Sve dobro znamo koliko je ponekad teško balansirati majčinstvo i karijeru, koliko je bitna podrška naših najbližih i dobra organizacija, no nažalost živimo u patrijarhalnom društvu koje od žena očekuje da odgajaju djecu kao da nemaju posao i da rade kao da nemaju djecu. I dalje u ovom “modernom” svijetu su muškarci ti koji imaju veće plaće i prilike za napredovanje – njih rijetko tko pita tko im čuva dijete i namjeravaju li širiti obitelj, dok se ženama prigovara zbog bolovanja, u najgorim slučajevima daje otkaz ili ih se degradira.
Nekoliko mama anonimno je podijelilo svoja iskustva.
“Ravnateljica mi je rekla da ako planiram rađati i čuvati djecu da je bolje da se ne zapošljavam”
“Odrađivala nam pripravnički staž i nakon staža su me zaposlili na određeno, naravno. Ostala sam nedugo nakon trudna s drugim djetetom i po isteku ugovora su mi dali nogu, nisu ga produžili iako su imali u planu – da nisam ostala u drugom stanju. I onda trudna, nezaposlena i bez primanja. K tome, dokaz da su mi dali raskid je taj da me uprava bolnice zvala prije isteka kraja porodiljnog od godinu dana da se vratim da me čeka “moj posao”.
Nisam se vratila jer nisam mogla dobiti vrtić za maloga. Kada smo riješili vrtić javljam se ustanovi i šaljem zamolbu za posao. Pozitivno odgovaraju. Zapošljavam se na određeno i nakon mjesec dana, ovoga puta neplanirana trudnoća. Poučena prijašnjim iskustvom, odlazim direktno ravnateljici pitati planira li mi dati raskid ugovora ili će ga produžiti. Tu počinje hitlerizam. U tih pola sata razgovora ja sam čula najgnjusnije izgovorene rečenice u životu. Da ako planiram rađati i čuvati djecu da se onda ne zapošljavam. Jesam li to namjerno napravila? Jesam li svjesna da sam sada na teret društva i ustanove? Na teret kolegama? Da će mi produžiti ugovor jer mi izlazi ususret…i produžila je na godinu dana poslije poroda samim tim uvjetujući mi da se vratim na posao čim dijete napuni godinu, a imam pravo na 3 godine. I eto, sada nakon raskida sam se odlučila otvoriti i pokrenuti vlastiti posao.“
“Otkaz zbog bolovanja”
“Nisu produžili ugovor kad sam otišla na porodiljni, ali sam se ipak vratila u tu firmu nakon završetka rodiljnog. Kako nemamo baka servis niti ikoga od rodbine u gradu u kojem živimo uzimala sam bolovanje kad bi mi dijete bilo bolesno, a to je bilo dosta često s početkom jaslica. Poslodavac je govorio kako bi mogla smanjiti bolovanja. Promijenila sam firmu gdje je opet bila situacija s bolovanjima, naravno da smo se muž i ja izmjenjivali, ali opet je bolovanje smetalo i šefu i kolegicama koje nemaju djecu pa sam dobila otkaz. Da napomenem da se nisam izvlačila na bolovanja kako su oni mislili, dijete mi je završilo u bolnici s upalom pluća. Ja sam i tad dio posla odradila iz bolnice, ali eto nerazumijevanje od strane kolegica i šefa je i tu bilo.
Šef nije rekao da je bolovanje razlog otkaza već je govorio da nema posla, a nakon što sam otišla uzeo je drugu osobu za moje radno mjesto. Kasnije sam od kolegice koja je ostala raditi saznala da su komentirali o meni, nisu mi nikad izravno rekli u čemu je stvar. Dogodilo se par puta da mi se dijete razboljelo baš kad je kolegica koja je radila isti posao kao i ja trebala na godišnji pa je izgledalo da ja ne želim radit. Na kraju je i dobro ispalo jer sam se makla iz otrovne sredine i vrlo brzo pronašla drugi posao gdje je šef normalan.“
“Ona ima malu djecu, bit će stalno na bolovanju”
Kad sam drugi put ostala trudna i javila poslodavcu , ravnateljica me pitala “Hoćeš li ga zadržati?”. Kad sam doživjela spontani, komentari su bili da već imam djecu i da su ipak tu godine, a od nekih i da samo cigani imaju više od dvoje djece. U drugoj školi, gdje isto radim, nakon 10 godina što sam na pola norme, napokon stigne od Ministarstva odobrenje za punu normu stručnog suradnika, i kolegica kaže ravnateljici “ona ima malu djecu, bit će stalno na bolovanju” i zaposle pedagoga na pola norme.
“Zbog trudnoće mi nisu produžili ugovor o radu”
“Iako sam radila više od dvije godine za tu banku, i bila stvarno odlična u svom poslu i skoro pa napredovala na bolju poziciju, kada sam rekla da sam trudna, ne samo da nisam napredovala, nego mi nisu produžili ugovor o radu. Kada mi je malena navršila 9 mjeseci, zvali su me da se vratim na staro radno mjesto, ali odbila sam jer u takvoj firmi ne želim raditi. Njih ne bi koštalo ništa da su me ostavili, a meni bi puno značilo da sam ostala zaposlena.
Nisam dobila konkretan razlog. Voditeljica odjela je molila da mi se da ugovor na neodređeno prije odlaska na porodiljni, ali voditeljica ljudskih resursa je rekla da ne može, da je jednostavno politika firme takva da se ugovor ne produžuje ženama koje odu na porodiljni. One koje imaju ugovor na neodređeno pa odu na porodiljni, često su degradirane kada se vrate na posao jer ih nije dugo bilo pa nije moguće da još uvijek mogu jednako kvalitetno obavljati posao. U istoj firmi, ružno se gleda i svako bolovanje zbog djece.”
“Prisiljeni otkaz usred pandemije”
“Onemogućeno mi je korištenje zakonski zajamčenog prava na mirovanje radnog odnosa zbog brige o djetetu te sam bila prisiljena dati otkaz jer mi je dijete bilo premalo da bi moglo u jaslice. U slučaj se uključila i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, koja je istragom utvrdila da su mi povrijeđena prava, ali se nikome od odgovornih ništa nije dogodilo. Bila sam jako frustrirana što živim u ovoj državi, ali nažalost nisam bila iznenađena. Srećom, ja sam imala i drugih izvora prihoda i nije mi bila ugrožena egzistencija. Ali ostaviti majku s malim djetetom usred pandemije bez posla jer joj se ne žele priznati zakonom zajamčena prava je baš svinjarija. Glavno da su svima puna usta nataliteta. Drugo, što mi je bilo smiješno i apsurdno, je da sam obrazovanija i stručnija od 3/4 zaposlenika i umjesto da iskoriste moje sposobnosti, oni će radije dobiti na to mjesto nekog polupismenog. Ipak, za mene je sve dobro završilo, otvorila sam svoj posao i zarađujem više uz fleksibilnost radnog vremena što mi omogućava i provođenje više vremena s djetetom.”
“Diskriminacija na radnom mjestu i nemogućnost napredovanja nakon bolovanja zbog teške bolesti djeteta”
“Radila sam nešto manje od 5 godina u firmi i u tom periodu dva puta unaprijeđena. Nakon toga sam ostala trudna, otišla na porodiljni i kada mi je sin imao 7 mjeseci otkriven mu je rak. Prošli smo 14 ciklusa kemoterapije, te sam nakon porodiljnog morala iskoristiti godišnji te bolovanje. Nakon što mi je sin ušao u remisiju vratila sam se na posao, međutim vraćena sam na poziciju i posao od kojega sam krenula tek kada sam se zaposlila. I radi se o poziciju za koju sam još na razgovoru za posao, naglasila da ne želim raditi dugoročno, već samo privremeno. Kada sam probala to spomenuti nadređenom, djelovao je ljuto jer ono nije me tako dugo bilo, trebala bih biti sretna i zahvalna što još uvijek imam posao. Kakav-takav.
Dalo bi se tu još svašta napisati o firmi i odnosu. Kada sam došla raditi bila sam sam svježe rastavljena, podstanar s malom bebom i mamom koja nije radila. Trebao im je hitno radnik, pa sam kada je beba napunila 6 mjeseci prekinula porodiljni i krenula raditi. Odradila sam bezbroj prekovremenih sati, vikenda koje nisam morala, radila od doma, dijete dovodila na posao dok sam ostajala duže… sve to kako bi dokazala da bez obzira što sam žena koja je sama s djetetom mogu maksimalno biti posvećena poslu i raditi više i bolje od svih. I tako godinama. Kolega i ja, oboje se vodimo kao “nadređeni” i oboje radimo i ostajemo duže i dostupni smo 0/24, ali kolega je taj kojemu je ponuđen službeni auto, kolega uvijek imao popriličnu svotu više primanje i kolegi je ponuđen dodatni tečaj koji je plaćen od strane firme. Ja nisam dobila ništa od navedenog i uz sve to nisam nakon toliko godina mogla barem dobiti posao koji sam radila nazad…”
“Pa mogli ste si platiti dadilju!”
“Ja sam samohrana mama, suprug je iznenada preminuo dok sam bila trudna. Ova tema je još uvijek bolna i ljuti me, a vezana je za poslodavca. Radila sam kao voditelj recepcije u hotelu, te je sve išlo u redu dok moje dijete od 1 godine koje je tek krenulo u jaslice nije postalo boležljivo. Usmeno sam dobila otkaz radi bolovanja, uz rečenicu “pa mogli ste si platiti dadilju da čuva kad je bolesna”. Pismeno kao tehnološki višak.
Najviše me smeta to što me je direktor, koji me je zaposlio, unaprijedio na tu poziciju jer prije trudnoće sam bila odličan recepcionar, pa mi je, zbog činjenice da sam ostala sama s malom bebom, pružio priliku radi boljeg radnog vremena i bolje plaće, te blizine posla. Da bi nakon dvije godine ipak rekao da je previše bolovanja bilo i da ne može to tolerirati, da sam se trebala snaći.”
Iskustva su originalno objavljena u Supermame Magazinu koji izlazi svaki mjesec i besplatan je. Ako ga želiš u svoj inbox prijavi se OVDJE.
Imaš li slično iskustvo? Podijeli ga s nama.
dolaskom bebe izgubila sam svoju uspješnu karijeru i postala žrtva mobbinga
Foto: pexels.com
