“Generacija infantilnih majki koje si dopuste izlazak u klub u degutantnoj odjeći i ne vide da je majčinstvo predivna stvar.” U jednoj rečenici sumirano sve što sam pročitala u posljednjih nekoliko dana, a jedan dio rečenice izrekao je renomirani psihoterapeut kao odgovor na pitanje što jest ili nije ljubav.
A nije prava ljubav i pravi kontakt, kaže, ako majci briga o djetetu nije effortless. Što god to značilo. Majčinstvo i roditeljstvo, kao i većina dobrih i vrijednih stvari u životu zahtijeva neki trud. Trud često dolazi sa žrtvom. Do koje mjere ta žrtva ide dakako ovisi o nama. Ako smo uvjerene da je dobra žena i dobra majka ona koja šuti i trpi onda je to za nas to. Ali, ako malo raspakiramo to što nam je postalo intrinzično u našem postojanju, shvatit ćemo da žrtvovanje nosi teret. I taj teret neće pasti (samo) na nas nego i na našu djecu.
Danas sve više majki priznaje da im briga o djeci nije effortless. I svaka koja kaže da radi po 8 ili više sati dnevno, pa onda još kuha čisti i sprema i nakon toga je s djecom radosna, mila i opuštena i uživa u svakom trenutku – laže. Jer to tako nije nikad bilo. Žene jesu brinule više o djeci i špiljama dok su muškarci odlazili u lov, ali su to činile u društvu cijelog plemena drugih žena. Zajedno su si olakšavale težine majčinstva.
Je li tada bilo bolje ili nije nemamo pojma jer nije bilo mogućnosti da se o tuđim emocijama pročita na internetu. Te su emocije one dijelile među sobom. No, ono što znamo jest da je danas puno drugačije i da sam ovaj život i bez djece može biti izazovan – jer kapitalizam, brzina tehnološkog napretka, količina informacija, novac ispred čovjeka i tako dalje. Dodaj tome i djecu i dobio si jednadžbu koju nikako ne možeš završiti bez da ti je teško jer jednostavno ne možeš.
Pri tom, ogromna količina majki u sebi nosi terete prošlih generacija i nastoji izmijeniti transgeneracijske zapise prepune trauma i težina koje su oni prije nas prenosili na svoju djecu. I to je teško. Roditeljstvo je teško ako ga dobro radiš. Činjenica.
No, ono nosi bezbroj ljepota i radosti, uspjeha u kontaktu s djecom, ljubavi, trenutaka koji ostaju urezani u naša srca i poglede na život. Nosi i puno ponosa na vlastitu djecu i puno traženja prave mjere između granica i slobode.
I kako bi to sve uspjele njima dati radimo na sebi, a to isto nije šetnja parkom. Postoji nešto što se zove klatno života. I da bi se zaljuljalo prema promijeni, moramo prvo ukazivat na stvari koje se promjeniti moraju. Što je jači pritisak da šutiš, jače ćeš kad tad graknuti. Što više te tjeraju da uživaš, to više ćeš htjeti pokazati istinu.
Nevjerojatno je koliko su neki od nas isključivi i kruti. Pa ne vide da u težini mogu postojati trenuci lakoće, da tuga može koegzistirati s ljubavlju i progovaranje o težini ne znači nedostatak zahvalnosti. Nismo mi ljudi baš tako jednodimenzionalni da ne možemo u sebi čuvati više od crnog i bijelog. Ionako je u svemu onom između te dvije krajnosti, ljepota života.
U potpisu:
degutantno odjevena majka koja se žali na težinu majčinstva, obožava svoju djecu, mrzi sve kućanske poslove i ponekad se vikendom napije s frendicama u klubu
Foto: Pepper Atelier
o majčinstvu, patrijarhatu i feminizmu – brutalno svoja Ivka Armanda Todorović
