Prošlo je nešto više od dva mjeseca otkako sam objavila prvi tekst o majčinstvu. Iza nas je jedan jako lipi zabavni period laganog tempa i jedan prilično izazovan koji se poklopio s dolaskom proljeća, ove godine prilično šućmurastog i išempjanog. Oba su sastavnice cikličkog procesa življenja i učenja.
Danas se želim osvrnuti na nevidljive terete majčinstva, temu za koju se u jednoj Instagram anketi pokazao veliki interes.
Nevidljivi teret ili posao je svakodnevni behind-the-scenes rad koji osoba mora zapamtiti i obaviti kako bi neka organizacija funkcionirala normalno. U slučaju roditeljstva, najčešće majčinstva, to je držanje četiri kantuna kuće plus održavanje krova i okućnice.
To su brojne stvari fizičke, mentalne, emocionalne i logističke naravi koje žena nosi na ramenima pored očigledne ogromne odgovornosti za novi život. Njih nitko ne primjećuje, a bez istih bi se urušio barem jedan univerzum.
Nabrojit ću nekoliko primjera za ilustraciju:
- poznavanje rasporeda svih objekata u kućanstvu u svako doba,
- organizacija praktički svega, zakazivanje termina kod doktora i druženja s prijateljima,
- educiranje i analiziranje procesa razvoja,
- balans između prethodnog i intuicije,
- ostajanje cool pri dobivanju ne traženih savjeta i komentara,
- nastojanje da svi budu emocionalno namireni i da umor ne postane barijera življenju,
- i jedno nepresušno itd.
Problem s ovim obavezama je to što se marginaliziraju i uzimaju zdravo za gotovo, a usto koegzistiraju s kroničnom iscrpljenošću jer biti majka je izuzetno naporan fizički rad od kojeg nema odmora i konstantna mentalna angažiranost koncentrirana najviše na brigu o potrebama djeteta.
U uobičajenim postavkama, muškarci ovoga često nisu svjesni jer skoro je nemoguće solidarizirati se s nečim što nisi iskusio na sebi. Dobar dio drugih žena taj segment podrazumijeva smatrajući ga valjda poželjnim dijelom sazrijevanja jedne “poštene djevojke”. Hm.
Ali, žene zbog toga nerijetko pregore. Pogotovo u nježnom razdoblju porodiljnog. Suprotno tradicionalnim odgovorima na ovaj problem; to nije normalno! Naime, ne radi se samo o privremenom stanju neispavanosti koja će proći, već i nizu posljedica kao što je npr. lučenje kortizola koji blokira oksitocin, a svi znamo koliko je oksitocin važan u laktaciji. Ovo je ozbiljna tema koju treba definirati i valjano adresirati.
Jednog od onih težih dana, kad sam bila sama s teškom prehladom, kad nisam mogla podignuti ruke od malaksalosti ali sam čvrsto držala bèbèa, kad je T. bio daleko zbog posla i moja mater još dalje, nestalo mi je signala na telefonu i struje u stanu. To me neka providenca počastila.
Usred svog nereda, s ostacima ručka od neki dan kao jedinom opcijom za obrok, hrpom odjeće za peglanje, i gomilom želja za oporavak koje čekaju na pristojan odgovor, konačno sam pomislila – ma je*ote (pardon my French).
Konsolidirala sam se i ostatak dana igrala se sa svojim klupkom svemira kotrljajući ga po krevetu kao palačinku da se smije.
I, izignorirala sve drugo.
Par dana kasnije malo sam prizdravila i oprala kosu. Tješili su me da mi se uopće ne vidi umor, dapače. Da izgledam baš lijepo i svježe. Premda su za taj blagoslov zaslužni moji geni i dugogodišnje životne, a pogotovo prehrambene navike te disciplina glave, realno govoreći – to je više bila utjeha okolini nego meni.
Jer, majka mora biti zdrava, zar ne?
Da sumiram.
Zahvalna sam na podršci i razumijevanju kod partnera, kao i okolnosti da mi je cijela obitelj divna. Pored toga, puni me optimizmom osviještenost gajena kod superžena oko mene. Ali, bez obzira na sve, nažalost će svi nevidljivi tereti majčinstva za svijet upravo to i ostati. Nevidljivi.
Međutim, drage žene, baš zato nemojte da budu nevidljivi i vama. Pogledajte ih, posložite prioritete, povucite linije, iskomunicirajte jasno i skinite sa sebe sve suvišno.
Majka stvarno mora biti zdrava. Ali, i zadovoljna. Ako ni za šta drugo, a ono za svoje mladunče.
