Ovog Božića iznenadite svoje najbliže slatkim paketom božićnih kolača i keksa

Božić dolazi, tiho na prstima…a nama poslije njega stiže i roda s najslađim smotuljkom! 

S obzirom da ovaj Božić provodim u devetom mjesecu svoje druge trudnoće, imam u planu pojednostavniti sve pripreme i planove, koji su ionako bitno (a mogla bi reći i kompletno) umanjeni ove 2020. godine. Naše pripreme za Božić svakako uključuju pečenje keksića i kolača da sve zamiriše na cimet, vaniliju, tostirane bademe i spekulas začine. Tako da ću definitivno uz pomoć svog malog pomagača, sa pekarskom kapom, napraviti naše omiljene recepte. Gušt limenih božićnih kutija i malih ručica koje ih otvaraju je nezamjenjiv. Ali znam da Božićno jutro ne ide bez orahnjače i makovnjače i točno znam kome ću se ove godine obratiti za dostavu iste.

najfiniji božićni kolači i keksi u Vinceku

Svi znaju za slastičarnicu Vincek, pogotovo Zagrepčani. Gdje ćemo na sladoled? U Vincek! Gdje ćemo na kesten pire sa šlagom? U Vincek! Gdje ćemo po krafne na fašnik? U Vincek! Kremšnite? Šampita? Vincek! 

Tako da je ova trudnica s velikim osmijehom prihvatila bombastičnu pošiljku s plišanom crvenom mašnom, upravo s tim potpisom! U kutiji su se našla razna adventska čudesa – od orašara, snjegovića, djeda mraza, gingerbread čovječuljka i ostalih medenjaka. Odmah sam znala da oni idu pod bor za moje nećake i nećakinje, jer nema ljepšeg načina za oplemeniti dječji poklon. A radi se o prefinim, ručno rađenim malim skulpturicama satkanim od kvalitete, tradicije i čiste ljubavi prema slastičarstvu. 

Stigla mi je i mini torta, koju vidim u funkciji “little black dress”. Idealna je za svaku priliku – doma da si začinite popodne, ali i vaša mala kućna okupljanja u koje ćete unijet dozu elegancije i dobrog okusa! 

Kolekcija čajnog peciva obogatiti će svaki blagdanski stol, ali i razveseliti sve ljubitelje domaćih kolačića i slatkih zalogaja. Zapakirat ću ih s grančicama eukaliptusa, velikom zlatnom mašnom, zakačiti čestitku i usmjeriti ih na adresu mojih najdražih ljudi. 

Ovog posebnog Božića, u kojem prevladava riječ distanca umjesto bliskost, imamo izvanrednu priliku naglasak staviti na one prave vrijednosti blagdana.

Imajmo u planu istaknuti duh Božića, važnost obitelji, mira, zahvalnosti i sreće u malim stvarima koje će tada duplo zasjati! 

Slastičarnica Vincek vam omogućuje da pozivom naručite poklon pakete koje će vama i vašim najbližima dostavljati na vrata. Moguće je i osobno pokupiti narudžbu u jednoj od osam poslovnica u gradu.

Tražite li još božićnih recepata? Adriana je pripremila SPICY BOŽIĆNE KEKSIĆE

Objava razveselite svoje najdraže božićnim kolačima i keksima iz omiljene zagrebačke slastičarne pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Proljeće. Sunce. Izleti. Zelenilo. Sve se budi. Štandovi na placu su puni boja, inspiracija za što staviti na trpezu skače sa svih strana. Ok, ove godine je to proljeće definitivno zakazalo i kišni vikendi nam nisu dozvolili sve te izlete u prirodu gdje bismo mogli, sasvim spontano, jer tako dolaze najbolje ideje, ubrati cvjetove bazge. Jer, zašto ne? Upravo to se nama dogodilo prošle godine kada smo bili na vikendici. Potpuno neplanirano smo se vratili doma s košarom punom cvjetova bazge! Majčinstvo ima tu čaroliju da ponovno probudi tvoje djetinstvo. Tako danas svjesno cijenim neke trenutke kojima nisam prije davala pažnju, pa eto može nastati i cijeli tekst o tome kako nam je bazga začinila jednu nedjelju.

Prije nego što sam postala mama ne bih nikad vjerovala da bih ja mogla raditi bilo koji sirup, niti mi je to bilo interesantno, niti sam samu prirodu promatrala na taj način. Tako da mi se ideja da mi doma imamo domaći sirup od bazge koju smo sami ubrali činila totalno egzotičnom, jer ustvari nisam ni znala koliko je jednostavno napraviti ovaj sirup koji je prožet nostalgičnim i pomalo retro notama i svi mu se nekako razvesele kad ih ponudiš. Miriši na djetinstvo kada si se sav zadihan od svježeg zraka, parkića i trčanja pojavio žedan na vratima, a u ruku ti stiže sokić koji popiješ u dva guca.

A da ne kažem koliko je dobar poklončić za odnijet u goste, može se spakirati u manje staklene boce s pripadajućim poklopcem. Izgleda super, miriši super, domaće je, a i klasika nikad ne izlazi iz mode, zar ne?

Slijedi recept koji sam dobila od svekrve, neki dobri recepti su bliže nego što misliš, tako da je moje studiozno googlanje recepta ovaj put izostalo.

Sastojci

40 cvjetova bazge

4l vode

4 limuna

100g limunske kiseline

3kg šećera

Priprema

Cvjetove bazge namakati u hladnoj vodi na mračnom mjestu 24h sa limunima (nešto sam iscijedila, a ostatak sam ubacila na komadiće) i limunskom kiselinom. Idući dan dodati 1.2kg šećera i namakati još 24h, povremeno miješajući. Procijediti. Zagrijati do vrenja nekih 5-10 minuta, pa dodati ostatak šećera. Promiješati. Čekati da se ohladi, pa preliti u staklene boce. Može stajati i do godinu dana.

Dodala bih da sam ja ipak malo smanjila šećer, jednostavno nije u mom DNK takvu količinu šećera koristiti, a i znala sam da ćemo ga brzo popiti jer sam radila cirka pola ove doze, a uloga šećera između ostalog je i konzervans. Kod mene je bilo 2,5l soka s 1,4kg šećera. Taj omjer je za preporuku, pogotovo ako znate da ga nećete čuvati godinu dana, ali isto može dugo stajati. Prefino je!

Objava sirup od bazge pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Paradižot ili paradižet. A u kontinentalnim krajevima šnenokle. Ovaj poznati desert sam radila po receptu od Dikice, popularno zvana ženska koja stoji iza svetog grala mediteranskog kulinarstva, kuharice zvana Dalmatinska kuhinja, Dika Marjanović-Radica. Ovo kako sam se ja izrazila “popularno zvana ženska” se njoj nikako ne bi svidjelo, jer ona dolazi iz vremena kada se fine gospođe, kakva je zacijelo ona bila, nikako nije smjelo tako oslovljavati. Prvi dio njezine kuharice je posvećen pravilima za stolom, jer ona dolazi iz generacije gdje odgoj počinje za stolom. Odrasla, zrelija i mudrija ja, koja je sada u ulozi mame, svakako cijeni te principe i smatra da uz današnji otvoreniji i pristupačniji odgoj uvijek vrijede i neka vječna načela. Ona načela koja podsvjesno znam, jer su mi zauvijek urezana, danas svakodnevno balansiram.

paradižot s keksima iz najdraže kuharice

Ovako su nekako tekle moje misli dok sam listala ovu kuharicu koja se, uz milijardu recepata, između redaka dodiruje i obiteljskog života i time osvješćuje baš te principe. Dikinu kuharicu ima svaka dalmatinska obitelj, a i puno onih koji to nisu. Knjiga prolazi kroz ruke generacija i tako ostavlja za sobom dašak prošlih vremena, a na nama je da iz nje uzmemo ono što je vječno primjenljivo. Tako uz to kako se priprema stol za ručak, i to kako za svakodnevni, tako i svečaniji, imamo i recept za paradižot.

desert kojeg vole veliki i mali

Ovaj recept ne treba mijenjat ni malo, samo ga eventualno povećat. Neki će reći da je to više ljetni recept, ja bih rekla da paše uvijek. I ono što je bitno – djeca ga vole! Recept inače prisvajaju francuzi koji ga zovu “île flottante” (plutajući otoci) ili “œufs à la neige” (jaja u snijegu). Napomenula bih da recept zahtijeva domaća jaja ili s placa ako imate dobar izvor, kao i kvalitetno svježe mlijeko.

paradižot s keksima – sastojci

• 4 jaja
• 4 žlice šećera u prahu
• 1 žlica šećera
• 1/2l mlijeka
• petit beurre keksi
• korica domaćeg limuna
• ribana čokolada
• po želji maraskin (za djecu bolje preskočiti)

priprema

1. Dno zdjele u kojoj će se servirati paradižot obložiti sa keksima. Može se servirati u veću zdjelu, ili odmah u manje.
2. Odvojiti žumanjke od bjelanjaka. Žumanjke odmah u lonac, a bjelanjke u plastičnu posudu za miksanje.
3. Uz prstohvat soli, bjelanjke izraditi u čvrsti snijeg.
4. Žumanjcima dodati 4 žlice šećera u prahu i pjenasto izraditi, dugo miksati kako bi se postigla flafasta smjesa koja se vidljivo povećala. Za to treba 10-ak minuta. Dodati ribanu koricu domaćeg limuna.
5. U širem loncu zagrijati mlijeko sa žlicom šećera do vrenja, potom smanjiti vatru i sa žlicom stavljati snijeg od bjelanjaka u mlijeko, okrenuti žličnjak bjelanjka sa svake strane. Dovoljno je da bude u kipućem mlijeku minutu do dvije.
6. Vaditi bjelanjak sa rupičastom žlicom i slagati na kekse.
7. Preostalo mlijeko uliti u lonac sa žumanjcima, pa staviti lonac na laganu vatru i miješati dok se krema ne zgusne. Krema ne treba biti previše gusta kao puding, ali svakako mora imati strukturu kreme. Ovaj korak je dobro raditi na pari.
8. Žutu kremu uliti u zdjelu sa bjelanjcima i keksima i to u sredinu zdjele da se krema sama smjesti po površini zdjele.
9. Na vrh naribati čokoladu.
10. Kad se ohladi staviti u frižider na par sati.

Recepti koje volimo SPICY BOŽIĆNI KEKSIĆI

Objava paradižot s keksima – desert koji nas vraća u djetinjstvo pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ušetala sam u jednu divnu priču baleta. U toj priči imamo curice koje plešu balet, imamo i solisticu HNK-a u Zagrebu, Saule Ashimova, koja je ujedno i baletna pedagoginja i koja je omogućila da je balet dostupan svima i upravo time ovu našu priču učinila divnom, toplom, ženstvenom, strastvenom, mekanom i nimalo stereotipnom.

O čemu se radi? Saule Ashimova vodi Baletni Studio Saule u kojem su upisana djeca od 3 i pol do 14 godina, podijeljena u dvije skupine – male balerine i starije balerine. Sastaju se dva puta tjedno i pod profesionalnim okom talentirane Saule izvode svoju čaroliju.

To je onaj klasični dio jedne priče o baletu. Male curice u roza baletnim suknjicama i tajicama i malim balerinkicama, punđicama…slika je koju često sanjaju mame curica i tako obično i sebi i njima ispune snove i upišu svoju curicu u baletnu školu.

Saule je omogućila mamama ispunjenje te želje, ali ono što ovo priču razlikuje od drugih je upravo to da i mame, odnosno odrasle žene, mogu krenuti na satove baleta baš kao i male curice! Ova priča je dokaz da nikada, baš nikada, nije kasno za ispunjenje svojih snova i oživljavanje neke skrivene tebe koja čeka svojih pet minuta.

Dobna skupina ove grupe, koja se sastaje tri puta tjedno, je 16 do 66 godina…iz čega se vidi da Saule živi onu “samo nebo je granica”, a njene balerine su plod upravo tog stava! Uživala sam gledajući njih kako uživaju u svom satu, koji je kombinacija joge, pilatesa i baleta. Sama Saule zrači jednom energijom koju teško mogu prenijeti riječima, osmijeh joj govori sto jezika, a ona naš hrvatski savršeno nesavršeno! Inače je iz Kazakhstana i došla je u Hrvatsku prije 21 godinu. Ona uz baletnu profesionalnost ima stav učitelja koji vam zna savršeno prenijeti pokret, stav, sklad, gracioznost i eleganciju. Saule mi je rekla da je njena glavna ideja da je balet dostupan svima, masama, da balet nije rigidan i da nije bitno koliko imate godina, kako se osjećate ili izgledate, kilogrami i centimetri nisu važni, važna je samo vaša volja za baletom, za pokretom, za vježbom, za stavom i ljubav prema plesu kao takvom.

Prednosti baleta? Dobra kondicija, lijepo držanje, lijepo oblikuje noge, skladna motorika, čvrstoća mišića, uče se i tehnike disanja uz rad na fleksibilnosti, a šećer na kraju su koreografije koje pričaju svoju priču uz note klasične glazbe koja vodi u jedan drugi svijet. Upravo zato ove balerine i vole ove satove, jer nakon cijelog dana sat ih opusti i odlaze kući zadovoljne i ispunjene.

Rekla bih da je čak pomalo i bajkovito da mame imaju priliku odvest svoje dijete na balet, potom pohađati svoj sat baleta, pa doma međusobno spajati pokrete!

Jedna od Sauleovih balerina je najiskrenije prozborila “ovo mi je omogućilo da se ponovno osjećam kao žena!”…jer svima nam treba malo čarolije u ovoj realnoj svakodnevnici, zar ne?

Fotografije: Pepper Weddings

CVIJETA @cvijetas

Po struci sam pravnica, a na Instagram volim malo pobjeći od pravog, surovog, realnog svijeta i dijeliti i pratiti male priče sreće i zadovoljstva u kockicama koje se nižu. Volim red, estetiku, umjetnost i sve što je lijepo i paše jedno s drugim, kao prava vaga. Volim putovanja, kavu i mojih pet minuta s njom, svog mopsa i scenu kako on i naša beba dijele keks, volim pronaći dobar recept i kušati fina vina. A najviše volim biti mama. Otkad sam postala mama, organizacijskim sposobnostima dajem puno pažnje, jer želje su velike, a dan prekratak. Kroz svoj Instagram profil dijelim one trenutke od kojih se oči zasjaje i najradije bih zaplesala kao da nitko ne gleda! Tako ostanu zapisani zauvijek… jer vrijeme leti, a s djetetom pored tebe juri kao raketa. Iako mi se život okrenuo naopačke, osjećam da je sve na mjestu i pronalazim se u citatu “everything has changed and yet, I am more me than I’ve ever been.”

Objava PRIČA O BALETU pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Mamin instinkt. Znat ćeš. Shvatit ćeš. Djelovat ćeš na vrijeme. Instinktivno ćeš reagirati. To sam sve čula po sto puta u trudnoći, u pripremama, a najčešće kad sam rodila. Nisam vjerovala, sumnjala sam. Što znači da sam, ustvari, sumnjala u sebe! Hoću li ja to moći, hoću li stvarno znati? Ali kako ću znati, koga da pitam, gdje da to pročitam, kako da saznam ili ono najgore – a kako to drugi? Evo pišem ovaj tekst, jer želim i ja biti dosadna i reći – “Znat ćeš odgovor na svaku dilemu, na vrijeme ćeš reagirati i sve će ispast baš kako treba! 100%!”

Moj mali je nedavno napunio dvije godine i iskreno tek sam nedavno shvatila da cijelo vrijeme sve znam i da sam sa svim odlukama zadovoljna i da funkcioniramo bolje nego što sam ikad mogla zamisliti. To je taj mamin instinkt o kojem svi pričaju. Da, imam ga. Mora biti da sam rođena s njim! Trebalo mi je neko vrijeme da to shvatim, da ga osvijestim, da se napunim tim majčinskim samopouzdanjem i odkad sam ga osvijestila – još sam sretnija mama.

Sjećam se kad smo bili u posjeti mojoj teti ljeto kad se rodio, imao je dva mjeseca i stavila sam ga spavati u sobi malo dalje od terase gdje smo mi sjedili. Nemirno sam sjedila i pijuckala kavu u kojoj nisam mogla uživati i evo me dižem se idem ga pogledati i dok hodam prema sobi, čujem da počinje plakati. Instinkt!

Sjećam se kad nismo spavali mjesecima, jer je samo htio cicku cijelu noć, kao dudu, ali nije htio dudu (a htio ju je tokom dana!), pa sam mu sa šest mjeseci i tjedan dana teška srca odlučila pripremiti bočicu za večernji obrok, u nadi da će ga “knockoutirat”, pa ćemo se barem malo svi naspavati – i je, odmah prvu večer! Instinkt! Drugu nije, ali uz taj ritam što sam mu uvela večernju bočicu, smo u roku mjesec dana znatno produljili noćno spavanje, uz to sam mu odlučila uvest red u dojenju po noći i dati mu cicku prvo 3x, pa 2x pa 1x. I uspjeli smo s njegovih osam mjeseci maknuti noćno dojenje. Instinkt!

Sjećam se te prve zime s njim i muke koliko ga toplo obući. Odlučila sam da neće nositi štrample, uz tople hlačice, dekice i tzv. “footmuff” za kolica. Kada je par dana bila baš sibirska zima obukla sam mu tajice (koje smo imali za po doma) ispod hlača, uz sve ostalo što pretvara malu bebu u maloga medu. Imali smo jednu jaču prehladu tu prvu zimu, i to virusnu. Instinkt! Međutim, ove zime sam strašno inzistirala na kapi, dok je on inzistirao na “ne kapi”, bitke smo vodili tjednima, živci su pucali, oboje smo plakali, dok nisam našla savršeno rješenje – kapa koja se navlači preko glave, da samo ostane lice vani, kao mali Ninja i do kraja zime nije htio vani bez nje. Instinkt!

Imamo stepenice u stanu, gornje smo zablokirali i napravili mala vratašca, ali donje smo ostavili otvorene, jer nismo htjeli raditi zatvor u stanu. Pa naučit će…i je! Puzao je po stepenicama gore dolje sa devet mjeseci, stajali smo pored njega, pomno sve pratili i imamo odlične videe u kojima se spušta niz stepenice potrbuške kao s tobogana. Instinkt!

Sjećam se prošlo ljeto kada je prohodao s trinaest mjeseci kako je bos hodao po plažici punoj kamenčića, pola je hodao, pola je puzao…bilo me strah da ga bole svi ti kamenčići, da mu nije ugodno, ali pustila sam ga i do kraja ljeta je trčkarao po toj istoj plaži. Instinkt!

Jedna od većih dilema je bila kada će krenuti u vrtić i krenuo je sa osamnaest mjeseci. Išao bi samo kroz jutro do podne, poigrati se i družiti se i to nam je jedna od najboljih odluka. Inače je jako društven i najsretniji je kad je u društvu djece, adaptacija je trajala tri dana. Prva tri dana sam ja bila s njim, a ostala tri je plakao pet minuta nakon što sam ja otišla. Ta tri dana brojim pod “adaptacija”. Vrlo brzo sam dočekala da neće ići doma i upit odgajateljice “zašto ga ne ostavim dulje?”, međutim bio mi je premali i osjećala sam da je dovoljno tih par sati. Zbilja je bio sretan s tim rasporedom i plešući i gazeći lokvice smo išli doma na spavanje. Instinkt! Ok, nekad i s urlicima jer nije htio sjest u kolica.

Zaljubila sam se u najslađe male japankice na Mickey Mousea, pokazala mu ih i odmah je bio oduševljen, jer voli Mickey-a. Znala sam da nisu bas najidealnija obuča, ali naše glavne sandale za ljeto imamo, a trebamo nešto za oko kuće i plažu. Nije se skinuo iz “Mickeya” cijelo ljeto, a ove glavne sandale smo minimalno nosili. Ne znam kako ću mu objasniti kada se vratimo s mora da ih po gradu ne može nositi, jer prvi komentar ujutro kada ga oblačim je “mama, ja bi Mickey-a”. Instinkt!

I sad trenutno najdraže pitanje, jesmo li ga skinuli s pelena? Jer svi vide dijete koje samo ulazi u more s mišićima i ne izlazi van, trči okolo za starijom djecom potpuno ravnopravno, sudjeluje u svim razgovorima i s puno sigurnosti odgovara na sva pitanja. Ne, nismo ga odlučili ovo ljeto skinuti s pelena. Nabavili tutu i onaj nastavak za WC školjku, jesmo. Stavili smo ga desetak puta na tutu ili WC. Ni jednom nije tamo nešto obavio, a na tuti bi vikao “jesam, jesam!” I opet, instinkt! Znam svoje dijete i znam da će u jednom trenu pokazati interes za to. Čim pokaže interes, mi nastupamo. Do tada neka uživa u bezbrižnim pelenskim danima, jer su mu svakako odbrojani. Mi ćemo mu svaki dan pričati o WC školjci i što se tamo radi, a ako ne uspijemo to riješiti tokom ove godine, iduće ljeto će biti prepuno uzbuđenja, sigurna sam.

S obzirom da sam se od nedavno uspjela tako povezati sa svojim instinktom, vjerujem da je tu oduvijek i zauvijek. Instinkt. Anđeo Čuvar. Zovite ga kako želite. Od nedavno shvaćam da ako je moje dijete sretno, zdravo, ispunjeno, zaigrano, s neuništivim povjerenjem u mamu i tatu i u jednom komadu – radimo bas SVE kako treba!

Objava INSTINKT. ROĐENA SI S NJIM. pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Evo, receptić za onu pravu šalšu od “pomadora”. Danas s integralnim špagetima, jer sam njih imala doma. Inače mi je i draža s klasičnom Penne tjesteninom. Trebamo uzet što nam život daje, a preko ljeta nam daje najfinije i najsočnije pome koje postoje. Kao dijete sam ih jela kao jabuku i sretna sam što dolje, na našem jugu, još imamo izvor za takvu pomadoru, tzv. staro sjeme.Nemam običaj ovo pripremat u Zagrebu, međutim kako sam zbog svoje papalice postala redovita na Dolcu, otkrila sam da Dolac ima čudo svega, pa sam tako u pripremi za roštilj za Nikov rođendan naišla na baš ovu rajčicu koja nam treba za šalšu. Ona je odlična i za salatu i za roštilj, ma za sve! Tako da smo 5kg uzeli i jasno, nešto nam je ostalo. Točno 4 pome su ostale, ali skupa imaju kilu i po! Kažem vam da je čudo pomadora – krvrgava, velika, nije lijepa, ali je najfinija. I odlično je što mi je taman malo odstajala, pa je omekšala za šalšu.

Uglavnom, bilo koja domaća će biti prefina, u to nema sumnje.

Sastojci:

– 1.5kg domaćih pomadora
– 1dcl maslinovog ulja
– 1 veći luk
– 4 -5 režnja češnjaka
– prstohvat soli
– žlica šećera
– začini po želji, npr. bosiljak, timijan, mažuran, majćina dušica
– svježi peršin

Potopite pomadore u sudoperu u vruću vodu, neka odstoje 5-10 minuta da se može lako oguliti kora. Narežite ih na komadiće, pa sve te komadiće kroz ruke istisnite, neka budu što sitniji. Ovo kad sam radila, imala sam osjećaj kao da sam dolje, na moru!

Uzmite jedan veliki luk, tu sam stavila onaj ljubičasti, najslađi, koji se inače u salati najfinije ljubi s istom tom pomadorom. Sitno nasjeckati i dinstati na, sigurno, 1 dcl maslinovog ulja. Kada malo uvene, dodajte 4-5 režnja češnjaka, pa ulijte rukom iscijeđene pomadore. Dodajte prstohvat soli. Na laganoj vatri neka se krčka sigurno sat i po do 2, a ako je veća količina i do 3 sata. Nemojte poklopiti. Povremeno miješajte. U sredini dodajte šećer. Ja sam stavila malo manje od žlice i po, to procijenite, ali ne pretjerujte. Svježi peršin sam umiješala pri kraju. A prije sam dodala malo suhog (jer nemam svježeg) bosiljka, mažurana i timijana. Ali bez pretjerivanja sa začinima, jer je sve samo za sebe dovoljno. Ovo mi sigurno spada u draže ljetne pjate!

CVIJETA

Po struci sam pravnica, a na Instagram volim malo pobjeći od pravog, surovog, realnog svijeta i dijeliti i pratiti male priče sreće i zadovoljstva u kockicama koje se nižu.
Volim red, estetiku, umjetnost i sve što je lijepo i paše jedno s drugim, kao prava vaga. Volim putovanja, kavu i mojih pet minuta s njom, svog mopsa i scenu kako on i naša beba dijele keks, volim pronaći dobar recept i kušati fina vina. A najviše volim biti mama. Otkad sam postala mama, organizacijskim sposobnostima dajem puno pažnje, jer želje su velike, a dan prekratak. Kroz svoj Instagram profil dijelim one trenutke od kojih se oči zasjaje i najradije bih zaplesala kao da nitko ne gleda! Tako ostanu zapisani zauvijek… jer vrijeme leti, a s djetetom pored tebe juri kao raketa. Iako mi se život okrenuo na
opačke, osjećam da je sve na mjestu i pronalazim se u citatu “everything has changed and yet, I am more me than I’ve ever been.”

Instagram: @cvijetas

Objava ŠALŠA PO DALMATINSKI pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kava dobiva jednu potpuno novu dimenziju kada postaneš mama. Ona ti je prijeko potrebna, ona je tvojih pet minuta, u prvom razdoblju piješ je ranom zorom i računaš koliko ih još možeš popiti tijekom dana. Kako beba raste, tako se dnevni rasporedi mijenjaju, pa se tako i ritual kave prilagođava. A i prije nego se okreneš, dodaješ parkić kao neizostavnu stanicu u vaš raspored. Mi smo s navršenih godinu dana  polako krenuli u parkić i otkrili cijeli jedan novi svijet. Uskoro slavimo drugi rođendan i do danas, odgovorno tvrdim, znamo sve parkiće u našoj blizini i daljini. Dobro, sve najvažnije sigurno. Zašto pišem o kavi i parkiću? Zato što dijelim s vama mjesto gdje je to dvoje spojeno.

Takav spoj nalazi se u Dalmatinskoj ulici 12 i to u prostranom dvorištu zgrada, daleko od ceste gdje se smjestila prava mala oaza za djecu i roditelje. Ta oaza je toliko posebna jer se radi o zaista velikom parkiću koji ima sav sadržaj što djeci svih uzrasta treba, ali i kafić pod imenom Trocadero koji gleda direktno na parkić. Ustvari je parkić dio kafića koji, bez sumnje, spada u jako popularno odredište roditelja s djecom. Neki bi rekli da mu nema konkurencije. S obzirom da i živimo u centru Zagreba, Dalmatinska, kako se popularno zove, je naša prva pomisao kuda ići, a pogotovo kada imamo dogovor s drugim roditeljima.

Naglašavam da je tamo subotnja shpitza opasna konkurencija onoj na Cvjetnom, tako da dođite na vrijeme kako bi si osigurali svoje mjesto “pod suncem”. Obožavamo tamo piti kavu sada kada je konačno stiglo toplo vrijeme. Predivna je vibra i svi su u istom djiru kao i mi, što znatno olakšava mogučnost pijenja kave. Ima zelenila, pa čak i drvo Magnolije za nas koji uvijek tražimo neki lijepi kutak. Imaju i kavu za van, što je uvijek dobra opcija za nas roditelje, jer situacije i scenariji znaju biti različiti. Ja sam ionako u ovoj fazi stalno pored njega u parkiću, jer lopatica i mama idu skupa kao Meghan i Harry, a moram pratitii svaki spust s tobogana i pazitida se ne krene penjati na mjesto koje je predviđeno za djecu koja su metar viša od njega.Kada je u društvu, zna se tako lijepo zaigrati da zbilja sjedim u miru na kavi i osjetim onaj dašak roditeljske slobode i sreće. Pet minuta je sve. Kako je kava dobila novu dimenziju, tako je i vrijeme dobilo novu dimenziju. Ne, ne veselim se unaprijed što će se on relativno uskoro skroz sam igrati u tom istom parkiću, dok ja, relativno bezbrižno, pijem kavu u miru. Nastojim upiti svaku njegovu fazu da miostane zauvijek. Mislim da ćemo u Dalmatinskoj proći puno faza kojih ćemo se uvijek rado sjećati.

Malo je takvih mjesta u Zagrebu, premalo, pa smo sretni da smo ovu divoticu pronašli. A reći ću vam kako moja dva brata interpretiraju Dalmatinsku – odvedu djecu tamo i sjednu na kavu, a kada ih žene nazovu da pitaju što rade i gdje su, odgovore da su “u parkiću”. I upravo je to Dalmatinska za roditelje.

Objava KAVA, PARKIĆ I SLIČNE PIKANTERIJE pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sretna sam što vam mogu predstaviti svoju dragu Nanu Milatić, definitivno jednu od najpozitivnijih osoba koje sam imala prilike upoznati. Ona je dipl. trenerica i to specijalizirana za vježbanje sa ženama u prenatali postnatal razdoblju. Osobno oduvijek idem na neki oblik vježbanja, kao što je pilates ili joga, a jedno vrijeme i teretana. Ali ipak, moram priznati da sam daleko od fitness junkiea, vježbanje kod mene ima status obaveze, a obaveze moraš izvršiti. Tako se pitanje gdje ću vježbati za vrijeme trudnoće nametnulo samo od sebe i imala sam veliku sreću da me moja šogorica uputila baš na Nanu! Ishvalila ju je na način da nisam previše razmišljala gdje trebam ići. I bila je u pravu. Ona je kraljica takozvanih “Fit mama”. Toliko sam se osjećala sigurno i zadovoljno u ‘njenim rukama’ da želim da si sve žene nađu svoju Nanu za vrijeme trudnoće, a i poslije. Ona spada u sretnice koja radi posao koji voli, a da citiram jednu njezinu vježbačicu “njoj to nije posao, nego poziv.”

C: Draga Nana, stvarno je gušt s tobom popričati nakon skoro dvije godine od kada smo se intenzivno družile! Prvo, moram reći da su mi ta dva puta tjedno s tobom uvelike obilježile trudnoću i učinile ju još ljepšom, zanimljivijom i podnošljivijom.

N: Neizmjerno me veseli kada tako nešto čujem. Rad s trudnicama ima jednu, volim reći, višu dimenziju. Sretna sam što u tako predivnom periodu života mogu biti uz vas, dijeliti vaša iskustva, vježbati, pomoći da se osjećate bolje.

C: Malo nam se predstavi. Sjećam se tvoje priče da si diplomski radila na temu vježbanja u trudnoći, jer si i sama tada bila trudna i nisi htjela prihvatiti da drugo stanje za tebe znači prestanak vježbanja.

N: Točno, nakon kratke pauze od fakulteta, nakon trudnoće vratila sam se s idejom da na Kineziološkom fakultetu radim diplomski na temu Fitness za trudnice. Velika želja mi je bila, obzirom da sam i sama kao sportašica uvidjela važnost vježbanja u trudnoći, raditi na osvješćivanju tjelovježbe kod trudnica u Hrvatskoj. Tada, prije dvadesetak godina, o tome se kod nas nije puno znalo i još manje radilo u fitness centrima. Jedan sam od pionira na tom području i drago mi je da su se danas stvari malo, iako ne dovoljno, ipak promijenile.

C: Moram priznati da se i meni čini da se premalo žena odlučuje na vježbanje u trudnoći. Izgleda da je prisutan taj neki strah ili mišljenje da drugo stanje znači promjena navika i uskraćivanje nekih životnih prioriteta. Pa kakav je trend vježbanja u trudnoći? Je li se odlučuju trudnice na vježbanje ili ipak još prevladava konzervativno stajalište?

N: Iako se danas o tjelovježbi u trudnoći puno više piše i govori, još uvijek smo ‘zakazali’ u samoj akciji. Naime, premalo je educiranih trenera tj. trenera koji imaju želju i znanje raditi s trudnicama, trudnice koje vježbaju su u manjini u odnosu na one koje ipak odluče (zbog straha) ne vježbati u trudnoći, a na moju veliku žalost, ne pomaže i nedovoljna suradnja između ginekologa i trenera. Često trudnice, iako nemaju rizičnu trudnoću, dobiju zabranu bavljenja sportom u trudnoći.

C: Jasno, uvijek ćemo prvenstveno poslušati doktora, ali imamo situacija kada oni sami nisu po tom pitanju sigurni, pa je najlakše reći “ne” vježbanju. Ipak, unatoč tome, još se sjećam neke famozne brojke trudnica koje su prošle tvoje satove.

N:  Uff, do danas ih oko tisuću. Sigurno. Obzirom da govorimo o periodu od dvadesetak godina.

C: Sjećam se da mi je bilo jako simpatično kako se trudnička grupa kontinuirano mijenjala…stalno nove cure dolaze, a ove koje su rodile odlaze! Moram se pohvaliti da sam osobno bila na vježbanju dva dana pred porod i čini mi se da je većina naše grupe tada bila tako ustrajna i vježbala do samog kraja. Sjećam se kako smo se svaki put pozdravljale sa curama blizu termina, jer im je svaki sat možda zadnji i ne znaju hoće li idući put doći! Onda mi je prolazilo kroz glavu…tako će se i samnom početi pozdravljati…tik tak tik tak…hahahha!

N: Da, vrlo promjenjiva grupa! Ja se uvijek tješim da će te mi se vratiti u slijedećoj trudnoći (cure me zezaju da imam pronatalnu politiku) ili nakon trudnoće, na postnatalu. A da, većina cura, kao što si i ti, vježba do zadnjeg dana, to je apsolutno točno. Nema razloga da ne bude tako obzirom da su žene koje meni dođu u dvoranu, vrlo osviještene po tom pitanju, znaju važnost i korist vježbanja u trudnoći i same pripreme za porod.

C: Pa hajde da čujemo malo općenito o dobrobiti fitnessa u trudnoći?

N: Dakle, fitness u trudnoći ima toliko dobrobiti za svaku trudnicu da je ovdje nemoguće sve nabrojati jer bi predugo trajalo. Stoga ćemo navesti samo najvažnije: tjelovježbom u trudnoći otklanjamo i smanjujemo na minimum sve tipične trudničke boljke kao što su bolovi u leđima, problemi sa cirkulacijom, zadržavanjem i nakupljanjem vode u tijelu, grčevima, konstipacijom, lošim spavanjem, prekomjernim dobitkom na težini,… A moram naglasiti i nešto što je meni jednako važno, a to je funkcionalno, utrenirano tijelo – rad na psihičkom stanju svake trudnice koja se odluči na fitness u trudnoći. To je vrlo bitna komponenta jer nije važno da imamo samo Fit mame, važno je da imamo i mame koje se dobro osjećaju u svojoj koži i koje su psihički spremne i za sam porod i za sve zahtjeve majčinstva koje slijede.

C: Ajme slažem se sa svime i evo ja potvrđujem sve gore navedeno! Imala sam sreću imati urednu trudnoću, pa sam mogla bezbrižno vježbati. Međutim, pri kraju trudnoće mi je rečeno da pripazim jer mi je skraćen cerviks. Ja sam to tebi prenijela i slušala sam svoje instinkte i, naravno, uz suglasnost doktora nastavila s vježbanjem. Bitno je da znamo osluškivati svoje tijelo. Ja sam osjećala da od trudničkih vježbi imam samo koristi. I mogu potvrditi da su to sve vježbe prilagođene ženama u drugom stanju i da ti kao takve baš pašu.

N: Ovo što si rekla je točno. Mi treneri, koji smo stručni u ovom području, tu smo za vas, ali je jako bitno da svaka trudnica osluškuje svoje tijelo jer je, ja tako volim reći, sama sebi najbolji trener.

C: Reci nam malo o preporukama za vježbanje u prvom tromjesečju?

N: Što se tiče prvog tromjesečja, preporuke su slijedeće: ukoliko se trudnica prije trudnoće nije bavila nekim sportom tj. bila fizički aktivna, u program Fitnessa za trudnice uključuje se nakon ginekološkog pregleda i dozvole liječnika, početkom drugog tromjesečja. Ukoliko je vježbala dok nije saznala da je trudna u prvom tromjesečju, može vježbati po uobičajenom programu pod uvjetom da osluškuje svoje tijelo, modificira određeni položaj koji joj ne odgovara, pripazi da ne ostaje bez daha ili se pretjerano znoji. Naravno, bilo bi poželjno da je u tom trenutku uz nju trener koji ima osnovno znanje o vježbanju u trudnoći kako bi mogao prilagoditi vježbe njenim potrebama.

C: Dakle, žene koje nisu vježbale prije trudnoće se također mogu uključiti u vježbanje za trudnice i imati koristi od toga? Nikad nije kasno, jel? I uvijek je dobrodošlo!

N: Apsolutno. Kao što nije kasno krenuti s vježbanjem u sedamdesetima, tako nije kasno ni krenuti s vježbanjem u primjerice, petnaestom tjednu trudnoće. Tjelovježba, kada je stručno vođena i prilagođena, nudi samo pozitivne učinke, i za tijelo i za duh.

C: Malo me podsjeti na pozitivne učinke vježbanja kao pripreme za porod. To se

sjećam da me jako motiviralo! U prvoj trudnoći čuješ svakakve priče o porodu i rijetko koga zaobiđe strah o istom. Slušajući tebe znala sam da sam na dobrom mjestu i da radim na tome da si ‘olakšam’ sam porod fizičkom pripremom.

N: Prije svega, jako je važno naglasiti da će svaka trudnica na trudničkom programu vježbanja, dobiti potrebna znanja i ‘alate’ kako koristiti svoje tijelo, mišiće, te kako sa istima raspolagati za vrijeme trudnoće i u trenutku poroda. Od velike važnosti je naučiti trudnicu kako se opustiti a tu su nam korisne razne vježbice disanja i relaksacije. Također, ne smijemo zaboraviti i vježbanje mišića zdjeličnog dna, o kojima se danas sve više piše i govori i koji su izuzetno važni u životu svake žene.

C: Za kraj nam reci da li ima nekih posebnih pravila kojih bi se svaka trudnica koja kreće na neki oblik vježbanja trebala pridržavati?

N: Najveća preporuka je da u svakom trenutku trudnoće, bilo to u prvom ili trećem tromjesečju, trudnica vježba pod stručnim nadzorom. Treba se dobro raspitati ‘kome se dajete u ruke’, da se tako izrazim, kada se odlučujete na vježbanje, treba redovno kontrolirati trudnoću kod svog liječnika ginekologa i paziti na signale koje nam tijelo u tom periodu šalje. Trener koji je poznavatelj prenatalnog programa znati će prilagoditi i modificirati vježbe u svakom trenutku, ali je ta komunikacija između trenera-trudnice-ginekologa također jako važna.

C: A gdje tebe možemo naći?

N: Dostupna sam na mail adresi: nana.milatic@gmail.comili u Šarenom studiju, Palmotićeva 22/2, u Zagrebu.

Objava BUDI I TI FIT MAMA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kako napraviti uskršnju pincu na tradicionalan način doznajte u ovom pravom, starinskom, provjerenom obiteljskom receptu.

Dolazi nam Uskrs, već je tu, iza ugla. Kada nam prođu svi zimski blagdani, čini nam se daleko i željno ga iščekujemo što zbog slobodnih dana, što zbog proljeća i sunca koje nam svima fali nakon duge i sive zime. A što još dolazi s Uskrsom? Pinca! Ili sirnica, uskršnji kruh ili uskrsna pogača, ili kako god je vi već zovete. Kod nas doma je nezamisliv Uskrs bez pince, kao i Badnjak bez fritula ili božićno jutro bez orahnjače. Odlučila sam da za vrijeme blagdana i rođendana ne brojim kalorije i ne opterećujem se izborom namirnica, nego isključivo tradicijom i srećom onakvom kakvu ju ja pamtim. To su ti trenuci topline kada je cijela kuhinja puna bijelog brašna i slatki mirisi se šire stanom, stubištem i ulicom, stvarajući predivne uspomene koje ostaju i koje ja želim prenijeti na svoje dijete.

tradicionalni obiteljski recept

Upravo zbog te želje sam se baš u vrijeme trudnoće prvi put okuražila pripremiti naš obiteljski recept za ovaj uskrsni must-have. A to nije bilo kakav recept, to je onaj pravi, starinski, tradicionalni recept u kojem se tijesto dugo, i to čak dvaput, mijesi i diže! I to što duže, to bolje. To je onaj recept koji je radila moja none dubrovkinja, pa mama tj. tata koji je preuzeo glavnu kuhaču u obitelji, pa stariji brat, pa evo od nedavno i ja. Jasno ne radimo ju svaki Uskrs svi, jer to ne bi imalo smisla. Nego ju međusobno dijelimo, a najljepše je kada se uspijemo svi skupiti za uskrsni doručak pa komentiramo kome je ispala najbolje i koje godine je to bilo!

kako napraviti uskršnju pincu?

Za pincu je važno imati domaća jaja, da su svi sastojci sobne temperature prije pripreme i da imate osigurano toplo mjesto za tijesto. Što se tiče grožđica, danas imam dojam da su nekako sve manje omiljene, a prisutne su u većini starinskih recepata. Ja ih osobno nisam stavila, ipak, koristila sam ih da se moče u rumu, jer upravo taj rum ide u tijesto. Također, predlažem da zaposlite muža (moja opcija), mamu, sestru, rođaka,…da vam uskoči u miješanju tijesta, jer ćete se umoriti, a ključ u ovom receptu je u dugom miješanju, kao i dugom dizanju, a naravno i zabavi i guštanju u pripremi.

Tradicionalna uskršnja pinca

Sastojci

Kvasac

75ml mlakog mlijeka

40g svježeg kvasca

1 žlica šećera

1 žlica brašna

prstohvat soli

Tijesto

700g glatkog brašna

1 prašak za pecivo

6 žumanjka

2 cijela jaja

125g maslaca sobne temperature

125g šećera

2vanilin šećera

prstohvat soli

220ml mlakog mlijeka

100g grožđica namočenih u rumu

1 i pol žlica ruma (od grožđica)

korica limuna

korica naranče

Premaz

1 cijelo jaje

1 žumanjak

šećer u kocki (može i obični)

Priprema uskršnje pince

1. Malo podgrijati mlijeko, samo da bude mlako i dodati 1 žlicu šećera, kvasac, 1 žlicu brašna i prstohvat soli. Sve dobro izmiješati u srednje velikoj posudi jer će se dići, pa ostaviti na toplom. Ja koristim pećnicu na 30C.
2. Prosijati 700g brašna pomiješanim sa praškom za pecivo, pa dodati maslac, jaje i žumanjke te ručno mijesiti dok se ne dobije fina mrvičasta smjesa.
3. Dodati šećer, vanilin šećer, koricu limuna i naranče, namočene grožđice, rum, sol, mlijeko i kvasac. Slijedi ručno miješanje u posudi. S obzirom da će biti ljepljivo može se dodavati brašna, ali umjereno. Ja sada dodajem oštro.
4. Kad postane manje ljepljivo, prebaciti na pobrašnjelu radnu površinu i još neko vrijeme mijesiti.
5. Formirano tijesto ostaviti prekriveno krpom na toplom da se diže dok se tijesto ne udvostruči.
6. Ponovno tijesto izvaditi na lagano pobrašnjelu radnu površinu i ovaj put još duže mijesiti. Svakako više od pola sata.
7. Tijesto opet prebaciti u posudu, te ga prekriti krpom i ostaviti na toplom, najbolje 5 sati. Zbilja što duže to bolje.
8. Oblikovati dvije kugle i staviti ih na protvan od pećnice koji smo prekrili s papirom za pečenje. Škarama, svaku, tri puta na vrhu prerezati. Ostaviti ih tako još kratko da se malo dignu, pa staviti u prethodno zagrijanu pećnicu na 180C.
9. Sve skupa peći 40 minuta, ali nakon 25minuta izvaditi ih van i premazati jajem i žutanjkom, te posipati sa šećerom. Vratiti u pećnicu i paziti, jer se ne smije prepeći.

USKRŠNJA DEKORACIJA STOLA – SUPERMAME

Objava kako napraviti tradicionalnu uskršnju pincu pojavila se prvi puta na SUPERMAME.