Ispovijest jedne mame koja ima iskustva i kao mama i kao učiteljica.
Kao učiteljica, a i mama čija su djeca u obrazovnom sustavu već 9 godina, imam i razlog zašto se ne želim družiti s roditeljima prijatelja moje djece. Možda se mnogi mogu i poistovjetiti s ovom ispoviješću kada su u pitanju druženja s mamama u parkovima, na školskim priredbama ili s tatama na sportskim aktivnostima.
Radeći kao učiteljica 6 godina, od učenika sam čula puno puta kako smo kolegica i ja glavna tema na dječjim rođendanima. Davali su nam razne epitete, uspoređivali nas s ostalim kolegicama. Jako često je i naša obitelj bila na “tapeti”. To nimalo nije ugodan osjećaj kada dođe đak u školu i kad vam tako naivno i iskreno kaže: “Učiteljice, mama je rekla da ste Vi najbolja (najgora) učiteljica, da ste jako (ne)stroga i da smo mi zato tako dobri..” Ili, “Učiteljice jedna mama je rekla da je ta učiteljica kokoš”.
Sve razumijem, i sve mogu shvatiti, ali ničim ovom ne mogu opravdati.
Zato sam čvrsto odlučila da ću oprezno brati riječi o uzorima naše djece (tete, učiteljice, profesori) koje koristim kada komuniciram bilo gdje i bilo kada, a drugo, da neću ići na školske dječje rođendane i da neću biti novopečena prijateljica ni s jednom mamom iz razreda ili vrtića.
Kada naša djeca krenu u školu i počinju sklapati prijateljstva, ponekad smo prisiljeni razvijati odnose s roditeljima njihovih prijatelja. Ali evo rješenja kada možda čak i ne želimo biti u blizini tih ljudi.
Ako se naša djeca druže, trebamo li se i mi družiti? Ne. I ne moramo se zbog toga osjećati krivima.
Može biti sjajno ako prijatelji naše djece imaju roditelje s kojima uživamo i s kojima brzo postajemo prijatelji, ali to nije uvijek slučaj. Možda pokušavamo stvoriti neko čudno prijateljstvo zbog obveze koju osjećamo prema svojoj djeci. Ako se mi zbog toga osjećamo čudno, vjerojatno je tako i drugim roditeljima. Zato je najbolje biti opušten i ne pokušavati se sprijateljiti s ljudima samo zato što ih naša djeca vole.
Kako možemo poslati svoju djecu u kuću ljudi o kojima ništa ne znamo?
Upoznavanje ljudi i izgradnja povjerenja razlikuje se od pozivanja i planiranja zajedničkog vikend putovanja. Ali ako znamo dovoljno o obitelji i znamo da će nam djeca ondje biti sigurna, u redu je dopustiti im da grade prijateljstvo, čak i najbolje, s nekim čiji roditelj nije naš najbolji prijatelj.
Majka moje najbolje prijateljice nije bila prijateljica moje majke.
Sjećam se da smo moja najbolja prijateljica iz djetinjstva, a i danas mi je najbolja prijateljica, provodile dosta vremena skupa kod jedne od nas. Ali naši roditelji nisu bili veliki prijatelji. Da, poznavali su se dovoljno da smo mogli provoditi vrijeme jedni kod drugih, ali nije bilo ništa više od toga.
Naše su majke znale da je drugima stalo do nas i to im je bilo jedino važno. Osjećala sam se voljeno od majke moje najbolje prijateljice. Govorila sam joj svakakve tajne, a ona mi je pomogla oko zadaće i napravila moju omiljenu večeru kad sam bila kod njih. Ona je bila važan dio mog odrastanja, osim moje majke. Naši međusobni odnosi i odnosi s našim majkama su lijepi i jedinstveni, iako se njih dvije kao pojedinci ne slažu.
Više me ne zanimaju nova prijateljstva.
Kako moja djeca rastu, sve sam manje zainteresirana za sklapanje prijateljstava s novim ljudima. U svojoj 36. imam vrlo bliske prijatelje i poznanici su sve što mi treba. Ovo je bilo izazovno kad je stariji sin krenuo u školu. On je dio razreda s brojnim majkama koje se rado nalaze na kavi i provode vikende s drugim majkama. Sve je to u redu, ali nisam više u toj fazi. Imam djecu i isplanirani život, baš takav kakav sam od malena voljela. Sve po malo.
Ali, one su majke prijatelja mog sina pa sam srdačna i ljubazna, ali tu odnos prestaje. Nije da mi se ti ljudi ne sviđaju, samo ne dijelim njihove ideje o dobrom zajedničkom provodu. Ne osuđujem i ne vrijeđam njihovo ponašanje. Jednostavno mi nije u najboljem interesu izlaziti sa ženama i biti daleko od obitelji, pa to ne činim.
Foto:unsplash.com
kako biti prisutnija mama, supruga i poduzetnica?
