Kada očekujete bebu, vrlo brzo dobijete dojam da vam treba pola dječjeg dućana. Ležaljka, podloga, baby gym, hodalica, hranilica… I gotovo sve danas nekako „potiče razvoj“. Pa ću kao neurorazvojna fizioterapeutkinja pokušati malo skratiti taj popis za shopping jer za uredan motorički razvoj zdravoj bebi zapravo treba puno manje nego što mislimo. I ne, ne morate se odreći ležaljke ni njihaljke. Roditeljstvo je dovoljno zahtjevno i sasvim je u redu koristiti ono što vam olakšava svakodnevicu. Važno je samo znati čemu pojedino pomagalo služi, kada ga koristiti i što od njega možemo očekivati.

Mala napomena: govorimo o komercijalnoj opremi za zdrave bebe, ne o medicinskim i terapijskim pomagalima koja se preporučuju individualno.

Podloga za igru – tatami, harmonika, puzzle podloga…

Ako me pitate što bih prvo kupila za motorički razvoj – dobru podlogu. Što je dobra podloga? Ima ih milijun na tržištu. Tatami, harmonika, puzzle podloge… Odaberite ono što vama odgovara, da stane u vaš prostor i neka bude jednostavna za održavanje. Ja bih birala jednobojnu i vizualno čistu. Zašto? Zato što želim da beba na podlozi primijeti igračku, a ne da joj je sama podloga najveći podražaj.  Ako želite nešto dodatno, postoje manje senzorne podloge s različitim kontrastima, strukturama i materijalima.

Zašto podloga? Zato što je pod mjesto na kojem beba ima najviše prilike istraživati– okretati se, prenositi težinu, pokušavati doći do igračke, pogriješiti i pokušati ponovno… Upravo se tako i razvija i najbolje pomagalo je često ono koje bebi najmanje pomaže.

Baby gym

Baby gym – može, a može i samo jednostavan luk na koji ćete objesiti igračke .

Ne treba imati 16 igračaka niti izgledati kao svemirski brod. Nekoliko igračaka sasvim je dovoljno za poticanje razvoja vida, posezanja i hvatanja. I da, slobodno ubacite kontraste. U prvim mjesecima bebin se vid još razvija i izražene kontraste lakše uočava. Znam da pastelno možda ljepše izgleda u dnevnom boravku, ali beba stvarno ne mora pratiti estetiku interijera.

Ležaljka ili njihaljka

Potiču li razvoj? Ne. Mogu li vam omogućiti da se otuširate ili pojedete ručak? Da! I to je sasvim legitiman razlog da ih imate. Ne volim roditeljima određivati koliko minuta dijete smije provesti u ležaljci niti im davati još jedno pravilo. Bitno mi je da uz to ima dovoljno vremena i za slobodno kretanje na podu. Dogodit će se dan kada ćete putovati ili će beba jednostavno provesti više vremena u autosjedalici ili ležaljci.

Nosiljka ili marama

Ergonomska nosiljka ili pravilno vezana marama potpuno su u redu ako su primjerene dobi i pravilno namještene. Nosiljka neće potaknuti motorički razvoj, ali nije ni njegov neprijatelj. Nosiljka služi nošenju i bliskosti, a pod slobodnom kretanju i istraživanju. U danu sasvim ima vremena za oboje, a nekad i neće biti. I to je u redu. Beba je u nosiljci blizu roditelja i promatra okolinu iz drugačije perspektive, a budimo realni – roditelj dobije dvije slobodne ruke. Nekad neprocjenjivo.

Hranilica

Hranilica služi hranjenju, a ne učenju sjedenja. Danas postoje 3-u-1 hranilice koje se od početka mogu koristiti kao ležaljka, a kasnije kao hranilica i sjedalica. Možda jesu skuplje, ali koristite ih puno dulje. Nekad će vam dobro doći da je beba sigurno smještena pored vas dok kuhate ručak – umjesto da ležaljku ili njihaljku stavljate na neku povišenu površinu. Dakle, hranilica – da. Ali za hranjenje i kada je dijete za nju spremno. Kratak boravak u hranilici tijekom obroka nije isto što i posjesti je na pod i ograditi jastucima. Za hranjenje želimo stabilan, uspravan položaj i oslonac za stopala. Autosjedalica, ležaljka i nosiljka nisu mjesta za hranjenje krutom hranom iz sigurnosnih razloga.

Ogradica ili „vrtić“

Može biti jako praktična kad beba postane pokretna, a vi shvatite da je cijeli stan poprilično opasan. U dovoljno velikoj ogradici dijete se i dalje može okretati, puzati, mijenjati položaje i igrati. Kada možete, ponudite mu i više prostora za istraživanje. Ako vam ogradica treba da možete mirno nešto obaviti dok je beba na sigurnom – u redu je.

Jastuci i valjci za boravak na trbuhu

Većini zdrave djece nije potreban poseban jastuk, valjak ili bilo kakvo pomagalo da bi naučila boraviti na trbuhu. Čvrsta i ravna podloga sasvim je dovoljna. Ako bebi položaj na trbuhu u početku nije najdraža aktivnost na svijetu, manja potpora ispod prsnog koša ili boravak na kosini ponekad ga može olakšati. I u terapiji koristimo različite potpore, ali ciljano – kada znamo zašto ih koristimo i što njima želimo postići. Mogu biti koristan alat, ali nisu preduvjet za kvalitetan tummy time niti ih svaka beba mora imati.

Pomagala za sjedenje

Sjedenje nije položaj koji trebamo naučiti tako da bebu posjednemo, okružimo jastucima i čekamo da razvije obrambene reakcije . Prije samostalnog sjedenja dijete kroz vlastito kretanje razvija ono što mu je za sjedenje potrebno – kontrolu glave i trupa, rotacije, prijenos težine i ravnotežu. Ako ga stavimo u sjedalicu ili neko drugo pomagalo koje ga drži u položaju koji samo još ne može zauzeti ili kontrolirati, pomagalo odrađuje dio posla umjesto njega. Zato razne „sit me up“ sjedalice, jastuci za sjedenje i slična pomagala nisu potrebni da bi dijete naučilo sjediti.

Skakalice i „activity centri“

Ja ih ne preporučujem. Dijete stavljamo u unaprijed određeni položaj i ograničavamo mu mogućnost da istražuje različite načine kretanja. Posebno kod skakalica dobiva mogućnost stalnog odgurivanja i poskakivanja te ponavlja jedan vrlo specifičan obrazac pokreta. Za motorički razvoj nisu potrebni, a ako dijete u njima provodi puno vremena, oduzimaju mu iskustva važna za razvoj – slobodno kretanje, prijenos težine, promjene položaja i istraživanje prostora. Da razjasnimo: govorim o centrima za aktivnosti u kojima beba sjedi. To nije isto što i stol za aktivnosti uz koji se dijete, kada je spremno, samo podiže i stoji.

Sjedeća hodalica

Sjedeće hodalice ne preporučujem. Ne pomažu djetetu da nauči hodati niti su mu potrebne da bi prohodalo. Mogu ometati prirodan razvoj motoričkih vještina, a dijete se u njima može vrlo brzo kretati i dohvatiti stvari koje mu inače ne bi bile dostupne. Kad uzmem u obzir da za razvoj hodanja nemaju stvarnu korist, a nose sigurnosne rizike – ovo je pomagalo koje bih jednostavno preskočila, ali i zabranila.

Guralica

Ni guralicu ne bih preporučila kao pomagalo za učenje hodanja. Dijete će prije samostalnog hoda samo tražiti oslonce – podizati se uz namještaj, kretati bočno, prelaziti s jednog oslonca na drugi, spuštati se i ponovno ustajati. Tako razvija ravnotežu, prijenos težine i kontrolu tijela potrebnu za hod. Guralica taj proces neće ubrzati. Ako je uvedemo prerano, može djetetu dati pokretni oslonac u trenutku kada još nema dovoljno vlastite stabilnosti i kontrole. Kada dijete već samostalno stoji i ima dobru kontrolu u uspravnom položaju, stabilna guralica može biti još jedna zabavna igračka. Ali kao pomagalo koje će dijete „naučiti hodati“ – nije potrebna.

Motoričke igračke, prepreke i penjalice

E, ovo mi je već draže. Ne zato što će dijete zbog njih prije propuzati ili prohodati. Možete potpuno uredno preživjeti bez pjenastih prepreka, motoričkih setova i penjalica. Ako želite obogatiti okolinu za kretanje i istraživanje, ovakva oprema mi ima više smisla. Ne postavlja dijete u određeni položaj, nego mu daje priliku da samo smisli što će s njom – prijeći prepreku, popeti se, spustiti, provući ili pronaći svoj način. Takva oprema ne radi pokret umjesto djeteta. Samo mu daje novi problem koji ono pokušava riješiti svojim tijelom. Trebate li je? Ne.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

Pa što bebi zapravo treba?

Pod. Prostor. Vrijeme. Nekoliko zanimljivih igračaka. Kontakt s roditeljima. I prilika da pokušava, griješi, ponavlja i sama otkriva što njezino tijelo može. I, po mogućnosti, roditelj koji nije potpuno iscrpljen. Zato koristite ono što vam olakšava svakodnevicu. Ako možete bez toga – super. Ako vam ležaljka spasi ručak – isto super. Samo nemojmo očekivati da će pomagala odraditi razvoj umjesto bebe. Puno je važnije dati joj prostor da istražuje, a sebi malo više vremena da u tome uživamo.

Fotografije: pexels.com

Objava kupujemo li bebama previše pomagala? evo što im zapravo treba pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Jedno od najčešćih pitanja koje mi roditelji postavljaju: „Je li se moje dijete na vrijeme posjelo, propuzalo, prohodalo?“

Razumijem zašto.

Dovoljno je otvoriti društvene mreže ili upisati nekoliko pojmova u tražilicu i vrlo brzo ćete pronaći desetke tablica, grafikona i popisa vještina koje bi dijete „trebalo“ usvojiti u određenoj dobi. No razvoj djece nije toliko jednostavan.

Razvojni miljokazi služe kao smjernice, a ne kao strogi rokovi. Neka će djeca određene vještine usvojiti nešto ranije, neka nešto kasnije.

Ono što mene kao fizioterapeutkinju puno više zanima od samog broja mjeseci jest kvaliteta pokreta, napredak kroz vrijeme i način na koji dijete koristi svoje tijelo i istražuje okolinu.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

Važno je gledati cjelinu, a ne samo jednu vještinu

Roditelji često pitaju trebaju li biti zabrinuti ako njihova beba još ne sjedi, ne puže ili se ne okreće. Moje pitanje uvijek glasi: „Što još radi?“.

Razvoj djeteta se ne promatra kroz jednu vještinu, nego kroz više povezanih područja: grubu motoriku, finu motoriku, senzoriku, komunikaciju, kognitivni i socioemocionalni razvoj.

Kao fizioterapeutkinja, primarno se bavim grubom i finom motorikom.

Dijete koje se aktivno igra, istražuje, pokušava nove pokrete i iz mjeseca u mjesec pokazuje napredak često je na dobrom putu, čak i ako neku pojedinu vještinu usvoji nešto kasnije od svojih vršnjaka.

S druge strane, stagnacija razvoja, gubitak već usvojenih vještina ili izražene asimetrije uvijek zaslužuju dodatnu procjenu.

Cilj nije stvarati paniku, nego na vrijeme dobiti jasniju sliku razvoja djeteta i, ako je potrebno, pružiti podršku u trenutku kada ona može imati najveći učinak.

0 – 3 mjeseca: prvi mjeseci života

U prvim mjesecima života bebi nisu potrebne posebne vježbe niti intenzivna stimulacija tj. rituali s Instagrama. Najvažniji su kontakt s roditeljima, nošenje, maženje, hranjenje, interakcija i osjećaj sigurnosti.

U tom je razdoblju prisutan fiziološki povišen mišićni tonus zbog kojeg su šakice često stisnute, a pokreti djeluju manje organizirano. To je normalan dio ranog razvoja i postupno se smanjuje do kraja prvog tromjesječja.

Beba s vremenom sve više promatra okolinu, reagira na glasove i lica te postupno razvija kontrolu glave. Boravak na trbuhu postaje ugodniji, a oslonac na podlakticama stabilniji.

Oko trećeg mjeseca očekujemo da većinu vremena održava glavicu u sredini tijela, prati zanimljive podražaje pogledom, promatra svoje ruke, spaja ih ispred tijela i prinosi ih ustima.

Upravo kroz te naizgled jednostavne aktivnosti stvaraju se temelji za kasnije okretanje, sjedenje i kretanje.

Važno:

Sljedeći znakovi odnose se na kraj navedenog razdoblja. Ne očekujemo da beba sve navedene vještine usvoji odmah na početku, nego promatramo kako napreduje kroz vrijeme.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• glavica većinu vremena ostaje zabačena unatrag
• šakice ostaju stalno čvrsto stisnute
• dijete vrlo malo spontano pomiče ruke i noge
• koristi jednu stranu tijela znatno više od druge
• ima izražene teškoće s kontrolom glavice
• izrazito ne podnosi boravak na trbuhu
• ne pokazuje interes za okolinu

4 – 6 mjeseci: otkrivanje mogućnosti pokreta

Ovo je razdoblje u kojem mnogi roditelji s nestrpljenjem očekuju prve veće promjene. Upravo tada često počinje i uspoređivanje s drugom djecom. Jedna će se beba okrenuti nešto ranije, druga kasnije. Puno je važnije promatrati napreduje li dijete iz mjeseca u mjesec nego fokusirati se na jednu vještinu. U ovom razdoblju beba sve intenzivnije doživljava svoje tijelo i koristi ga kao cjelinu.

Na leđima promatra igračke i poseže za njima. U početku ih hvata bliže tijelu, a zatim sve dalje od sebe, prebacuje ih iz ruke u ruku, pronalazi stopala i sve svjesnije uključuje obje strane tijela u pokret.

U području grube motorike uz podizanje nogica prvo dolazi na bok, a zatim se okreće na trbuh.

Na trbuhu razvija stabilniji oslonac na podlakticama, a prebacivanje težine joj omogućuje posezanje za igračkama, najprije uz podlogu, a kasnije i iznad nje. Postupno se odguruje na ispružene ruke i promatra okolinu.

U ovoj se fazi često pojavljuje i pivotiranje – rotacija oko vlastite osi u potrbušnom položaju koja djetetu omogućuje da se okreće prema zanimljivim podražajima i aktivno istražuje prostor.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• glavica je i dalje izrazito nestabilna
• dijete ne uspostavlja oslonac na podlakticama
• izrazito se izvija unatrag
• koristi jednu stranu tijela znatno više od druge
• ne pokazuje interes za igračke ili okolinu
• ne pokušava mijenjati položaje ili dolazi na bok

7 – 9 mjeseci: vrijeme istraživanja prostora

U ovoj dobi pokret više nije slučajan. Dijete se kreće s jasnim ciljem – želi doći do igračke, osobe ili mjesta koje ga zanima.

Boravak na leđima postaje sve rjeđi, a dijete sve aktivnije prenosi težinu s jedne strane tijela na drugu. Za početak se po prostoru često kreće rotacijama i sve više koristi bočni položaj za igru što je preduvjet za posjedanje s boka.

Neka djeca do sjeda dolaze preko boka, dok druga iz potrbušnog položaja prelaze u četveronožni položaj i iz njega se posjedaju. Oba obrasca smatraju se urednima.

Neke bebe počinju vojnički puzati, neke četveronožno, neke se kreću rotacijama, a neke određene obrasce preskaču.

U ovom razdoblju važno je da dijete aktivno istražuje prostor i prenosi težinu kroz različite položaje. Bitno je promatrati kvalitetu istraživanja prostora, a ne samo način kretanja.

Dugoročni je cilj razviti kvalitetno četveronožno puzanje jer predstavlja najfunkcionalniji obrazac kretanja prije hodanja.

Paralelno se razvija i fina motorika. Dijete sve preciznije hvata, prebacuje, okreće i istražuje predmete različitih oblika i tekstura.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• dijete ne može održavati sjedeći položaj uz minimalnu pomoć
• ne prenosi težinu s jedne strane tijela na drugu
• ne pokušava se kretati kroz prostor ni na koji način
• vrlo je pasivno i slabo istražuje okolinu
• prisutna je izražena asimetrija pokreta ili položaja

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Anamarija Majcenović Neurorazvojni fizioterapeut (@teta.physio)

10 – 12 mjeseci: priprema za prve korake

U ovom razdoblju dijete usavršava vještine koje je razvijalo tijekom prethodnih mjeseci i sve ih uspješnije povezuje u funkcionalno kretanje. Najčešće se kreće četveronožnim puzanjem i samostalno posjeda.

Počinje se podizati uz namještaj ili uz rub krevetića. U početku to često izgleda nespretno jer se dijete povlači rukama uz minimalno uključivanje nogu i trupa.

Postupno uči rasporediti težinu, aktivirati trup i noge te se oslanjati učinkovitije i sigurnije. Sve češće se igra u visokom klečećem položaju te se podiže u stojeći položaj preko iskoraka, koristeći pritom obje strane tijela.

Nakon toga stoji uz pridržavanje, kreće se bočno uz namještaj i prelazi između različitih oslonaca u prostoru. Postupno se počinje podizati uz zid, spuštati u čučanj uz pridržavanje te ponovno vraćati u stojeći položaj.

Roditelji često jedva čekaju prve korake, ali važno je znati da dijete ne treba učiti hodati. Potrebno mu je pružiti priliku za kretanje, istraživanje i ponavljanje.

Kada živčani sustav, mišići i ravnoteža budu spremni, prvi će koraci doći prirodno.

I ono najvažnije – ne postoji jedan „točan“ trenutak kada se to mora dogoditi. Neka djeca prohodaju prije prvog rođendana, dok druga svoje prve samostalne korake naprave nekoliko mjeseci kasnije. I jedno i drugo može biti potpuno uredan tijek motoričkog razvoja.

Bilo bi dobro potražiti stručnu procjenu ako pri kraju ovog razdoblja:

• dijete ne može samostalno sjediti
• ne prelazi između različitih položaja
• ne pokazuje interes za uspravljanje ili istraživanje prostora
• koristi gotovo isključivo jednu stranu tijela
• dolazi do stagnacije ili gubitka ranije usvojenih vještina

Razvojni vremenski okviri su široki i uvijek ih treba promatrati u kontekstu cjelokupnog razvoja djeteta. Ovaj tekst služi kao opća smjernica i ne može zamijeniti individualnu procjenu stručnjaka.

Objava kasni li moja beba? što roditelji trebaju znati o motoričkom razvoju u prvoj godini života pojavila se prvi puta na SUPERMAME.