Mama zaslužuje biti dobro

Jedna sasvim obična nedjelja koja je završila u suzama i s razmišljanjem što mogu učiniti sa svog aspekta djelovanja kako bi se o temi „Novorođene“ pričalo, čulo i vidjelo. Gotovo uvijek pričam o svom vikendu, o klincima, našim izletima i nekim svojim doživljajima i putovanjima, ALI ovaj doživljaj i osjećaj nakon predstave i panel diskusije odlučila sam podijeliti i sa svima onima do kojih će moja pisana riječ doprijeti.

„Novorođena“ je monodrama u kojoj je glumica Dea Maria Računica izvela predstavu nastalu kao diplomska ispitna produkcija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, pod mentorstvom Gorana Golovka, a za čiju sam izvedbu u Slavonskom Brodu dobila pozivnicu od jedne drage majke i trudnice, koja primjećuje koliko je podrška u trenucima kad je žena vrlo ranjiva bitna i koja na neki način zna moju priču o pisanju za Supermame i mom djelovanju na društvenim mrežama kroz iskustva koja sam prošla sa sekundarnom neplodnošću. Ova predstava je posveta svim majkama koje osjete početni teret majčinstva u trenucima kad su mislile da će sve biti čarobno i jedinstveno, a zapravo je sve što te žene trebaju dobra podrška, razumijevanje okoline i prihvaćanje mentalnih stanja kao nešto što je dio društva u kojem živimo i na što imamo pravo. Statistike kažu da u Hrvatskoj svaka peta majka doživi postporođajnu depresiju i osobno mrzim statistike jer sam nekad, prije dvije godine bila tri puta zaredom statistika nedovršenih trudnoća (svaka četvrta trudnoća u Hrvatskoj je neuspjela). I pitam se nakon svoje borbe i svega što sam prošla u svojim trudnoćama i porodima koliko će još vremena proći kada će Psihologija poroda i roditeljstva biti dio sustava u kojem se žene često osjećaju kao žrtve, a ne majke koje ZASLUŽUJU BITI DOBRO.

Koliko je važno da kao društvo podržimo majke za mene je neopisivo bitno jer je i meni u mojim najtežim životnim trenucima najviše nedostajala podrška okoline i razumijevanje struke za sve što proživljavam(o). Jer znate, na predstavi su bili i muškarci, očevi koji su bodrili svoje supruge i kojima uistinu nije ni malo jednostavno prihvatiti novi život koji tvoj izokrene naopačke – i zato ne želim nikad umanjivati ulogu očeva u činjenici da MAMA ZASLUŽUJE BITI DOBRO.

U potpunosti razumijem da su osjećaji i doživljaji majčinstva individualni i shvaćam da kada pričam kako je meni prvih mjesec dana najteži i najzahtjevniji period majčinstva bio – neće se mnoge majke s tim poistovjetiti – ALI, moja priča i moji doživljaji i ne služe nekome da se s njima poistovjete nego da razumiju moju priču i da mi barem budu podrška u mom putovanju kroz majčinstvo.  Bez obzira na podršku koju sam imala nakon oba poroda, prvih mjesec dana majčinstva ja sam preživljavala, gledala kako se izmjenjuju dan i noć, čekala da svane, to nespavanje, bebin plač, nemoć da pomogneš stvorenju koje voliš najviše na svijetu, borba s ranom od poroda, sjećanje na traumu poroda – pomirenje, dojenje, izdajanje, bočica, pelene….za mene je tih prvih mjesec dana majčinstva bilo definitivno jačanje i ispitivanje moje psihe i moći jedne majke.

I nakon svojih trauma, neuspjelih trudnoća, spontanih pobačaja, poroda i uskoro sedmogodišnjeg staža majčinstva želim reći svim majkama ovog svijeta da sam znala tada da mogu dobiti pomoć, onu psihološku, da imam pravo u našem sustavu razgovarati sa stručnjakom o svojim bolima i patnjama, vjerujte mi da bi to učinila za sebe. Ovako, ‘skupljala’ sam djeliće sebe putem, jačala sam putem, te često znam reći za sebe da se osjećam kao Rocky – jer zaista, nekad imam osjećaj da mogu trčati i vježbati kao poznati boksač  – a to zaslužujem samo SEBI i brizi za sebe.

Nakon ove nedjelje i predstave „Novorođena“ uistinu se nadam da će i predstava i panel u kojem smo sudjelovali s dr. med., terapeutkinjom, porođajnom edukatoricom, doulom i savjetnicom za dojenje Ninom Čikeš Stegić i psihologinjom, terapeutkinjom i članicom APPPAH Martinom Trboglav Podvorac dobiti svoj epilog i u drugim hrvatskim gradovima jer društvo zaslužuje vidjeti i čuti ovu predstavu, ove žene i imati znanja o programima prenatalne edukacije i psihološke pripreme za porod i prvu godinu s bebom koje nudi Centar za perinatalnu psihologiju i rano roditeljstvo.

Drago mi je što u društvu s kojim sam okružena primjećujem promjene na ovim područjima i što se sve više pokreću ovakve teme koje će vjerujem mijenjati sustav koji nam uvijek treba samo koristiti i biti na pomoć.

Hvala i Ivani Grško Šimić i Krešimiru Šimiću koji su organizirali ovakav događaj u našem gradu i koji svojim idejama i koracima jačaju naš grad – KEEP GOIN’.

Naslovna foto: Ana Surač

zahvaljujući mom majčinskom instinktu moja djevojčica danas ima bezbrižno djetinjstvo