zaposleni vs. nezaposleni očevi: kome je teže?

(Negdje u paralelnom svemiru…)

Dilema koja se ponavlja iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, i kod koje nema točnog ni krivog odgovora je: ostati kod kuće ili nastaviti raditi nakon dolaska djeteta u obitelj? Znamo da tatama nije lako izabrati, i znamo da svaki tata neizmjerno voli svoje dijete i trudi se u odgoju koliko god može, isto tako znamo da nije lako balansirati između obiteljskih, kućanskih i poslovnih obaveza.

Mnogi očevi ne mogu sebi dozvoliti ovaj izbor, jer su prisiljeni, zbog financijske situacije, vratiti se na svoje radno mjesto. Oni koji, s druge strane, imaju mogućnost ostati s djetetom kući bar do njegove treće godine, često tvrde kako je njima teže nego zaposlenim očevima. Sve ima svoje prednosti i mane i ovim tekstom ćemo samo pokušati pomoći i jednoj i drugoj strani da sagledaju činjenice realno, da ne osuđuju jedni druge i da si ubuduće budu podrška.

Zaposleni tata ima pune ruke posla od ujutro, kada ustane, do navečer, kada legne. Potrebno je pripremiti i sebe i djecu za jaslice, vrtić i/ili školu. Nakon toga treba odraditi minimalno 8h posla, a kasnije trčati skupiti djecu, skuhati ručak, voditi ih na trening, oprati, opeglati, pospremiti. Okupati djecu, staviti ih na spavanje. Cijeli dan je kaotičan. Ritam je uvijek ubrzan i rijetko se pronađe vrijeme za partnera, nježnosti ili jednostavno odmor uz seriju na Netflixu.

Sretni su oni koji kraj sebe imaju suprugu koja ih podržava u svemu i pomaže u odgoju ili oko kućanstva. Ali znamo da su emancipirane žene više iznimka nego pravilo.

Nezaposleni tata ujutro ne mora na posao, ali ima isto sve kućanske obaveze na svojim leđima kao i osjećaj da ne radi dovoljno jer ne doprinosi financijski kućanstvu. Često supruge stay – at – home očeva moraju na poslovni put, ili ne rade uopće u istom gradu/državi, pa je cijeli teret roditeljstva isključivo na jednoj osobi. Kada je dijete bolesno – tu je tata. Kada dijete nije dobro spavalo – tu je opet tata.
Ako je zaposlenom tati teže fizički, nezaposlenom je teže psihički.

Osim brige o djeci i kućanstvu, stay – at – home tata nerijetko brine o svojim roditeljima i roditeljima svoje supruge. Glavna je taxi služba i svi računaju na njega jer svakako ne radi, pa ima vremena.
Stay – at – home tata ima najmanje vremena za sebe i za svoje hobije, a svi ga uzimaju zdravo za gotovo.

Što je zajedničko ovim očevima? Kroničan umor. Teret očinstva. Društvene osude očeva. Nikada neće biti dovoljno dobar otac za nekoga.

Uvijek se na njih gleda kroz povećalo. Čime to hrane dijete? Kako su ga to obukli? Zašto šetaju po vjetru? Zašto su kod kuće na lijep dan? Zašto su mu dali mobitel? Nije se rodio tko bi narodu ugodio, a tate su jednostavno uvijek na meti kritika.

Kada mama odvede dijete u šetnju, svi će reći ”Bravo, vidiš kako ti pomaže?” Kada to uradi tata, to je nešto najnormalnije na svijetu. Očekivano. Nema nagrade, nema aplauza, nema pohvale.

Upravo zbog toga, dragi očevi, prestanite jedni na druge gledati ispod oka. Muškarac muškarcu nije vuk. Muškarac muškarcu treba biti prijatelj i oslonac, jer ako nećete jedni druge podržavati, tko će vas podržavati? Nije bitno ako ste zaposleni u korporaciji ili u dućanu, ako ste otvorili svoj biznis kako bi imali više vremena za obitelj ili ako ste odlučili ostati kod kuće. Bitno je da ste vi na miru sa svojom odlukom, da ste zadovoljni sami sa sobom i u konačnici sretni. Znamo svi da sretan tata = sretno dijete.

Foto: unsplash.com

ELENA Mama male Lavice, supruga jednog IT-evca i profesorica u čizmama marketingaša. U slobodno vrijeme pišem upravo o nama na blogu Šefica https://sefica.home.blog/