posljedice pandemije vidjet ćemo tek za par godina

Društvene mreže nisu nikada bile prisutnije u našim životima nego upravo sada, u doba pandemije. Otuđili smo se, prisilno, jedni od drugih, i koristimo ekrane da bi, koliko toliko, normalno funkcionirali. Interne sastanke s kolegama odrađujemo preko teams-a, sastanke s partnerima preko zoom-a, poslovnjaci pričaju o sebi na LinkedInu, hejteri hejtaju na Forumu, blogeri koriste Instagram, mladi Tik Tok. Na YouTube-u nam uporno izlaze oglasi koje ne želimo gledati, ali ne želimo ni plaćati Premium verziju pa radije gunđamo tih 5 sekundi. Mark je, navodno, sam sebi uništio svoj Facebook, iliti buduću Metu. Hvala nebesima na Podcastima, Spotifyu I Netflixu (ok ulazimo u drugu sferu) koji su zamijenili događanja, koncerte i kino. Da, dobro, pandemija u Hrvatskoj nije toliko strogo zatvorila sva moguća vrata, i realno, kako drugi žive, nama…

jeste se i danas odmorile na poslu?

Volim svoje misli zapisivati na papir. Figurativno rečeno, pošto najčešće svoje misli kuckam po nekom od ekrana koji imam na raspolaganju. Vrijeme i način života ne dozvoljavaju mi da tipkam onoliko koliko bi stvarno i voljela. No, nedavno su godišnji odmor i izolacija napravili svoje, pa sam se opet uhvatila pera, iliti tastature. Moji tekstovi ne nailaze uvijek na hvalospjeve, češće su meta nekakvih diskusija, ali voljela bih napomenuti da sam ja jedna liberalna žena i volim pisati o nepopularnim temama koje uporno guramo ispod tepiha. Moje pisanje pokreću glupe izjave koje često čujem na igralištu ili pročitam na društvenim mrežama, a tu su i tuđa mišljenja koja nikad nisam tražila. Period kada su mi nečiji savjeti ljuljali samopouzdanje je iza mene…ali me zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto…

kratki vodič: kako dojiti, a ne izgubiti razum

Teško je, gotovo nemoguće. Do jučer uvijek spi**ana i našminkana prezaposlena žena, danas u raskopčanoj spavaćici s mrljama mlijeka na grudima i zapetljane kose u repu, sjedim na rubu kreveta da ne probudim malenu i tipkam blog nakon više od mjesec dana. Koji je ovo udarac na moje samopouzdanje. Kako sam ja samo ljubomorna kada moj muž ujutro odlazi na posao. Koliko danas cijenim male stvari kao što je popiti kavu u miru. No krenimo redom…dojenje alias kućni pritvor. u potrazi za nekom novom ja – SUPERMAME Kada smo došle kući, nakon dosta neuspješnog dojenja u bolnici, odlučila sam da ću dati sve od sebe da se to sisanje pokrene. Opcija B bila je izmuzavanje (koja mi se činila još težom). Prve dane Leona i ja smo gotovo 24h preležale…

kako se borimo s tantrumima?

Tantrumi kod djece odnosno dječji ispadi bijesa najčešće se javljaju od jedne do tri godine, a okidači mogu biti razni. U tekstu pročitajte par savjeta kako se s njima nositi. Ja sam vam, u dubini svoje duše, jedna jako moderna majka. Bez obzira na to što se često šalim na svoj (a i na tuđi) račun, bila sam do nedavno rigorozna i stroga po većini roditeljskih pitanja. Primjerice, moje dijete nije nikada gledalo mobitel, tv ili tablet. Rijetko sam podizala glas. Nisam Leonu ušutkavala čipsom i čokoladom. Danas ona ima 2 godine i 3 mjeseca, a moja su pravila sve fleksibilnija. Can you relate? E pa, dobro nam došli tantrumi! Oni su glavni krivci što ja više ne mogu sa svojim djetetom glumiti strogoću. Krivi su što sada, u panici…

oda zaposlenim majkama

Sigurno ste primijetile da su zaposlene mame uvijek nekako tihe. To što one ne galame ne znači da ih nema, samo, kao što i sama riječ kaže, zaposlene su iliti imaju posla. Stvarnog posla. U nadi da mi ni jedna stay-at-home mama neće zamjeriti (iako znamo da hoće) danas pišem odu nama zaposlenim ženama, ujedno majkama i suprugama. Zašto? Jer to zaslužujemo. Bilo da radite od kuće ili iz ureda, za sebe ili za nekoga, ovaj tekst, drage sestre suborkinje, posvećujem vama. Kao prvo krenimo od rušenja glupih balkanskih odgojnih dosadnih fraza, kao što su ”Najbolje je za dijete da stoji kući s majkom do svoje treće godine” i ”Jaslice su nužno zlo”. Vjerojatno to niste znali, ali Hrvatska je na vrhu ljestvice zemalja s najdulje plaćenim porodiljnim dopustom. S…

sestro, oprosti mi, molim te…

Sestro, oprosti mi molim te, što ne znam sve što se trenutno događa s tobom, u tvojoj zemlji. Oprosti mi što u haljinama i visokim petama, sama, odlazim na posao, radim i učim. Oprosti mi što moje dijete ujutro bira želi li kekse, zobene pahuljice ili borovnice za doručak. Oprosti mi što idem u kozmetički salon. Oprosti mi što moja kćer ima previše odjeće. Oprosti mi što ja imam više pari cipela nego je to potrebno. Oprosti mi što se ne bojim šetati našim ulicama ni danju ni noću. Oprosti mi što moja djevojčica već prepoznaje Nutellu na polici s namazima. Oprosti mi što jedem skupu tjesteninu i kupujem previše hrane. Oprosti mi što moja dvogodišnjakinja svakog dana dobije sladoled. Oprosti mi što kada nam se kod kuće ne kuha,…

8 tipova roditelja na plaži

Nedavno sam na portalu Supermame.hr pročitala dva prezabavna teksta o roditeljima u parku. Ja sam ona asocijalna. Stvarno ne volim parkove, idem tamo zbog Leone i molim Boga da me nitko ne udavi pričom. Moj muž je onaj ”poslovni” lik koji trči za malenom, a u ušima ima slušalice jer paralelno vodi sastanak na Teamsu. Iako parkove ne volim – volim plaže. Na plaži sam druga osoba. Pričljiva, zabavna, simpatična. Cijelo ljeto se, preko tjedna, kupamo na istoj plaži u Splitu, i već poznajem ekipu tamo. Dolazim samo s 2 šugamana, 2 kantice i bocom vode. Vikendom bježimo iz grada, i odlazimo na različite plaže glumiti češke turiste. Nosimo sa sobom salatu od pomidora, paštete, kruha, voća, kavu, Radler, sok i 1000 različitih rekvizita. Uglavnom, kako imam oscilacije od ”samo…

normalizirajmo “normalne” poslove!

Molim vas, normalizirajte normalne poslove. Hitno. Hvala. Uzela sam sama sebi pauzu od društvenih mreža. Na Instagramu provodim najmanje vremena ikad, objavim story ili fotku s plaže. Nije me briga što je Cedevita ukrala nečiji slogan, ili što dvije osobe rade i prodaju slične šalice za kavu. Ne vodim tuđe bitke. Ne pratim što se dešava u svijetu. Takav mi je neki period, prazan i u iščekivanju godišnjeg odmora. Ni tada neću previše uzimati mobitel u ruke. Puštam samo cvrčke da mi cvrče u glavi, sve ostalo ide na off. Ovaj tekst, jedina je iznimka, a njega je pokrenula jedna otvorena, mirna i prijateljska rasprava s jednom poznanicom, majkom troje djece. Ona, trenutno, nije zaposlena, ali, uzimajući u obzir da ima troje djece, definitivno ne možemo reći i da NE…

oh Karen, zašto si Karen?

Što imam više mamećeg staža to manje podnosim razno razne “Karen” koje mi se uporno pojavljuju u životu. Jedna Karen sadi avokado u vrtu, druga Karen ne daje djeci crtiće, treća Karen nikada nije djetetu dala kockicu čokolade. Ne kažem ja da je to pogrešno. Svi dobro znamo da je avokado zdrav, da je čokolada prepuna šećera i da od ekrana djeca kasnije progovore, imaju problema s vidom i što ti ja znam što. Ali, Karen, nemoguće si naporna. Skini mi se. I ti i tvoj avokado. Prije nego sam postala majka, pojma nisam imala o tome da je roditeljstvo natjecanje. Nisam ni slutila da se zapravo nisam trebala pripremati na porod, nego na kritike. Srećom, u jednom sam trenu otupila na sve to, ali me određene osobe i dalje…

izbori 3, 2, 1…sad!

Dolaze nam izbori, opet. Svake godine nešto biramo. Ove godine biramo lokalnu vlast, prošle smo birali europsku, a one prije smo birali predsjednika. Iduće godine, ako se ne varam, stižu oni najvažniji izbori, parlamentarni. Naravno da nam je svima puna kapa glupih i dosadnih političkih slogana, napornih reklama i oglasa na fejsu, lažnih obećanja i preseravanja u medijima. Dosta nam je ustaša i partizana, dosta nam je pedera i pobačaja, dosta nam je vitamina c i čipova. I onda mi biramo, biramo NE izaći na izbore. Da krenemo redom, svima vam je dobro poznata činjenica da većina nas koja glasa, glasa po vlastitoj ideologiji ili ideologiji koja nam je nametnuta sa strane obitelji, društva ili okoline u kojoj živimo. Ja prva to radim. Meni bi prije ruka otpala nego bi…