do 64 kilograma. Jednostavno sam se uhvatila da ne mogu stati. Postalo mi je sve fino. Što kaloričnije i slađe tim bolje. Sve dok nisam počela osjećati bolove u tijelu. Ramena, kukovi i leđa. Shvatila sam da moje tijelo ne prihvaća tu težinu i da moram krenuti na dijetu. Htjela sam izgubiti 5-6 kilograma, što nisam smatrala nekim izazovom koji će mi predstavljati problem. Međutim, pokazalo se da mi treba nekih 2 godine da dođem i zadržim kilograme koje smatram idealnim za sebe. U tom periodu igrala sam ping-pong s kilogramima. Isprobavala razne dijete, doživljavala jo-jo efekt tih istih. Preispitivala mišljenja začetnika raznih dijeta i činjenica koje im idu u prilog.
U međuvremenu tražila sam dalje i povezala važnost svojeg emotivnog stanja te samu mogućnost gubitka neželjenih kilograma. Koliko je taj dio bitan, iako o njemu se ne priča.
Kolika je njegova moć da kao uteg na vagi daje prevagu uspješnosti mršavljenja. Koliko je bitno imati uvid u raznolikost vlastitih osjećaja i načina na koje tijelo funkcionira.
Sada imam težinu koju već godinama nosim, 57 kilograma. Znam da po obliku tijela spadam u normalnostenični tip. Znam da zanimanje kojim se bavim potiče promjene u držanju tijela uslijed dugogodišnjeg istog položaja tijela. Kad se pridodaju godine koje nosim daleko sam od „idealne“ ljepote tijela. Imam celulit na nogama, obješenu kožu na koljenima i laktima, preko hlača visi pokoji „pojas za spašavanje“ a i podbradak mi nije nešto u formi. Međutim sad dobivam više izrečenih komplimenata tipa „kako ti ovo dobro stoji“, „baš izgledaš super“, „kako si zgodna“.
A tajna je jednostavna. Prihvatila sam sebe i svoje tijelo.
Ne opterećujem se takozvanim estetskim „viškom“. Ne više. Ne želim si kvariti dan nepotrebno. Za mene to predstavlja izgubljeni dan.
Nisam savršena i u tome je ljepota.
Mogu samo reći do kojeg zaključka sam došla vođena promatranjem, učenjem i iskustvom.
Ono što nam je pred nosom ne vidimo jer gledamo u krivom smjeru.
Ti si savršena sama po sebi, ali to ne uviđaš jer ti se nameću kriva uvjerenja.
Estetika često nema veze sa zdravljem. Možeš mučiti sebe i svoje tijelo raznim dijetama unedogled, radiš sebi više štete nego koristi, vučena pogrešnim razmišljanjima o sebi. Umjesto toga prihvati sebe, obuci na sebe ono što će istaknuti vrline, a sakriti „mane“ tvojeg tijela ako već smatraš kako ih imaš i da ćeš se zbog toga bolje osjećati.
Uživaj u ovome što je sada i danas jer u suprotnom sutra će biti prošlo izgubljeno vrijeme.
Foto: unsplash.com
O autoru:
IVANA KNEŽEVIĆ Mama prekrasne dvoje djece koja se školovala i radila u svim uslužnim zanimanjima vezanim za ljepotu i uređivanje žena. U nekima od njih radi i danas te nakon dugogodišnjeg rada uskoro izlazi njena prva knjiga vezana uz iskustva i edukacije u uljepšavanju žena. Povezuje medicinu, biologiju, kemiju i psihologiju kao sastavne dijelove ženske ljepote u svom radu sa ženama.
