Psihoterapeutkinja Sara Novak izbacila je svoju prvu kolekciju platnenih torbi s osnažujućim afirmacijama, a s nama je podijelila nekoliko korisnih činjenica o samopouzdanju.
Kako vjeruješ da platnene torbe s afirmacijskim porukama mogu doprinijeti unapređenju samopouzdanja?
Samopouzdanje je svijest i vjerovanje vlastitim sposobnostima. To je i vjerovanje da smo uspješni, sposobni i vrijedni. Samopouzdanje se gradi tijekom cijelog života i isto tako se i naše sposobnosti mijenjaju ili unaprjeđuju tijekom života. Bez osvještavanja samoga sebe nema vjerovanja o samima sebi. Bez prakticiranja vjerovanja u stvarnom životu, nema integracije. Tako vjerujem da osvještavanje naših vrijednosti i sposobnosti, poput nošenja torbi s porukom, može doprinijeti prihvaćanju i voljenju same sebe.
Kako afirmacije mogu utjecati na emocionalno stanje i samopouzdanje žena?
Kako sam već istaknula, svijest o našim sposobnostima i znanjima razvija naše samopouzdanje. Misli i emocije su povezani tako da, kako mislimo, tako se i osjećamo. Ako osjećam da vrijedim, da sam pametna, moćna i sposobna automatski osjećam mir, ponos, zadovoljstvo i sreću. Afirmacije su potvrda naših misli odnosno stavova o sebi, onih koje izgovaramo u 4 zida ili na glas, pred drugima. Misli uvijek možemo mijenjati pa, osvještavanjem afirmacija i uvjeravanjem sebe u iste, utječemo na naše emocije i jačamo samopouzdanje.
Bojiš li se kako žene neće imati dovoljno hrabrosti nositi torbe s parolom „Volim sebe ili hrabra sam“?
Ne bih rekla da se bojim jer bi to značilo da kupovina označava moju vrijednost odnosno rad. Zašto sam došla na tu ideju? Jer sam godinama rušila kule vjerovanja o sebi. Ona vjerovanja koja su me dovela u očaj, plakanje, nezadovoljstvo, percepciju da sam nedovoljna, nesposobna, svima kriva i da su mi svi krivi. Kako sam shvatila da više ne želim biti nezadovoljna, okrenula sam se osvještavanju sebe same i razumijevanju svojih postupaka, misli, emocija, vjerovanja… Tako sam, malo po malo, povjerovala u sve afirmacije koje su na torbama. Odgovor na pitanje je da bih voljela da žene vjeruju da su jedinstvene, sposobne, vrijedne poštovanja, ljubavi, razumijevanja i voljenja jer takva „postavka“ o nama samima donosi nove mogućnosti, povezivanje s ljudima, snagu i zadovoljstvo.
Kako se proces mijenjanja unutarnjeg dijaloga odražava na njihovu percepciju sebe i drugih?
Ako o sebi vjerujemo da smo zadovoljni, ispunjeni, staloženi, hrabri i srdačni onda tako gledamo i ljude oko sebe. Ako vjerujemo da nikada nije dovoljno dobro, da nam u životu ne ide, da nema izlaza iz nezadovoljstva, da sve moramo ili da smo neshvaćene i same u svemu onda ne možemo na svijet gledati kao mjesto prilika, mogućnosti i prostora za razvoj. Kako vjerujemo o sebi, tako mislimo i osjećamo. Prisjetite se kada ste zadovoljni: onda ste i sretni i tada želite i drugima dobro.
Ako o sebi vjerujemo da smo zadovoljni, ispunjeni, staloženi, hrabri i srdačni onda tako gledamo i ljude oko sebe.
Kako se samopouzdanje može odraziti na međusobne odnose u obitelji i braku?
Nadovezat ću se na odgovor prije ovoga: svijest da biram određenog partnera, zadovoljstvo ostvarivanjem uz partnera ili djecu, preuzimanje odgovornosti (snaga i jakost), zauzimanje za sebe i uspostavljanje granica (uz partnera kojemu ovakva ponašanja imaju smisla) dovode do odnosa u kojem postoje razumijevanje, slušanje, podrška, ohrabrivanje, osluškivanje potreba druge osobe i tako dalje. Kako sam rekla, ako smo zadovoljni sobom onda želim i da je mojem partneru ili djetetu dobro. Jer kada im omogućimo lijepe okolnosti (koje njima odgovaraju – zato moramo komunicirati i provjeravati) onda je automatski i nama lijepo, zar ne?
Kako afirmacije mogu pomoći ženama da budu svjesnije svojih misli i osjećaja prema sebi?
Spomenula sam povezanost misli i emocija, a ovdje bih nadodala da uvjeravanjem sebe pomoću afirmacija postižemo blagonaklonost, nježnost, samosuosjećanje i razumijevanje same sebe.
Kako pozitivne poruke na torbama mogu utjecati na raspoloženje i energiju žena tokom njihovih svakodnevnih aktivnosti?
Ako sam već povjerovala u, npr. poruke koje sam istaknula na torbama onda, kada dođe do izazova kojih uvijek ima, posežemo za svojim resursima koje posjedujemo. Tako, npr. znam da puno očekujem ili da sam premorena pa imam hrabrosti tražiti pomoć ili reći da nešto ne želim ili ne mogu. Kada čujem informaciju koju tumačim kao kritiku, a primarno vjerujem da sam jaka onda ću staloženije odgovoriti na tu informaciju i promisliti ima li ona za mene smisla i kako ju mogu iskoristiti za vlastito zadovoljstvo ili napredak.
Jesu li afirmacije efikasan alat za suočavanje s izazovima i stresom modernog života?
Da, ako u njih vjerujemo. „Mantra“ ne znači da je ista integrirana. No, moramo od nekud početi. Ako si nikada ne izgovorim nešto lijepo – kako mogu to isprobati djelima ili u to povjerovati?
Kako zajednica može podržati žene da se osjećaju podržano i inspirirano kroz ovakve pozitivne poruke?
Ja uvijek volim reći da smo mi ti koji ostvarujemo povezivanje s drugima. Često od žena s kojima radim čujem da su usamljene, da više nisu povezane s prijateljicama kao prije ili da gube prijateljstva. Smatram da je prirodno (ponekad i zdravo) da ljudi dolaze i odlaze u i iz našeg života. Mi imamo moć stvarati poveznice: tako se možemo i okružiti ženama uz koje se osjećamo prihvaćeno, cijenjeno, voljeno, poštovano ili uz koje se možemo i smijati i plakati ili ih nazvati u 1 ujutro.
Kako se postiže ravnoteža između poticanja individualne afirmacije i osjećaja pripadnosti zajednici?
Hmh zanimljivo pitanje. Rekla bih otvaranjem prema drugima što ne dolazi bez samosvijesti. Današnje društvo teži individualizmu koje se zapravo koristi u krivom kontekstu. Jedno je individualizam kao samostalnost, samosvijest i samopoštovanje, drugo je sve moderniji način gledanja da nam nitko ne treba jer nam je tako lakše nego se usklađivati. To nije istina jer ne možemo imati određenu životnu ulogu bez druge osobe. Ako postignemo samopoštovanje u kontekstu zajednice onda imamo i samopouzdanje.
Ako postignemo samopoštovanje u kontekstu zajednice onda imamo i samopouzdanje.
Možeš li komentirati kako ovakve torbe mogu osnažiti žene da budu autentične u svom izražavanju?
Već sam spomenula vjerovanja o samima sebi. Na temelju vjerovanja u obliku ovih afirmacija (a ima ih još mnogo koje si možemo izreći), možemo biti asertivni, govoriti s poštovanjem, uvažavati tuđe mišljenje i jasno reći kako ga razumijemo te možemo govoriti svoje potrebe bez straha od odbacivanja ili ugroze.
Jesu li mogući izazovi ili kritike koji se mogu javiti u vezi s ovakvim konceptom? Kako se nositi s njima?
Naravno. Prvo što mi pada je ismijavanje. No, to govori samo o nama samima. Ako ne prihvaćamo i ismijavamo se nekome ili nečemu, nas same to nešto „žulja“. Drugo je da ne bude prepoznato, ali sada progovara moj ego. Ranije sam odgovorila na pitanje o želji za prepoznavanjem. No, ostaje i dalje moj osjećaj zadovoljstva i ljubavi prema sebi kada ih nosim. To nitko ne može uništiti.
Odaberi svoju afirmaciju i naruči torbu NA OVOM LINKU.
