Rođenje djeteta prikazuje se kao jedan od najljepših trenutaka u životu, iako istraživanja pokazuju da je za svaku treću ženu on duboko traumatičan. Bez obzira na statistiku, o porođajnoj traumi se ne govori. Dok je beba živa i zdrava, mama guta suze u tišini.
Gleda bebu dok je hrani usred noći. Ne osjeća hladnoću, ne osjeća napetost u svakom mišiću. Zapravo ne vidi ni bebu. Po tko zna koji put, pred očima joj se smjenjuju slike s poroda. U glavi čuje glasove doktora i babica. Svađa se s njima. Sada zna što bi im rekla. Sada želi vikati. Preplavljuje je ljutnja.
Stišće zube, suza klizi niz obraz i pada na bebu. „Dosta, moram se sabrati“, pomisli. Ova mama iz bolnice je došla s bebom i porođajnom traumom.
Žene koje se tijekom poroda osjećaju bespomoćno ili imaju lošu skrb i podršku, u većem su riziku da porod dožive traumatično.
Bespomoćnost i trauma
Hoće li porod za ženu biti traumatičan jako je subjektivno. Ono što će jednoj ženi biti prihvatljivo iskustvo, drugoj će biti traumatično. Trauma može biti posljedica zbivanja tijekom poroda, poput doživljene boli i fizičkog stresa tijekom poroda, snažnog osjećaja straha i uznemirenosti, hitnih medicinskih intervencija ili komplikacije kod novorođenčeta ili majke.
Iako se tijekovi traumatičnih poroda mogu u potpunosti razlikovati, svima im je zajednički osjećaj bespomoćnosti. Žene koje se tijekom poroda osjećaju bespomoćno ili imaju lošu skrb i podršku, u većem su riziku da porod dožive traumatično.
Takvo iskustvo poroda može biti okidač za brojne mentalne poremećaje pa može dovesti i do posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a) nakon poroda.
Neki od simptoma PTSP-a nakon poroda su snažni negativni osjećaji u vezi poroda, ponavljajuća neželjena sjećanja na porod, izbjegavanje svega što podsjeća na porod, osjećaj napetosti pri sjećanju na porod, nemogućnost doživljavanja pozitivnih emocija, osjećaj napetosti ili kao da smo “na rubu”.
Emocionalno putovanje majčinstvom
Poslije traumatičnog poroda slijedi vrlo zahtjevno emocionalno putovanje majčinstvom. Osjećaj nemoći koje su majke doživjele tijekom poroda može ostaviti dugotrajne emocionalne ožiljke. Mnoge žene krivit će sebe za traumatično iskustvo, čak i kada nisu bile u mogućnosti kontrolirati situaciju. Uz to će tugovati za porođajnim iskustvom koje su priželjkivale, ali nisu proživjele. Osjećaji straha i nesigurnosti nisu rezervirani samo za sjećanja na porod. Trauma može potaknuti cijeli niz strahova i nesigurnosti vezanih uz roditeljstvo.
Iscjeljenje nakon traumatičnog poroda, a pogotovo uz simptome PTSP-a nakon poroda, traži nježnost, brigu i sigurnost za majku.
Podjednako je važno da ta nježnost, briga i sigurnost dolaze izvana, u obliku podrške i prihvaćanja od partnera, obitelji, prijatelja i grupa podrške, kao i iznutra, kroz samosuosjećanje.
To znači da i žena sebi pruži najtopliji zagrljaj koji može zamisliti, da razumije da nije ona kriva za tijek poroda i da radi na prihvaćanju iskustva takvog kakvo je, znajući da je ono ne određuje kao osobu ni kao majku.
Ako ovo zvuči teško, gotovo do razine nemogućega, ima nešto u tome. Često su ljudi sebi najgori neprijatelji. Prolaze cikluse u kojima progone sami sebe, a onda propadaju u ulogu žrtve i sažalijevaju se. Život u takvom krugu je iscrpljujući i ideja o promjeni zvuči kao nešto za što je potrebna iznimna snaga.
Snaga kroz podršku
Prihvaćanje sebe nakon traumatičnog iskustva kvrgav je put i puno ga je lakše proći uz stručnu podršku. Zato je korisno uključiti se u psihoterapiju. Tako ćeš uz podršku stručne osobe procesirati traumu, razviti učinkovite strategije suočavanja, vratiti osjećaj kontrole u životu i osnažiti se za buduća iskustva u roditeljstvu.
Upoznavanje sebe otvara priliku da uočimo vlastite snage, usvojimo nove obrasce doživljavanja i osjećaja, prihvatimo svoje nesavršenosti i reinterpretiramo majčinstvo kao jedinstveno putovanje s usponima i padovima.
Za kraj, draga mama…
Traumatično porođajno iskustvo je stvarna i teška rana. Istovremeno, ono te ne određuje kao osobu niti kao majku.
Želim ti da znaš da, bez obzira na to koliko si usamljena, postoje drugi koji su tu za tebe. Bez obzira na to koliko se osjećaš ranjeno, u tebi spava lavica.
Važna si.
Dobra si.
Dovoljna si.
Ako ti je teško u to vjerovati, napravi samo jedan korak za sebe – potraži podršku.
Ovaj tekst objavljen je originalno u prošlogodišnjem broju Supermame Magazina. Supermame Magazin besplatan je za sve koji se prijave na naš newsletter NA OVOM LINKU, a dolazi ti u inbox jednom mjesečno!
