Kao da biti mama i tata nije dovoljno zahtjevno samo po sebi? Umjesto podrške i razumijevanja u našoj okolini često nailazimo na savjete koji nameću još nerealnija očekivanja od naših vlastitih (dovoljno nerealnih!), osuđuju naša ili dječja ponašanja kao kakav odred za ćudoređe, ispravnost i besprijekornost – bilo da se radi o održavanju kućanstva, prehrani, poslu, partnerskim odnosima ili odgoju.
Sve to uz krilaticu “Tako ti je to, a što si mislila?” ili još bolju “Tako je i nama bilo!”, i zaborav da je puno toga bilo drugačije, da se vremena, uvjeti i znanja ne mogu uspoređivati kroz stoljeća, ali i uz (ne)svjesno ignoriranje činjenice da to, ako ništa drugo, ne znači da “tako” treba biti i nama.
Uz sve zahtjevnije životne uvjete u kojima podižemo djecu, sve veće zahtjeve društva prema nama i njima, sve neizvjesniju budućnost, i uz stalno nove spoznaje o dječjem razvoju koje neprestano podižu ljestvicu očekivanja još više, zadnje što nam treba su “prijateljski savjeti” koji to nisu, uspoređivanje s obiteljskim savršenstvom kakvo postoji samo na društvenim mrežama ili “dobronamjerne kritike” uz napomenu koliko je važno da budemo sigurni u sebe kako bi dijete razvilo zdravo samopoštovanje.
No što je s našim samopoštovanjem? Nije li ono temelj djetetovog? Nije li ono ključno za naše samopouzdanje i zdravo filtriranje poruka, sadržaja i ljudi u ovoj našoj roditeljskoj avanturi? Kako ne osjećati nesigurnost u ovom vremenu toliko drugačijem od prošlog, kada je put bio zacrtaniji. Kako da naše samopouzdanje opstane u šumi dobrih i manje dobrih namjera, inputa iz svih smjerova i suludih očekivanja koja vode u burnout, a ne mindfulness.
Na tom putu – što odabrati, što isprobati? Prirodno, povezujuće, pozitivno, svjesno, posvećeno, preposvećeno, umjereno, pretjerano, po knjizi, po pravilima, bez pravila, s granicama, bez granica, prezaštitničko, taman zaštitničko, angažirano, preangažirano, organizirano, s rutinom ili bez rutine, disciplinirano, popustljivo, dosljedno, liberalno…? Kakvo roditeljstvo se danas nosi? I tko zna kakvo će se nositi sutra, taman dok savladamo osnove ovog današnjeg.
Danas se nosi svemoguće roditeljstvo koje često puca po šavovima – našim, partnerovim (partneričinim), dječjim. Roditeljstvo koje diktiraju nerealni, imaginarni standardi stasali na stereotipima, pobrkana osobna i društvena očekivanja, natjecateljske vrijednosti i društvo koje ne pruža potrebnu podršku već isto tako objeručke sve prebacuje na pojedince.
Svemoguće je nemoguće. Osim uz visoku cijenu – roditeljsko sagorijevanje, koje isto već zvuči kao trendovska floskula, no nažalost predstavlja štetnu realnost današnjih naraštaja.
Jesmo li žrtve ili vlastiti tirani? Što se dogodilo s roditeljstvom, s djetinjstvom, s društvom općenito? Kako smo se ovoliko zapleli i kako otpetljati tu priču i usmjeriti se na važnije stvari. Laž je da je sve to zbog djece.
Djeca ne trebaju svemoguće roditelje, ona su kao i mi taoci pobrkanih lončića i zato su nažalost i ona sve gore, umjesto sve bolje. Nije li to dovoljan dokaz?
Neću ti govoriti kako da odgajaš svoje dijete, koje metode da koristiš niti kakvo bi ono trebalo biti. Voljela bih da znaš da ne postoji recept za roditelje niti za djecu. Ako sam nešto naučila, to je da je promašio svatko tko je povjerovao da postoji jer je izgubio vrijeme za jedino važno – svoj život na svoj način, sa svojim djetetom baš takvim kakvo jest, sa svojim nesavršenim partnerom/icom, u svom nesavršenom domu, u svom nesavršenom životu u kojem smo dobili priliku biti zajedno. A to bi trebalo biti i može biti jednostavnije i ugodnije. Posljedica nije neuspjeh (naš ili djetetov) kojeg se svi pribojavaju, već upravo suprotno – preduvjeti za sretniji, smisleniji, ispunjeniji život u kojem odrasta zrelije, otpornije i zadovoljnije dijete, spremnije nastaviti svoj put jednom i bez nas. Voljela bih da znaš da ne postoji mama kakva bi trebala biti, već samo ti – kakva jesi, kakva želiš i možeš biti.
Pozivam te na dozu inspiracije i podrške na tvom roditeljskom putu i u izazovima s kojima se svi susrećemo. Želim ti da naučiš kako biti dobar roditelj sebi.
Zato u Klubku pričamo o nama. Kako bismo naučili pružati podršku sebi, suosjećati sa sobom, regulirati svoje emocije, otkriti svoje vrijednosti, protumačiti misli i uvjerenja koja nas sputavaju, birati ona koja nas osnažuju umjesto oslabljuju.
Donosimo ti predavanja i radionice koje vode prema tome. Među njima su predavanja Eve Simone Kulenović, Jasmine Hadele, Mateje Marinić, Barbare Perasović Cigrovski, kao i radionice Ivane Kurtov i Kristine Jelić, gošća na našoj konferenciji “Budi dobro”.
“Kada spoznamo koliko je važno prvo biti dovoljno dobar roditelj sebi, tek tada možemo uistinu biti dovoljno dobri roditelji svojoj djeci. Prihvaćati sve svoje aspekte, davati sebi podršku i sigurnu bazu, s toplinom i razumijevanjem je prvi korak prema pružanju razumijevanja, poštovanja i bezuvjetne ljubavi djetetu, ne očekujući savršenstvo i nepogrešivost – niti od sebe niti od njih.” (Eva Simona Kulenović, mag.psych., iz najave predavanja Od kontrole do kreativnosti – kako biti dobar roditelj sebi i djeci)
Iskoristi priliku i u tjedan dana Klubkove konferencije poslušaj predavače i voditelje radionica koji će 20.-25.3.2023. podijeliti svoja znanja i vještine kako bismo zajedno naučili biti bolje, biti dobro u svojoj roditeljskoj koži.
Kotizacija za predavanja i radionice je 19 eura, a snimke su dostupne 7 dana.
Prijavnicu za Evino i druga predavanja možeš naći na linku.
Foto: unsplash.com
