Ivana Lovrić po zanimanju je body, mind&soul shiatsu praktičarka i porođajna edukatorica. Njezina je misija podržati žene kroz sve njihove cikluse, uključujući začeće, trudnoću, porod i babinje. Osim toga, individualno priprema žene i njihove partnere za porod.
Ivana danas pomaže brojnim ženama u izazovnim fazama života, no prije toga prvo je morala naučiti kako pomoći sebi, što ju je dovelo do onoga čime se danas bavi. “Otprilike prvu polovicu života provela sam vjerujući da sam slaba i bolesna. Tražeći odgovore i podršku za sebe samu, kroz učenje i rad na sebi polako i neplanirano sam ja postala ona koja podržava. Ljudsko tijelo i um oduvijek su me fascinirali, ali interes za majčinstvo, porod i specifično za žensko tijelo i cikluse javio se tek kad sam po prvi put zatrudnjela i shvatila koliko tu ima potrebe za aktivizmom i promjenom.”, govori Ivana o svojim počecima.
“U osnovi pomažem ženama da prodišu i proteku, da se riješe boli i lakše prođu kroz izazovne faze života. Mjesečnica, trudnoća, porod, postpartum i menopauza su prilike za užitak i rast, a ne bolne kazne za našu ženskost. Bol je vodič koji nam ukazuje da smo spremne na promjenu, bila to promjena položaja u porodu ili promjena slike o samoj sebi. Rad na tijelu ne djeluje samo na tijelo.”, objašnjava Ivana i dodaje, “Bol je poticaj koji nam katkad treba da motivira promjenu, kad ne reagiramo na suptilnije znakove. Npr. u porodu naglo pojačanje boli može značiti da treba promijeniti položaj jer je beba promijenila položaj/poziciju i čim to učinimo bol se vraća na dotadašnju, podnošljivu razinu. Bol je tako naš vodič kroz porod, a ne nepotrebna neugodnost ili kazna. Isto nas tako može voditi i kroz život – kad smo nesretni i “duša nas boli”, vrijeme je za promjene.”.
“Bol je vodič koji nam ukazuje da smo spremne na promjenu, bila to promjena položaja u porodu ili promjena slike o samoj sebi.”
Ivana je majka dvoje djece, a njezini su porodi bili, kako sama kaže, divna, snažna transformirajuća iskustva i svaki joj je dao baš ono što je trebala u tom trenutku. Oba je puta rodila kod kuće, sasvim slobodno i neometano i zahvalna je što je imala tu mogućnost. Ta su je iskustva osnažila i promijenila na vrlo pozitivan način. “Bila sam podržana u okvirima onog što sam tada znala da je potrebno/moguće i koliko sam bila spremna primiti. Iz perspektive našeg današnjeg društva bila sam super podržana. Ali iz svoje današnje perspektive, znam koliko je potreba dublja i šira od onog što smo spremni kao društvo vidjeti i kao žene tražiti.”, objašnjava.
Ivana uvijek naglašava i radi na razvijanju svjesnosti o važnosti podrške u postpartumu, iako je i dalje jak pritisak na žene da se “vrate na staro” i to “što brže”, a to, kako sama kaže, ne samo da nije moguće, već nije niti dobro. “Porod bi trebao biti transformacijsko iskustvo upravo zato da nas transformira u osobu kakva trebamo biti da se suočimo s izazovima majčinstva – fizički, mentalno i emocionalno. Zašto bi se vraćale na staro? To je zamka koja drži žene u neuspjehu i oduzima im moć koju porod i babinje prirodno donose. Možda je ipak najveća tragedija modernog babinja samoća majki, koje pokušavaju zamijeniti cijelo “selo” podrške za sebe i dijete, na svim razinama, kroz razne knjige, tehnike, aparate i preparate. I fascinantno su uspješne u tome, ali nikad ne mogu uistinu zamijeniti toplo podržavajuće okruženje mnogih ruku. Stoga se osjećaju neuspješno, iako su zapravo nevjerojatno uspješne u danoj situaciji. Mnoge majke se osjećaju kao da lude, a zapravo imaju normalnu reakciju na nenormalnu situaciju. To je tema koju smo kao društvo tek malo zagrebali i čeka nas još mnogo, mnogo rada.”
“Najveća tragedija modernog babinja je samoća majki, koje pokušavaju zamijeniti cijelo “selo” podrške za sebe i dijete, na svim razinama, kroz razne knjige, tehnike, aparate i preparate.”
Osim tretmana u Zagrebu koje radi dva puta tjedno, dva puta mjesečno – na mlad i pun mjesec, radi Mayanske masaže abdomena, a ostale dane drži online konzultacije za žene koje joj ne mogu doći u studio. Osim toga po prvi put je osmislila online iskustvenu radionicu upoznavanja, povezivanja i opuštanja zdjeličnog dna “Izvor” na kojoj će žene imati priliku pobliže se upoznati s anatomijom svoje zdjelice i načinima na koje funkcionira, naučiti će kakav je to “dobar dodir” koji otpušta tenziju iz tkiva i odmah upotrijebiti naučeno, u intimi i udobnosti svog prostora.
Zdjelično dno od iznimne je važnosti za ženu, no i dalje je zanemarenije od ostalih dijelova tijela te malo tko priča o njemu. “Ono nas nosi cijeli dan, od kad se ustanemo iz kreveta dok se u njega ne vratimo, obavlja mnoge za naš život esencijalne funkcije, a uključeno je i u stvaranje novih života. I u modernim društvima je i dalje poprilično tabu, a mjesto je raznih oblika traume za mnoge žene. Uglavnom možemo dobiti (ne baš učinkovitu) podršku za bazične reproduktivne i eliminacijske funkcije, a za ostalo smo prepuštene same sebi. A i mi same često nemamo odnos s njim. Nakon tuširanja mažemo cijelo tijelo osim njega. Diramo ga samo za bazično održavanje i kad želimo užitak. Kao i ostatak tijela, ono treba i ima velike benefite od nježne pažnje i dodira. Uz njega smo kao društvo vezali mnoge izmišljene tabue, pravila i strahove, nasilje nad njim nerijetko je neprepoznato, neimenovano, neodtugovano. Često je ono što smatramo self care-om za zdjelično dno samo još jedan suptilniji oblik nasilja. Ne bi nas trebalo boljeti, zatezati ili biti bez osjeta. Ne bi trebalo biti nama nepoznato mjesto koje diraju i gledaju drugi, a mi ne. Ne bi trebalo biti izvor straha iz bilo kojeg razloga.”, govori Ivana.
“Zdjelično dno u modernim društvima je i dalje poprilično tabu, a mjesto je raznih oblika traume za mnoge žene.”
To je nešto što Ivana već godinama po potrebi uči žene koje joj dođu u studio, a sad želi to znanje učiniti dostupnim većem broju žena. “Nažalost, ne postoji mnogo mjesta u Hrvatskoj, pa ni na Balkanu, na koje se žena može obratiti za ovakav intimni rad. Nemamo fizioterapeute za zdjelično dno niti bodyworkerice koje se specifično bave baš zdjeličnim dnom. Po našem zakonu, za sad, nitko osim ginekologa ili fizioterapeuta koji radi u sklopu zdravstvene ustanove ne smije u svom radu ulaziti u tijelo žene, ali zato možemo naučiti žene kako da to učine same.”
Cilj radionice jest otpuštanje fascijalnih tenzija iz zdjeličnog dna koje su nastale kroz traumu, ozljedu, lošu posturu, manjak kretanja itd., ali i potaknuti kontakt i razvoj odnosa s tim, nerijetko zanemarenim dijelom tijela. Recimo, kroz dodir i nježnu pažnju vratiti život u tkivo cijele zdjelice. “Prikladna je i za trudnice i za babinjače (koje su izašle iz najranijeg postpartuma u kojem je nužan apsolutni fokus na odmor i povezivanje s bebom). Sve ostale žene – one koje krvare i one koje više ne krvare, one koje su ranjene i one koje nisu, one koje imaju tegobe i one koje nemaju su pozvane. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost i benefite za cijelo tijelo i zapravo za cijele nas.”, objašnjava Ivana.
Prva radionica održava se ovu subotu, 17.12.2022, a za sve informacije možete se javiti direktno Ivani na Instagram @mamashiatsu, ili putem Facebooka.
Također, više o samoj radionici Izvor potražite na ovom linku.
