Ljeto još nije završilo, a već sa svih strana iskaču savjeti za to kako dijete pripremiti za školu.
No, kada kreneš s djetetom razgovarati o toj temi, prevrće očima ili ga to frustira, a ako ćemo biti baš posve iskreni, ni tebi se ne da. Školske teme te zamaraju, a ponekad imaš osjećaj da to za tebe jednostavno ne može funkcionirati. Što god napraviš, djeca ne žele o tome razgovarati. Umorna si od svega i znaš da sad baš ne bi trebala biti na ekranima, ali to je jedino za što imaš energije.
Zbog toga ti šaljem mali šalabahter za tumačenje reakcije djece prema školi i koji prvi korak možeš poduzeti da im pomogneš.
U razgovorima ovih dana otkrila sam da postoji nekoliko najčešćih različitih reakcija djece na spomen početka škole, a te njihove reakcije za nas su samo smjerovi u kojima možemo ići.
1. JEDVA ČEKAJU
To je odlično, možda imate i malo sreće jer neka djeca jednostavno prirodno obožavaju učenje i imaju dobre učitelje koji im odgovaraju, ali vjerujem da su roditelji tu uvijek odigrali važnu ulogu i otkrili recept koji im je dosada funkcionirao. Ako sve ide super, ne znači da teškoća neće uopće biti. Kada se one pojave, samo nemojte zaboraviti da je važno prilagoditi se novim situacijama i da iz izazova uvijek rastemo.
2. PRESTRAŠENI SU
Djeca koja se plaše mogu reagirati na različite načine.
Ponekad u školi imaju sve petice i postaju perfekcionisti, ali u sebi nose težinu.
Ponekad se blokiraju od straha, pa ocjene ne odgovaraju njihovom znanju.
Ponekad su ljuti jer su prestrašeni pa bacaju udžbenike i mrze školu.
Kako god bilo, problem je to koji želimo prepoznati i ne odbacivati i umanjivati dječje osjećaje, nego im pružiti alate da se izbore s time. Ako niste sigurni kako, pišite mi.
3. FRUSTRIRANI SU I PRUŽAJU OTPOR PREMA ŠKOLI
Djeca koju škola nervira i frustrirana su školom to su iz više razloga. Ponekad je to zato što se oko škole loše osjećaju, misle da su nesposobni i ne mogu, a ponekad jer jednostavno ne znaju kako i od čega započeti jer nemaju razvijene vještine učenja.
Toj djeci najprije trebamo pokazati da mislimo i osjećamo da oni to mogu, a onda im pokazati i prve korake. U tome vam može pomoći moj program Prva pomoć za učenje, u koji sam dodala i nove sadržaje u odnosu s ekranima, čime je vrijednost programa znatno porasla!
4. NE DA IM SE
Djeca kojoj se ne da su najčešća djeca, toliko da mi to već smatramo pod normalno. I da, naravno da je normalno da nam se ponekad nešto ne da.
Ali kad im se ne da, to znači da djeca ne vide smisao učenja i škole i da u tome ne prepoznaju nikakvu zabavu.
Logično, toj djeci možemo pomoći pronaći vrijednost u učenju za njih! Možemo u učenje uvesti zabavu i pokazati im da to sve nije uvijek baš tako dosadno i beskorisno. Prisjetite se što ste naučili prošle godine i kako ste to koristili na zabavan način. Pitajte dijete što se veseli naučiti u novoj školskoj godini i kako će se motivirati kad bude teško. Ovoj djeci potrebno je da razvijaju vještine motivacije i koncentracije, odnosno nauče vještine učenja koje im pomažu da nastave kada je teško.
Prijavi se na besplatan newsletter za inspirativne priče i savjete o učenju OVDJE.
Foto: pexels.com
cjelodnevna nastava ili što mediji ne razumiju o školi – SUPERMAME
