Bez obzira na to imate li jedno ili više djece, iskustvo je slično. Ukoliko ste sami s djecom sve ide prema planu, čim vaš partner dođe kući sustav se raspada. Dijete počinje plakati i imati nekontrolirane ispade bijesa, ne želi surađivati, odbija sve prijedloge, tuče se s bratom ili sestrom… niz dovršite sami. Isti obrazac vrijedi i kad se pojavi baka koju su jedva čekali vidjeti. Veselje i oduševljenje brzo napravi mjesta razmiricama i nesuradnji. Kao da vas vaše dijete više ne vidi i ne čuje. Moguće je i da se otvoreno dijete tada potpuno povuče u sebe i samo se drži mame bez da uopće želi razgovarati s drugom osobom. Možda čak i plače i traži vas da otiđete u drugu prostoriju s njim.
Sve su to iste varijante problema koji roditelji nazivaju – “kad smo sami, sve je odlično”.
Znanost kaže kako postoje zrcalni neuroni koje svi imamo i služe nam kako bismo mogli bolje komunicirati s ostalima te oni utječu na to da vam je zabavnije u društvu vedre osobe, a da ste potišteni nakon druženja s nekom tužnom ili zabrinutom osobom. Što smo stariji, bolje znamo upravljati vlastitim emocijama te se njihova promjena događa sporije. Djeca tu vještinu još uopće nemaju. Kod njih je moguće da se događa da jedan tren plaču, a drugi su već nasmijani od uha do uha. Kad se nađu u situacijama da je dvoje odraslih osoba prisutno, oni prate emocije čas jedne, čas druge osobe. Za njih je to zbunjujući osjećaj i nad njim nemaju nikakvu kontrolu.
Pojednostavljeno, dijete dobiva različitu energiju koja ga zbunjuje. Djeca su malena ogledalca koja oponašaju svijet oko sebe. Pokušajte pred bebom raditi grimase, ona će vas oponašati. Znanstveno je dokazano da će oponašanje biti izraženije ukoliko se radi o djevojčici. No to je neka druga tema o kojoj ćemo neki drug put.
Osim različite energije, djeca dobivaju različite upute od odraslih i teško im je istovremeno slijediti ih. Bez obzira što vi mislili, djeca u ranoj dobi rade sve kako bi vam se svidjela. Ukoliko im dajete jasne smjernice i upute, trebali biste imati sretno dijete i sretnog roditelja. To je teško jer su prisutne različite odrasle osobe i vi niste baš uvijek sretni nevezano samo za dijete.
Sezona je kupanja i moj dječak i ja smo posjetili baku i dedu. Na dvorištu imaju predivan veliki bazen. Kad sam se tog popodneva kupala s njim, počeo se beljiti i rugati u igri i ja sam to prihvatila jer sam vidjela da se igra i u tome uživa. Nisam toj igri pridavala dodatna značenja – ruganja. Znam da je on prepoznao u toj grimasi neku energiju i to mu se svidjelo. Jednako vrijedi i za psovke. Ukoliko dijete vidi da prilikom izgovaranja neke riječi vi otpuštate i veliku količinu energije, privući ćete mu pažnju. Uskoro će tu riječ i ponoviti. Još uvijek moj dječak ne razumije široke pojmove toga što znači rugati se, ali je vidio i čuo to u crtićima, razgovorima…i vidio je u tome energiju. Meni ta gesta ne smeta.
Dan nakon našeg kupanja, uživao je na bazenu s bakom. Ja sam bila u hladovini sa svojim računalom i svojim mislima. Začula sam jučerašnji zvuk ruganja i nedugo zatim bakin prijekor kako je to ružno. Niti je baka napravila nešto krivo, niti je dječak. Oboje su reagirali iz svojih prijašnjih iskustava.
Pokušajte sada razumjeti koliko je onda teško ponašati se tako da se svidimo starijima kad se njima sviđaju različita ponašanja. Zbog toga djeca ponekad budu nemoguća kad su s više odraslih ljudi.
Ponekad su „gori“ kad je s njima dvoje, nego kad je u njihovu okruženju prisutna velika skupina ljudi. Popričate li s ljudima, shvatit ćete da je slično i s njihovom djecom. Neka su djeca zatvorenija i manje podražljiva pa će ova pojava biti manja, ali kod većine djece će ipak biti vidljiva promjena ponašanja uz više odraslih osoba. U mom je slučaju poželjna varijanta više odraslih ljudi, ali nikad u kombinaciji s mamom ili tatom. Često sam znala čuti kako je sve bilo dobro dok ja nisam stigla, tada je krenula drama. Kod jasličke djece je ovo povezano s odnosom mame i bebe. Dijete uglavnom ima ispade bijesa ili tuge u maminoj blizini, jer se s njom osjeća blisko i slobodno. Zapravo, ispad bijesa i tuge djeteta je za vas kompliment.
Poželite li svog mališana ostaviti kod bake i dede na godišnjem odmoru možete očekivati da će kod video-poziva pokazivati sve dijelove kuće ili svoje grlo, mandule i nos. Trajat će taj razgovor prilično dugo, uzmite grickalice. Tada vjerojatno neće imati ispade bijesa, tuge ili sreće. Možda se tek malo rastuži kad vas ugleda pa poželi kući. Brzo će ga ili ju proći nakon telefonskog razgovora. Kad im se i vi pridružite, bit će emotivnih vrtuljaka.
Koje je rješenje vašeg nemogućeg djeteta kod bake i dede na odmoru? Razumijevanje i strpljenje. Nema čarobnog štapića.
Pustite sve dobronamjerne savjete o čvrstoj ruci i pustite dijete da reagira prema svojim emocijama polako ga navodeći na to da razumije kako se osjeća i što radi. Najvažnije – ukoliko se vi ne naljutite na njegovo ponašanje, ono će puno brže proći. Imajte razumijevanja za dijete koje će s vremenom biti emocionalno zrelije, pustite ga da plače, da se duri i ljuti. Možda usput naučite i vaše roditelje kako da se sami lakše nose sa svojim frustracijama i dozvole sami sebi duriti se ili biti ljuti. Zdravo je.
Foto: pexels.com
