Ne znam dokad je prihvatljivo zvati se novopečenom mamom. Prošlo je 10 mjeseci druženja s Bebom Zubom (krenuli su zubi, očito), a meni se svakodnevno izmjenjuju situacije u kojima hendlam bebu suvereno kao da nikad nisam ništa drugo ni radila, sa situacijama u kojima mi se promijeniti bebinu pelenu bez da razlijepim govance po cijeloj bebi (a i po sebi), čini apsolutno nemogućim. No, prihvatljivo ili ne, odlučila sam zvati se novopečenom mamom sve dok beba ne odseli iz kuće i upiše fakultet. Nadam se da će u to vrijeme završiti i razdoblje co-sleepinga i dojenja. Dotad evo nekoliko uzbudljivih noviteta koje sam naučila u životu s bebom.
Vrijeme leti. Deset mjeseci, a kao da sam ju jučer rodila. Ne, ozbiljno, još uvijek ju povremeno osjetim u porođajnom kanalu. Znam, znam, ljudi uvijek govore da vrijeme samo proleti kad postaneš roditelj, ali ljudi isto tako kažu da je zemlja ravna, da ćeš dobiti meningitis ako izađeš van mokre kose i da dojene bebe ljeti trebaju piti vodu pa se neće buditi noću. Ne vjerujete valjda svemu što čujete?
Ipak, ispostavilo se da je ovo s prolaznošću vremena i roditeljstvom točno. Čini mi se da je prošli ponedjeljak Luna naučila puzati, u utorak se krenula dizati i mrdati guzom u ritmu muzike za ples (dakle ne Gibonnija) i sve me strah vikenda da ne spakira pelene i kaže da ide u provod s frendicama. Kojim frendicama???
Oduvijek sam uzimala zdravo za gotovo da je prva riječ koju bebe izgovore mama, i onda ju toj istoj, presretnoj mami, profrfljaju u lice u prvoj godini života, najbolje tik pred istek porodiljnog. Ispostavilo se da je to jedna od urbanih legendi. Luna je zasad izgovorila nekoliko riječi i nijedna od njih nije mama. Istina je da ima neobičan vokabular, krenula je s Voćko (sok koji joj je mama pila u devedesetima?), uslijedilo je čekaj, a okrunila se neki dan kad je iz nje izletjelo Tata huljo! (Julio? Papá Julio? Zna li Luna nešto što mi ne znamo? Non e Julio, tu papá se llama Ivan!). Ja sam naravno kao i svaka ponosna mater, odlučila ignorirati ove nadasve upitne pokušaje komunikacije s njene strane i sačekati dok ne čujem svetu riječ mama pa da taj dan zabilježim u kalendar.
Kao što je kirurzima anesteziolog uvijek kriv za sve (pacijent krvari, nema parkinga, poskupjela struja….), tako i bebina okolina za svako odstupanje bebina raspoloženja od norme, koristi zube. Kod nas je to krenulo vrlo rano. Ne zubi naravno, već dramatiziranje oko istih. Nedugo nakon izlaska iz rodilišta, Luna je počela sliniti i gurati ručice u usta, a moji roditelji su donijeli jedini mogući logični zaključak: muče ju zubi! S navršena tri mjeseca života počela sam s Lunom pohoditi tečaj plivanja. Bila je to malena grupa malenih beba i tu i tamo bi pokoja zaplakala u bazenu. Zubi, vikala bi učiteljica plivanja, rastu im zubi! Tek puno mjeseci nakon, napokon je Luni izrastao prvi zub, tj. dva u paketu. Priznajem, bilo je to nekoliko besanih noći, ali ja sam zbog demencije ubrzo zaboravila na njih. Pa i nisu ti zubi tako strašni, pomislila sam nekoliko dana nakon.
Tek nedavno kad se isti proces počeo ponavljati, a ja počela razbijati glavu oko toga zašto je moje dijete kenjkavije nego inače, mi je sinulo: jebote ima ih još! Znam, ne moraš biti zubar da bi znao koliko dijete ima zubi u ustima, ali eto taj dio da ih se još osamnaest bori za izlazak, sam nekako smetnula s uma. No tada mi je sinulo! Zubi su ono što je nama, ljudima s mora, južina; izvrstan izgovor za sve! Svi znamo da gadno jugo uzrokuje išijas, glavobolju, inflaciju… E pa i bebini zubi mogu uzrokovati sve to, a dodatni je plus što se možete besramno žaliti na njih čak i ako živite u dalekoj Njemačkoj gdje možda niste na moru. Ja trenutno na otoku pratim vremensku prognozu i po njoj se orijentiram hoće li me nešto smetati zbog zuba ili zbog juga. Jedino što mi nikad nije bilo jasno, jest, ako nemate bebu u zuborasnom razdoblju i niste s mora, koji je vaš izgovor za trenutnu situaciju u svijetu?
avanture novopečene mame i njene bebe vol.2 – SUPERMAME
