Društvene mreže, već su duže vrijeme mjesto na kojem se dijele priče, slike i snimke djece. Zatvorene FB grupe za mame, grupe podrške za mame, Instagram savjeti o odgoju za mame, poslovi za mame koje žele raditi od kuće kako bi imale vremena za svoju djecu. Mame, mame, mame. Jedna je mama.
Čime se baviš u životu? Ja sam MAMA 0-24h. Kao da su druge mame mame na pola radnog vremena.
Gdje god da se okrenemo, susrećemo fotografije mama i djece, prvog školskog dana ispred nove škole ili pred vrtićem sa šarenim natpisima vrtićkih grupa. Dijelimo ime, lokaciju, aktivnosti. Ne čini mi se kao da je danas vrlo mudro svima javno otkriti gdje dijete ide u školu… ali ok, neka svatko odluči za sebe. Mame se, za razliku od tata, vole hvaliti slikama svoje djece. Zašto? Čime se točno mame hvale? Postignućima. One su rodile, nije to mala stvar.
I ja sam mama, ali za sebe volim reći da sam više kao tata. Suprug i ja u jednakoj mjeri doprinosimo u odgoju svoga djeteta, u brizi svoga kućanstva pa i u financijskom aspektu. Radimo i on i ja, zarađujemo i on i ja, ekonomski smo neovisni i on i ja.
Moje dijete nije moja jedina ”obaveza” u životu, i prije ću se pohvaliti uspješnim poslovnim projektom nego time što je moje dijete krenulo u vrtić. Gdje bi trebalo ići? Na Mars?
Čime se to mame hvale? Odlaskom u vrtić i školu. Ne razumijem smisao, mama i tata idu raditi, a dijete ide u vrtić ili u školu. Amen. Posao, škola i vrtić nisu izbor, već obaveza. Jednostavno. Ja nemam ni volje ni vremena za razmišljati ako bi moje dijete radije bilo kući sa mnom. Pa ima dana kada bih i ja radije ostala kući nego išla na posao. Svejedno moram ići raditi.
Ali vratimo se temi, roditeljstvo je zajednička obaveza i odgovornost oba roditelja. No, često primjećujemo da su uglavnom majke te koje ”guraju” više, ili se tako čini jer glasnije o tome pričaju. Većinom mame cijeli život podrede djetetu. I tate brinu o obitelji, ali imaju i druge obaveze. Slika za Instagram djeteta ili s djetetom nije toliko često prioritet. Za tate nitko nikad nije rekao “samo tata,” “stay at home tata” ili “tata 0-24h.” Zašto? Jer tate žive normalan život s normalnim klasičnim životnim obavezama, dok majke same sebi postavljaju ograničenja. Meni ne bi palo na pamet da ja budem ekonomski ovisna o nekome. Ne pada mi na pamet da u životu nemam posao, hobi, prijateljice s kojima ću otići na piće ili večeru. Ne pada mi na pamet da nemam vrijeme za sebe. Kako to može moj suprug, tako to mogu i ja. Apsolutno jednako. Meni ne treba muškarac za promijenit žarulju i registrirat auto, pa nisam blesava. Isto tako, ni mom suprugu ne treba žena da mu kuha, nije invalid, sposoban je pobrinuti se sam za sebe. Promijenila su se vremena, ne treba mi ni cijepat drva prije zime, imam podno grijanje. Jedino što tata ne može je dojiti, to sam morala ja, i drago mi je da sam imala prilike proći kroz to iskustvo.
Zašto onda na društvenim mrežama gledamo većinom majke patnice? Majke koje se natječu kojoj je teže? Zar je majčinstvo stvarno patnja? Zar je to stvarno natjecanje?
Dan danas društvo (koje činimo i mi žene, ne samo muškarci) nameće zastarjeli imidž majčinstva, gdje se žena često prikazuje kao požrtvovna kućanica. Ja se stvarno nadam da to nije istina. Radije bih da žene glume žrtve nego da to stvarno jesu. Pametniji potez svakako.
Majčinstvo je divno i izazovno iskustvo, koje je mene oblikovalo i pretvorilo u moju najbolju verziju. Ja svome djetetu moram i želim biti uzor. Nema potrebe da se mame predstavljaju kao žrtve i traže sažaljenje. Htjeli mi to sebi priznati ili ne, nezaposlene žene se fokusiraju isključivo na djecu i kućanstvo, pa tako s vremenom postaju frustrirane i nervozne. Zašto sebe dovode u tu situaciju? Nemam odgovor na to pitanje. Rekla bih da su si same krive. Nepopularno mišljenje: ne žele svi ni raditi. Svakako djeca u jednom trenu odu, i što onda ostaje? Ni ovdje nemam odgovor.
Na koncu, ispada da neprijatelji takozvanih ”modernih žena feministica” nisu muškarci, već žene same. Žene koje se žale i traže izlike. Kako se ono kaže? Tko nešto želi – naći će način, tko ne želi – naći će izliku.
Roditeljstvo je timski posao. Svaka majka koja cijeli teret roditeljstva preuzima isključivo na svoja leđa, a ima ga s kim podijeliti, i svaka majka kojoj su samo djece glavna i možda jedina obaveza u životu, neka razmisli kako i u kojem smjeru odgaja svoje sinove i kćeri. Želi li stvarno takvo društvo ili će poraditi na sebi?
