Djevojčice su nježne i osjetljive, dok su dječaci hrabri i snažni. Djevojčice se vole igrati s lutkicama, dječaci s autima. Djevojčice su dobre u umjetnosti i jezicima, dok su dječaci talentirani za matematiku i znanost. Djevojčice su bolje u brizi za druge, dok su dječaci bolji vođe i imaju veće potencijale za uspjeh u poslovnom svijetu. Ovakvi i slični rodni stereotipi mogu utjecati na samopoštovanje djece, ograničiti njihove izbore u obrazovanju i karijeri te ih staviti pod pritisak da se ponašaju na određeni način koji odgovara njihovom rodu.
Uloga roditelja u kontekstu rodnih stereotipa u odgoju djece
„Sjedila sam prije par mjeseci na tribini i prisustvovala nogometnom turniru mojeg sedmogodišnjeg sina. Bilo je tu oko desetak klubova, predivna atmosfera, klinci sretni i nasmijani, no ono što me je najviše oduševilo bile su djevojčice, odnosno mješovite grupe. Nije ih bilo puno, ali bilo ih je i to mi je bilo sasvim dovoljno da mi ulije nadu za buduće generacije. Pitam se je li za sadašnje već kasno ili ipak kao roditelji možemo spriječiti određene rodno uvjetovane predrasude. Naime, dok sam se ja oduševljavala djevojčicom u pretežno muškoj ekipi, neki su roditelji (osobito muški dio publike) komentirali kako se vidi da djevojčice nisu za nogomet. Dio sam generacije koja je odgajana tako da se znalo što mogu djevojčice, a što dječaci. Nogomet je bio, a usudila bih se reći da još uvijek je (svaka čast iznimkama), sport rezerviran isključivo za dječake. Vrlo često se djevojčice koje igraju nogomet smatra muškobanjastima ili prevladava mišljenje da su se vjerojatno trebale roditi kao dječaci. Jer djevojčice bi trebale biti nježne i igrati se s lutkicama, a dječaci su oni agresivni, ratoborni i ne smiju plakati „kao curice“. U dječjim trgovinama još se uvijek igračke dijele na one za djevojčice i za dječake, kao i boja odjeće (plava za dječake, roza za djevojčice). Na takve stvari kao roditelji ne možemo direktno utjecati, no odgoj djece izvan rodnih stereotipa predstavlja važan dio naše roditeljske uloge u suvremenom društvu. Djeca su izložena različitim idejama i uvjerenjima o tome kakav bi trebao biti njihov život, kako bi se trebala ponašati te što bi trebala biti kad odrastu, a naša je roditeljska dužnost da im pomognemo da shvate da njihov spol ne određuje njihove mogućnosti i da imaju pravo slijediti svoje interese i strasti.“; Martina Friganović
Jedan od ključnih koraka u odgoju djece izvan rodnih stereotipa je stvaranje svjesnosti o njima. Roditelji bi trebali razgovarati s djecom o tome kako društvo može imati predrasude prema određenim spolovima u vezi s određenim poslovima i aktivnostima. Trebali bi istaknuti da je svaka osoba jedinstvena i da se spol ne bi trebao koristiti kao kriterij za odabir karijere ili interesa.
Djetetu bi trebalo omogućiti da istražuje različite interese i hobije, bez obzira na to jesu li tradicionalno „muški“ ili „ženski“. Na primjer, dječaci bi trebali biti ohrabrivani da se bave umjetnošću, plesom ili kuhanjem, dok bi djevojčice trebale imati priliku sudjelovati u sportskim aktivnostima rezerviranim isključivo za dječake ili u područjima u kojima se smatraju manje sposobnima nego dječaci kao što je matematika, fizika ili informatika. Rasprostranjen stav da žene ne zanima znanost uzrokuje da ih ona zaista – ne zanima. Takvi stereotipi utječu na njihovo samopouzdanje i interes za ove predmete, što rezultira manjim brojem žena u STEM-u.
Ohrabrujući i podržavajući raznolikost interesa, roditelji pomažu djeci da shvate da nema granica za ono što mogu postići.
Isto tako, važno je pružiti primjere uspješnih ljudi koji su rušili takve rodne stereotipe. Djeca trebaju biti svjesna da su postignuća moguća bez obzira na spol.
Naposljetku, odgoj djece o rodnim stereotipima zahtijeva dosljednost i podršku. Roditelji bi trebali pružiti podršku i ohrabrenje djetetu kada se suoči s predrasudama ili negativnim stavovima iz društva. Trebali bi biti oslonac i naglasiti djetetovu jedinstvenost i vrijednost, bez obzira na očekivanja drugih.
To je dugotrajan proces koji zahtijeva kontinuiranu svjesnost i trud roditelja, a ulaganje u promjenu tih stereotipa ima duboki utjecaj na dječji razvoj, samopoštovanje i mogućnosti u životu.
Uloga odgojno – obrazovnih djelatnika u kontekstu rodnih stereotipa i rodne jednakosti
Sara Novak; Pedagoginja i edukantica psihoterapije
Ako govorimo o odgovornostima u odnosima, spominjemo komplementarne i suplementarne odnose. Odnos odgojno – obrazovnih djelatnika i učenika je komplementaran u smislu da nastavnici i stručni suradnici imaju veću odgovornost prema učenicima. Zašto je to tako? Ovdje ne govorimo o jednakosti, govorimo o odgovornosti. Odrasle osobe i osobe koje su zaposlene u odgojno – obrazovnoj ustanovi imaju ulogu osigurati što bolje uvjete za samostalan razvoj učenika pa tako i njihovo odrastanje u odgovornu osobu. Odrasle osobe imaju više iskustva, više učenja i višu kognitivnu sposobnost od onih koji su još u procesu sazrijevanja. Iako svatko od nas ima kapacitet koji je za njega u tom trenu najveći, odrasli su u ovom kontekstu vođe.
Pa tako dolazimo do uloge odgojno – obrazovnih djelatnika u kontekstu rodnih stereotipa i rodne jednakosti.
Da bismo bili dobra okolnost za djecu, potrebno je raditi na osvještavanju vlastitih stavova vezanih uz rodnu ravnopravnost i rodne stereotipe najprije u privatnom životu pa onda i kroz rad s učenicima odnosno u učionici.
Ako ne osvijestimo vlastite vrijednosti onda utječemo i na odnos prema učenicima pa tako i na izbor budućih zanimanja. Ako u svakodnevici zalažemo ideju da dječaci sukobe rješavaju šakama ili da su jači spol od ženskog onda i u razgovoru s njima insinuiramo da dječaci spadaju u „jača“ zanimanja poput automehaničara. Kako se strukovno obrazovanje sve više promovira tako je i interes djevojčica za strukovna zanimanja veći. Ako osvijestimo društva u kojem živimo, možemo reći da ono još uvijek ima određene stereotipe o npr. ženama automehaničarkama. Ako dijete odrasta u takvom kontekstu onda će se i boriti s takvim pogledima na sebe. A znamo da su odgojno – obrazovni djelatnici veliki dio odrastanja i utjecaja na razvoj djece. Pa tako, ako se određenoj djevojčici i svidi zanimanje automehaničara, a podršku nema u primarnoj obitelji, od škole će očekivati podršku i gradit će sliku o sebi na temelj stavova nastavnika ili stručnih suradnika s kojima je ostvarila povjerenje i prema kojima ima poštovanje.
Djeca se ogledaju u našem odobravanju, tako smo svi odrasli i zbog toga svi želimo odobravanje.
Ako tako utjecajne osobe u životu učenika ne razviju svijest o utjecaju vlastitih rodnih stereotipa i svijest o nesvjesnom, ti isti mladi naraštaji možda neće biti dovoljno „okuraženi“ za procvat u samostalne ,samopouzdane, zadovoljne ljude koji grade budućnost.
Na kraju krajeva, u korijenu osobnog zadovoljstva je dobar odnos i povezanost. Ako odgojno – obrazovni djelatnici rade i na vlastitom zadovoljstvu i prihvaćanju onda će moći biti i dobra okolnost za učenike.
Jednakost IN, stereotipi OUT
Škole su pravo mjesto za osvještavanje i promjenu ustaljenih obrazaca ponašanja kojima se podržavaju rodni stereotipi, a zbog kojih djeca i mladi nerijetko izaberu zanimanje sukladno očekivanjima okoline umjesto prema svojim interesima i sposobnostima.
Osvještavanje je prvi korak, imenovanje stereotipa drugi, a promjena ponašanja treći.
Edukacijska platforma za nastavnike razredne i predmetne nastave, stručne službe u osnovnim školama i odgajatelje u vrtićima „Treniraj trenera“ omogućava promjenu, a mi vas pozivamo da ju iskoristite i budete dio te promjene! Na platformi nastavnici mogu pronaći edukacijske materijale koji im mogu pomoći da prepoznaju stereotipe i aktivno doprinesu ostvarenju jednakosti među učenicima i učenicama.
Cilj platforme Treniraj trenera je osvještavanje situacija školskog života u kojima se nesvjesno događaju nesvjesne pristranosti i podržavaju rodni stereotipi. Time će se unaprijediti stručni kapaciteti nastavnika i odgojno-obrazovnih suradnika u osnovnim školama i predškolskim ustanovama u važnom području rodne ravnopravnosti u obrazovanju. Platforma je alat za suzbijanje rodnih stereotipa i prilika da škole postanu važno mjesto usvajanja načela rodne ravnopravnosti i europskih vrijednosti od najranije dobi. Prilika je to nastavnicima da postanu facilitatori promjene od najranije dobi.
