Milena Kostić majka je petero djece (tri djevojčice i dva dječaka), supruga jednog Aleksandra s kojim je dijelila gimnazijske klupe, kćerka, sestra, apsolventica medicine i diplomirani inženjer u menadžmentu, savjetnica za dojenje i nošenje beba i djece, doula i osnivačica jednog od najpopularnijih blogova na našem području posvećenom roditeljstvu pod nazivom Mama iz magareće klupe. Njezin Instagram profil @mamaizmagareceklupe riznica je korisnih informacija, savjeta i iskustava na kojem ju prati 50.000 ljudi.
Donosimo intervju koji je originalno objavljen povodom Svjetskog Tjedna Dojenja u kolovoškom izdanju Supermame Magazina na koji se besplatno možete prijaviti OVDJE.
Milena, kako je nastao blog Mama iz magareće klupe?
Blog “Mama iz magareće klupe” je nastao u jesen 2014., kada sam bila trostruka mama. Stalno me je fasciniralo što u tom trenutku prevladavaju prijevodi inozemnih blogova na mnoge teme o roditeljstvu, posebno vezano za rubriku DIY i željela sam da dam svoj pečat, osvrt i iskustvo o tome. Naziv se sam nametnuo jer i kad ih imaš više (djece) sa svakim je svaki put kao da učiš ponovo, kao da si u magarećoj klupi. Igrom slučaja, par mjeseci poslije jedan tekst “Sramota zvana ‘treće dijete’ ” je bio prekretnica da blog bude baš pravi roditeljski. Na njemu danas prevladaju osobni uvidi i iskustva iz mog sad 12 godina dugog roditeljskog staža, iako i dalje povremeno stavim i neke DIY ideje, pa i recepte.
Od apsolventice u medicini i inženjerke u menadžmentu do savjetnica za dojenje i nošenje beba i djece te doule – možeš li nam ukratko ispričati nešto o svom putovanju? Koliko je ulogu odigralo majčinstvo u svemu tome?
Mislim da je lako uočljivo kako je majčinstvo nešto što je u potpunosti oblikovalo moj poslovni pa i životni put. 2013. sam započela prve edukacije – za dojenje i dječja auto-sjedišta, i nekako su to bile teme koje sam jednostavno, živjela. Često pričam da kad sam bila mala željela sam biti nastavnica matematike, i da taj crv – da budem predavač, očigledno nije odustao u meni, samo se ispoljio na drugi način. Volim učiti. Volim znanje samo po sebi i nekako su se nove i nove edukacije počele redati. Edukacije vezane za nošenje beba i djece, kao i doulanje i masaža beba, su došle prirodno jer sam vremenom shvatila da mi je primarno područje djelovanja mama u postpartumu. Čini mi se da je taj period, koji je osjetljiv sam po sebi, često izostavljen u pripremi i same mame, ali i njenih bližnjih. Željela sam imati alate kako bih bila što primjerenija podrška.
Mama si petero djece- kako si zamisljala majčinstvo prije majčinstva? I koliko se razlikuje Milena tada s jednim djetetom i Milena danas s petero djece? Jesi li danas opušteniji i samopouzdaniji roditelj? Jesu li brige i strahovi isti?
Milena mama jednog djeteta i Milena mama petoro djece su nebo i zemlja. Slobodno to mogu reći. Čini mi se da sam u roditeljstvo ušla bez točne zamisli šta sve mogu / ne mogu, ali i s pogrešnim idejama kako majčinstvo izgleda, motivirana da mnoge stvari iz svog djetinjstva ne ponovim. Vjerovala sam da pokazivanje blagosti pokazuje slabosti koje djeca mogu da iskoristiti.
Nisam shvatila da ovo ide kao zajednički projekt u kojem sudjeluju dvije strane, ali sa istim ciljem. Nisam ni shvatila da ako dopustim djeci da me upoznaju sa svim manama i lošim odlukama, da to neće umanjiti njihov doživljaj mene niti će osjećanja nestati. Shvatila sam i da sam i ja i dalje tu, iako sam prošla sve one krize grižnje savjesti zašto uopće imam neke želje i potrebe kad su djeca tu. Shvatila sam i da i sama moram raditi na sebi ako želim da i njima budem bolja. Jesam li time postala opuštenija? Pa nisam sigurna da nije broj djece ipak presudan za taj segment.
Što se tiče samopouzdanja, naravno da ima pada i rasta. Ima dana kad mislim kako ovo rasturam, a ima dana kad mislim što mi je ovo trebalo u životu. Brige i strahovi su uvijek isti. Kako rastu možda više nisu usmjereni na fiziološke aspekte, ali i dalje brinemo da su dobro psihički, fizički, da budu samostalni, da istovremeno budu pošteđeni svih negativnih emocija (iako znaš da je to iracionalno) i da imamo zdrave odnose i nadalje.
Ovaj se tjedan obilježava Svjetski tjedan dojenja. Možeš li nam malo opisati koja je uloga savjetnica za dojenje i u kojem trenutku bi se majke trebale obratiti savjetnicama? Koliko je važno osim za porod, pripremiti se i za dojenje? I koliko društvo danas pridaje važnost pravilnoj pripremi za dojenje i edukaciji?
Tako je, prvi tjedan kolovoza se već više od 3 desetljeća obilježava Svjetski tjedan dojenja. On je simbol i prilika promoviranja dojenja, ali i osvrt na prethodnih 365 dana i analiza gdje su gorući problemi, zbog kojih nas prati toliko mala stopa dojenja. Savjetnice za dojenje, nebitno koje službene titule, su postulati koje je i Unicef prepoznao i uvrstio u 10. korak popisa 10 koraka za uspješno dojenje (a koji su uslovi baby friendly programa). Njihova uloga je informiranje, edukacija, savjetovanje i, na kraju, pružanje podrške same po sebi. Njihova uloga nije da osuđuju, nego da ohrabruju svaku mamu jer se svaka kap računa.
Priprema prije samog poroda je presudna a i, da se ne lažemo, bolje unaprijed shvatiti mehanizme djelovanja nego poslije vaditi kestenje iz vatre. Ipak, veliki broj budućih mama ih nije svjestan jer je i dalje vodeća rečenica za dojenje “dojenje je prirodno”.
Problem nastaje kad ne shvatimo da: 1. prirodno ne znači lako, i 2. da čim se umiješa ljudski faktor (a za početak tu je izostanak prirodnog porođaja, odvajanje mame i bebe pri rođenju, davanje formule bez indikacija,…) mi više nemamo ni “p” od prirodnog. Stoga, pripremajmo se tokom trudnoće i za ovaj period. Pridaje li društvo važnost? I da i ne.
Idu nove generacije žena koje nalaze dobre izvore znanja te one i brže usvajaju značaj ovoga. Ali često izostaje edukacija zdravstvenih radnika koji su druga karika ovog lanca i dok se na tome ne poradi sistematičnije, imat samo velike glasne kampanje dvaput godišnje koje će u suštini iritirati mame koje nemaju uspješna iskustva s dojenjem, umjesto da pokrenu na pozitivno djelovanje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji su po tebi najveći problemi kad je dojenje u pitanju? Zašto puno žena odustaje od dojenja?
Na ovo pitanje se djelom oslanjam na prethodni odgovor. Iskustvo u radu s trudnicama i mamama godinama ukazuje da su glavni problemi – nedovoljna edukacija same mame i izostanak podrške kako bliske okoline, tako, na žalost, i sistema. Mame započinju sve ovo s preduvjerenjem da je to nešto što mora biti kad tad osuđeno na propast, da za uspjeh sam po sebi moraju grepsti te da početak mora biti neminovno izazovan. A ne mora ništa od toga, ako su dobro podržane.
Koliko je bitna podrška okoline u dojenju i jesi li se ikada ti osobno susrela sa osuđujućim komentarima?
Kako nije? Mama u postpartumu, sa svim tim hormonskih promjenama, osjećanjima, smanjenim samopouzdanjem, koja ne prepoznaje sebe, mora imati dobro “selo” da je podrži tokom tog perioda. Veliki broj stvari koje se oslikaju na dojenje su posljedica izostanka podrške okoline, i pri tome ne mislim samo na loše savjete koje dobivamo, nego i na podršku, fizičku i psihičku samoj mami.
Pričamo kako smo svi upoznati s tim da je dojenje važno, ali mame se najčešće tokom tog perioda suoče sa zastrašujućom situacijom – naše podrazumijevanje da je to važno najčešće se ne poklapa s doživljajem istog od strane njihove okoline.
Što se mog iskustva tiče, često pričam da je moja najteža bitka bila s mojom mamom. Ona je mene dojila nepuna 3 mjeseca, mog brata 3 tjedna. I tokom svih 5 iskustava, znala je svaki dan pitati ako bi čula da se beba buni ili kenjka “Jel to plače? Jel gladna? Jesi li ti sigurna da imaš dovoljno mlijeka?”. I razumijem, to nisu bila moja iskustva koja su bila problem, nego njena neriješena tuga ili osjećaj neuspjeha. Naravno, poslije nekih 9 mjeseci dojenja, svaki put se ploča mijenjala na “Dokle ti misliš dojiti? Pa jede čvrstu hranu. Puštaš da se mazi. On/a će tako do škole.”
Koji su najčešći problemi s kojima ti se majke javljaju?
Nemam dovoljno mlijeka. Ovo je rečenica koja se pojavljuje u skoro 80% svih razgovora koje imam. Kod nas je pomalo i u genetskom kodu da razmišljamo “samo da je dijete sito”, ali ovdje se pravi krucijalni previd da je dojenje mnogo više od toga. Srećom, danas je sve više (budućih) roditelja koji su usvojili principe privrženog roditeljstva, a dojenje onda lako nađe svoj glas.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Koji je tebi osobno bio najizazovniji dio dojenja?
Moje najizazovnije iskustvo je bilo s drugim djetetom. Poslije vrlo traumatičnog poroda, sa simptomima postporođajne depresije, patronažnom koja mi je govorila da mi mlijeko nije dovoljno jako, a poslije prvog iskustva od nekih 15 mjeseci, bilo je teško plivati. Tako sam i spoznala da postoji vršnjačko savjetovalište u okviru Udruženja Roditelj Beograd i uz njih sam dobila adekvatne informacije. Moj jedini kamen oslonac je bio tada suprug koji je bio ona smirujuća kap zbog koje sam gurala dan po dan. Par mjeseci kasnije, UG Roditelj je raspisao obuku za vršnjačke savjetnice za dojenje i ja sam se prijavila sa željom da vratim dobiveno – i da ja budem taj netko tko će nekoj drugoj mami dati podršku kao što sam ju ja tada dobila tada. I eto me, volontiram tu već 9 godina.
Koje bi proizvode obavezno preporučila dojiljama?
Uh, teško je nešto posebno unaprijed posavjetovati. Jer iako smo bombardirani mnoštvom proizvoda za dojenje, to su specifični alati koji nam ne trebaju sami po sebi već samo u određenim situacijama. Proizvodi za dojenje su bebe i mama. Ako bih nešto posavjetovala to je da se mama zbrine – da joj omogućimo dovoljno odmora, da joj skuhamo kvalitetno i nutritivno bogato jelo, da zabavimo starije dijete, obavimo nabavku, pravimo društvo kad i ako ima potrebu za tim. Možda da joj angažiramo posjetu postpartum doule ili savjetnice za dojenje. Kvalitetan grudnjak. Opremimo udoban kutak gdje doji. A sve drugo ukoliko bude bilo potrebe, netko stručan će već savjetovati.
Iako smo bombardirani mnoštvom proizvoda za dojenje, to su specifični alati koji nam ne trebaju sami po sebi već samo u određenim situacijama. Proizvodi za dojenje su bebe i mama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Možeš li podijeliti par najvažnijih savjeta za sve majke koje kreću s dojenjem?
Izdvojite malo vremena i educirajte se na vrijeme. Prije poroda. Nađite adekvatne izvore informacija, zasnovane na dokazima. Uključite kritičko promišljanje na svaki savjet. I, na kraju, vjerujte svom instinktu – ovo je vaša režija, ovo je vaš film.
Jesi li se oduvijek zamišljala kao majka petero djece i ono što sigurno najviše zanima naše čitateljice – kako sve uspijevaš? Imaš li podršku bližnjih?
Kad sam bila mala pričala sam da ću ih imati petoro. Naime, moj tata je treće od petoro djece, a i njegova najstarija sestra ih ima pet. I to me je fasciniralo. Ipak, imala sam spremna dva imena jer sam brzo usvojila da je društveno prihvatljivo imati dvoje. Kad smo muž i ja počeli vezu odmah smo negdje zaključili da bi bilo divno da ih imamo troje. Naravno, shvativši da su to želje, da se već približavam tridesetoj, da ne može čovjek biti sto posto siguran da će uopće ostvariti trudnoću, a kamoli tri…
Ali smo imali sreće da ih jesmo ostvarili manje više kako smo željeli (svugdje je 2 godine razlike). Poslije trećeg poroda i nje koja je bila jedno mazno i nezahtjevno dijete, bilo je lako donijeti odluku da probamo i četvrti put. A za peto se šalimo da smo imali jedno mjesto u autu kojeg smo željeli popuniti. Kako uspijevam? Što? Ima ta fama gdje ljudi nekako misle da se sve stiže i lako je imati takav osjećaj jer nas danas mediji i društvene mreže lako uvjere u to. Ali nije tako. Ima dana kad napravim sve s popisa. Ima dana kad ne znam gdje udaram. Kao i kod svakog.
Je li potrebno biti bolje organiziran? Da, ali treba shvatiti da to dođe prirodno, jednostavno, to je svakodnevica koja te nauči da planiraš 3 koraka unaprijed.
Vjerojatno imam neke cake koje nesvjesno koristim, ali da me sad pitate ne znam što bih izdvojila osim da sve zapisujem. A što se tiče podrške, iako ja ne volim tako to nazvati, moj koncept braka, partnerstva je da sve ide timski. I imala sam sreće da imam takvog partnera uz sebe. Dijelimo sve obaveze oko kuće i djece, a također lako primijetimo kad netko od nas treba dodatno vrijeme za sebe te onaj drugi to omogući. Vanjsku pomoć u vidu čuvanja nemamo (imali smo kad su stariji bili mali, ali i malo covid, malo bake i djede već imaju godina) niti nekog koga angažiramo za neka spremanja.
Za kraj – što je za tebe majčinstvo?
Nedavno sam kod jedne divne žene na Instagramu pročitala jednu divnu misao. Kaže, mame su većini nosači aviona za svoju djecu. Tu smo da ih prihvatimo kad imaju potrebe da odmore, obnove zalihe, napune baterije, ali smo tu i da ih potaknemo na let.
