Sjećam se uzbuđenja koje sam osjećala prije 2 godine kad je F. krenuo u prvi razred.

Novo poglavlje u životu našeg sina, uzbuđenje pomiješano sa: “Kako će to sve izgledati?”, “Hoće li se F. snaći?”, “Kako će se zvati njegov najbolji prijatelj?”, “Kako danas izgledaju knjige?”…

Tisuću pitanja je bilo u mojoj glavi, ali nijedno da bi moglo biti nekih prevelikih izazova. Pa kako i bi, kad smo suprug i ja, djeca sustava i školu smo odrađivali po PS-u.

No, život piše čudne priče, stavlja pred nas izazove koji nam služe da narastemo.

Prvo polugodište smo više puta bili pozvani u školu jer je F. napravio ovo ili ono.

Neugoda i sram pomiješana s nemoći i općeniti osjećaj kao da me netko bacio iz aviona bez padobrana bio je moj konstantni osjećaj.

Do tada slobodno dijete, zatvoreno je u školsku klupu. F. je radio upravo ono što rade divlje životinje kad ih zatvore, bunio se svim silama. Sada znam da je to bio vapaj u pomoć na način koji je znao, samo tada to nisam razumjela.

Na kraju prvog polugodišta savjetovani smo da napravimo timsku obradu (logopedsku i psihološku) kako bi pomogli F. u daljnjem školovanju.

I tako je krenulo naše putovanje koje je završilo saznanjem da F. ima poremećaj pažnje s impulzivnošću. Iako putovanje neće prestati, počelo je jedno novo od saznanja da F. ima ADHD.

U cijelom tom procesu istraživala sam način kako mogu dodatno pomoći svom djetetu. Dogodila se svjesnost da iako je moje dijete drugačije, poseban je u puno razina.

Način na koji ima oko za detalje, koliko je kreativan u igrama, spretan u motoričkim vježbama, izuzetno empatičan i emotivan me puno puta iznova iznenadi.

Kroz vrijeme sam shvatila da je upravo moje dijete, moj najveći životni učitelj.

I zato, danas dvije godine kasnije, mogu govoriti o ovoj temi u nadi da ću pomoći majci i roditeljima koji su sada tamo gdje sam bila prije 2 godine.

Ovo su saznanja do kojih sam došla u ove 2 godine i najbolji savjeti koje vam mogu dati (meni je trebalo skoro 8 godina da shvatim ove savjete):

• Ne mogu ti reći da neće biti izazovno, možda i češće nego što misliš i baš zato nađi neki svoj način opuštanja jer ponekad sam imala osjećaj da se cijeli svijet urotio protiv mene
• Poveži se sa svojim djetetom na dubljoj razini jer ti si mu sve (to ćeš najlakše napraviti kroz igru jer djeci s ADHD-om igra sve)
• Zagrli svoje dijete kad ima impulzivne ispade jer baš tad te treba najviše (iako ti trga živce)
• Dozvoli mu/joj da bude emotivan/na jer to daje dobre temelje za iskren odnos kasnije
• Škola je sustav koji teško prihvaća posebnu djecu, zato ne čekaj kao ja da saznaš koja prava ima dijete i vi kao obitelj
• Budi nježna prema sebi i dozvoli si odmor; i to najviše na dane kad je teško (ne “časti” se sa teškim riječima, sutra je novi dan)
• Roditelji čija djeca nemaju ADHD te nikad neće razumjeti (čim prije to shvatiš tim bolje)
• Ako osjećaš da je potrebno potraži pomoć stručne osobe ili grupu potpore (samo saznanje da niste sami, mijenja pogled na težinu situacije)

Uvijek mi se možeš javiti da razmijenimo iskustva, a pomoć sa stručne strane možeš dobiti na webinarima koje organiziram. Idući je na redu 12. rujna u 19 h preko zooma.

Potraži me i ovdje mi piši.

Potraži me na Instagramu: @astra.potockih

Od srca, Astra

Foto: unsplash.com

kako pripremiti prvašiće za uspješan polazak u školu? – SUPERMAME

Objava život s ADHD-om: savjeti jedne majke uoči početka nove školske godine pojavila se prvi puta na SUPERMAME.