zašto savjeti o roditeljstvu s društvenih mreža ne funkcioniraju?

Nakon posla krenuli ste se opuštati na društvenim mrežama, a sa svih strana iskaču vam neki savjeti. Ako tada počnete osjećati frustraciju ili vam zabrinutost raste, ovaj tekst je za vas.

Pročitali ste kako je važno vidjeti djecu i ispuniti njihove potrebe, pa kada oni traže da s njima pišete zadaću, vi to i činite. Zar ne rade to dobre mame.

Za dva dana pročitali ste negdje da ne treba pisati zadaću s djecom jer oni tako ne razvijaju svoje samopouzdanje i ne uče kako učiti. Onda im više ne pomažete. Nek se snalaze sami. Tko je vama pomogao oko zadaće?

Par sati nakon toga čitate da je važno prihvatiti osjećaje djeteta, ali i dalje postaviti granice. Nježno, ali odlučno. Što to uopće znači? Trebam li ili ne trebam pisati zadaću s njima?

Zatim ste pročitali da je za razvoj samopouzdanja važno da dijete često pohvalite, pa stalno govorite bravo.

Onda ste pročitali da ne smijete djetetu govoriti bravo, jer ćete ga “pokvariti” i neće se htjeti više truditi.

Pa što je onda točno?!?

Preplavljenost informacijama je u današnje vrijeme uobičajena stvar.

Zbog toga je važno znati da ono što pročitate u kratkim formatima, na društvenim mrežama, pa čak i u člancima (koji se namjerno danas pišu puno kraćima, jer ljudi na internetu rijetko imaju strpljenja pročitati dulje tekstove) samo su mali komadići sadržaja koji su izvađeni iz konteksta.

To znači da je ta informacija koju primate nepotpuna i da ostajete s nepotpunim znanjem i onda ne znate što napraviti.

To znači da, kada vam kažu da trebate ispuniti dječje potrebe, zaboravljaju napomenuti da potrebe i želje nisu isto, kao i da za sve postoji mjesto i vrijeme, niti govore o tome što je to otpor na frustraciju i koliko je važan za razvoj mozga i školski uspjeh.

Kada vam kažu da ne pišete zadaću s djecom, zaborave vam reći da to ne znači da djecu samo prepustite same sebi i da im podrška treba u razvoju vještina učenja (na koju utječemo čak i dok djeca ne pišu zadaću i ne uče!), a ne u pisanju zadaće.

Kada vam kažu da prihvatite svaki osjećaj djeteta, ali postavite granice, zaborave napomenuti da ipak u kriznim situacijama postoji neki redoslijed.

Kada vam kažu da dijete trebate često pohvaliti, zaborave napomenuti da konkretna pohvala znači biti što specifičniji, ne procjenjivati dijete te raditi na internalizaciji osjećaja vrijednosti.

Kada vam kažu da ne govorite djetetu bravo, zaboravljaju da je nekoj djeci ipak to potrebno povremeno čuti (naravno uz konkretnu pohvalu, kao što je gore navedeno).

Isto tako, ta informacija možda se uopće ne odnosi na vas, ali to ne mora čak ni značiti da nije istina. Samo nije istinita za vas.

Društvene mreže tu su za druženje, dijeljenje iskustava i otkrivanje ljudi koji su vam na neki način slični i s kojim dijelite pogled na neke stvari. One nisu i ne mogu zamijeniti pravo znanje i edukacije.

Mogu vam dati ideje i smjernice, ponekad vam neke manje probleme mogu i riješiti, ali većina njih je u prekratkom formatu, odjednom ih često vidite previše, bez dublje mentalne obrade te bez praktičnog dijela koji vas vodi prema upotrebljavanju tih znanja i stoga vas često ostavljaju zbunjenima.

Ono što nas isto ostavlja zbunjenima i preplavljenima je kada nismo sigurni zašto nešto radimo i što time želimo postići. Zapravo – to je ono pravo znanje koje nas mijenja iznutra i priprema za to da u drugim situacijama znamo kako reagirati i što napraviti.

Zato unutar mojih programa radimo upravo to –  dobivamo kompletne informacije s introspektivnim pitanjima i praktičnim savjetima:

– u kontekstu škole učimo o dječjem mozgu i dječjim potrebama u procesu školovanja

– dobivate alate i strategije koje možete koristiti, ali i praktični dio u pdf koji pomaže u tome da to uvedete u svoj život

Kada znate kako funkcionira dječji mozak, lakše donosite vlastita pravila o tome koliko ćete i kako pomagati djetetu sa školom jer znate što time postižete.

Govorimo o najčešćim primjerima u školi, što leži u pozadini toga, objašnjavam uzroke i dajem nekoliko različitih alata i strategija za razvoj samostalnosti, samoregulacije učenja, samopouzdanja, motivacije, znatiželje, strategija učenja i drugih vještina učenja (ovisno o programu) za uspjeh i zadovoljstvo.

Vi birate što ćete od toga koristiti i što najbolje vama odgovora.

Vi to prilagođavate temperamentu svog djeteta. Kako bi vam to bilo lakše, pdf materijali su tu da vas vode kroz to da te alate uvodite u svoj svakodnevni život, a ako u bilo kojem trenutku zapnete, slobodno mi možete pisati putem e-maila – angela.cliosdreams@gmail.com.

Ako ste zainteresirani za to kako se prestati vrtjeti u krug s raspravama oko zadaće ili jednostavno želite znati kako bolje i lakše podržati dijete u školovanju da postane samostalnije i uspješnije, bez da gubite vrijeme na prigovaranje i metode koje stalno iznova morate ponavljati, kliknite na upitnik  o dječjim školskim navikama (OVDJE) i kroz najkasnije 2 dana preporučit ću vam program koji odgovara vašim potrebama.

Photo: unsplash.com

Angela Bralić, magistra edukacije pov/hjk, profesorica koja ne voli okvire sustava, ali obožava učionicu, kreatorica programa za sretno i samostalno učenje i vlasnica obrta za edukaciju i savjetovanje Clio’s dreams. Više o projektu za djecu koja mogu ostvariti svoje snove možete naći na www.cliosdreams.hr ili pokrenuti važna pitanja za obrazovanje na IG @angela.bralic_cliosdreams