Zamislimo sljedeću situaciju na poslu:
Naša uloga je jako važna, svi imaju visoka očekivanja i o našem uspjehu ovisi budućnost firme.
No postoji caka: Nitko nam zapravo ne zna točno reći po kojim kriterijima će se vrednovati naš posao. Svi daju savjete, ali savjeti ne pomažu već patroniziraju. Važni smo, ali potplaćeni i prvi na udaru kritike ako nešto pođe po krivu.
Da li bi u jednom momentu pukli kao kokica? Naravno da bi!
Što kada isto vrijedi za roditeljstvo, uz ‘mali’ dodatak: Posao kojeg imamo nam je najvažniji na svijetu, s njime stvaramo jaku, posebnu emocionalnu vezu. Posao je odgoj našeg djeteta, odnosno dobrobit samog djeteta. Kao i kod posla, možemo se složiti da djeca jesu važna i da o njima ovisi budućnost. No postoji caka, odnosno jako puno „caki“…
Teško je znati radimo li u svakom trenutku dobro. Još je teže osvijestiti i znati što je zapravo naš zadatak: odgojiti sretno dijete – što znači sreća i kako ga zaštiti od nesreće?
Odgojiti uspješno dijete – koji su to kriteriji po kojima se mjeri uspjeh?
Istovremeno, postoje visoka i sveprisutna očekivanja po kojima se vrednuje naš roditeljski posao. Nalazimo ih u slikama drugih naizgled „savršenih“ obitelji, u dobronamjernim savjetima koja ne daju mnogo prostora za odstupanja, u crno bijelim standardima koje postavljaju stalno novi trendovi u roditeljstvu.
Povezujuće roditeljstvo? Jasno, dok ne izgorimo jer zanemarujemo sebe. Lijeno roditeljstvo? Jasno, dok ne dođe do (samo)osude, ili dok ne shvatimo da smo pretjerali i da našem djetetu treba ponešto drugačiji pristup.
Očekivanja nisu nimalo jasna. Mijenjaju se ovisno o znanstvenim spoznajama, o duhu vremena u kojem živimo, i o sve brže nadolazećim trendovima. Bez obzira na promjene, na jedno se možemo pouzdati: očekivanja su uvijek previsoka, idealna, nedostižna.
Najveći pritisak osjećaju majke. Majčinstvo je prepuno nedostižnih ideala, a žene moraju biti savršene u više uloga.
Žene se na radnom mjestu moraju još više dokazivati da bi pokazale kako su unatoč djeci ostale ambiciozne, snažne, domišljate. Žene koje ostaju doma nemaju sustavnu podršku niti dozvolu za odmak ili odmor.
No i očevi osjećaju sve veći pritisak. Prvi puta u povijesti imaju novu, brižniju ulogu tate, no nemaju od koga učiti kako biti roditeljem. Tek uče snaći se u moru trendova i savjeta. Žele biti brižni, a društvo ih i dalje ismijava i naziva papkom.
Pucamo po šavovima. Tiho, u sebi, ne priznajući si probleme i neugodne emocije. Glasno i naglo, kao kokice, kada osjetimo navalu bijesa, kada prekasno shvatimo da nas nešto dugo smeta, da nešto zatomljujemo.
Roditeljski posao je težak, bez jasnih mjerila uspjeha, uz premalo podrške i razumijevanja, a previše nametnutih očekivanja.
Potrebno nam je da nam bude dobro, da naučimo voditi se vlastitim mjerilima uspjeha, sreće i zadovoljstva – mjerila koje vrijedi samo za nas i našu obitelj. Potrebna nam je podrška, koja ne osuđuje ili pruža patronizirajuće savjete već nam daje slobodu da otkrijemo vlastiti put.
Zaroni u svoje emocije, samosvijest, samopoštovanje, samopouzdanje. Nauči što doista znači biti dobro i kako postići asertivnost, regulaciju i ravnotežu u svim životnim ulogama, mimo suvišnih i krivih očekivanja. Zaroni u svijet osobnog, profesionalnog i dječjeg razvoja uz 18 stručnjaka iz područja odnosnih kompetencija, osobnog razvoja, odgoja i obrazovanja te mentalnog zdravlja s iskustvom u radu s djecom, mladima i odraslima.
Na trećoj Klubkovoj konferenciji “BUDI dobra, dobar, DOBRO – konferencija o dobrobiti, osobnom i profesionalnom razvoju” odaberi predavanje ili radionicu za sebe i proBUDI DOBRO u sebi.
Konferencija će se održati 20.-25.3.2023. online, a sve informacije možeš pronaći na linku OVDJE.
Autorica: Barbara Perasović Cigrovski, Centar za roditelje Klubko
