mameći priručnik iliti kako prestati osuđivati druge mame

Što je mom shaming? Mom shaming je super kreativan način da se očekivanja društva prenesu na mame koje ionako rade većinu toga ispravno (ili se bar trude koliko god mogu), ali i dalje zaslužuju kritiku zbog svake odluke koju donesu. Bilo da su u pitanju dojenje, povratak na posao ili vlastiti izbor u odgoju djece, mom shaming osigurava da se majke osjećaju krivima i beskorisnima, bez obzira na to što su dobre i brižne majke. Mom shaming je sjajan način da se osigura da se majke osjećaju loše zbog bilo kojeg izbora koji donesu, što dovodi do toga da se društvo drži tradicionalnih normi i očekivanja o tome kako bi majke trebale odgajati svoju djecu. Umjesto podrške i razumijevanja za majke, mom shaming! To ih tjera da se osjećaju glupo,…

zaposleni vs. nezaposleni očevi: kome je teže?

(Negdje u paralelnom svemiru…) Dilema koja se ponavlja iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, i kod koje nema točnog ni krivog odgovora je: ostati kod kuće ili nastaviti raditi nakon dolaska djeteta u obitelj? Znamo da tatama nije lako izabrati, i znamo da svaki tata neizmjerno voli svoje dijete i trudi se u odgoju koliko god može, isto tako znamo da nije lako balansirati između obiteljskih, kućanskih i poslovnih obaveza. Mnogi očevi ne mogu sebi dozvoliti ovaj izbor, jer su prisiljeni, zbog financijske situacije, vratiti se na svoje radno mjesto. Oni koji, s druge strane, imaju mogućnost ostati s djetetom kući bar do njegove treće godine, često tvrde kako je njima teže nego zaposlenim očevima. Sve ima svoje prednosti i mane i ovim tekstom ćemo samo pokušati pomoći…

onaj jedan roditelj iz parkića…

Faza ”parkić” započinje negdje kod djetetovog prohodavanja i završava… nikad? Dobro, mora nekada završiti, vjerojatno kada se klinci osamostale, u starijim razredima osnovne škole. Leona ima sada već jedan zavidan staž djeteta iz parkića, a u zadnje 2 i po godine, kamo god da krenuli uvijek nekako magično završimo na toboganu. Ljuljačka je isto hit, kao i razno razne penjalice, klackalice i slično. Ja imam isti staž kao i Leona, samo u ulozi roditelja iz parkića. Dječja igrališta su jako opasna mjesta, no ne za djecu, nego za nas odrasle. Iz nekih izvlače ono najgore. I premda postoji već jedna dobra klasifikacija 10 tipova mama iz parkića, kao i tata iz parkića, ja bi se čas osvrnula na onog jednog specifičnog roditelja. Znamo svi o kome je riječ. Može biti…

mama paničarka

Koliko god ja sebe uporno svrstavala u kategoriju uberkul supersimpatične ležerne mame – ja to, ljudi moji, nisam. Teška srca priznajem, ja sam mama paničar. Ako ste bar jednom sreli mene i moju djevojčicu negdje u gradu, u parkiću ili na plaži – vidjeli ste da smo i ona i ja jako opuštene i zabavne. Ja furam neki kvazi urbani đir, a i mala isto. Pokidane traperice, kul majica s natpisom, tenisice i cvike na glavi. Šetamo se laganim korakom, poskakujemo, plešemo gdje stignemo, gledamo avione na nebu i brodove u moru. Upijamo zrake sunca i miris valova. Živimo punim plućima. Zapravo, Leona živi punim plućima. Ja dišem na škrge i samo se pretvaram da sam easy like Sunday morning. Od trenutka kada sam ostala trudna, živim u nekom neobjašnjivom…

kakve sve opasnosti vrebaju iza novih modernih “zanimanja”?

Pandemija nas je naučila da možemo raditi od kuće, 8 do 12 sati nositi masku na poslu, mijenjati smijene češće nego donji veš. Neki su ostali bez posla, nekima su se drastično smanjila primanja, neke je novonastala situacija natjerala da krenu u poduzetničke vode. Netko se bavi prodavanjem magle. Zašto mene ovo zadnje toliko ljuti? Zato što se protivi mojim moralnim načelima. Otkad znam za sebe, radim. Prvo su to bili nekakvi učenički i studentski poslovi, onda sam se zaposlila u struci, zatim sam svoju struku zamijenila za drugu i sada već dugi niz godina plivam u marketingu. Rekla bih za sebe, bez lažne skromnosti, da sam uspješna, dobra u svom poslu, stručna. Kontinuirano ulažem u svoje znanje tako što odlazim na raznorazne edukacije, konferencije i slično. Čitam stranu literaturu,…

Domaćica

ja nisam domaćica

#janisamdomaćica i #neželimbitidomaćica Slučaj domaćica sigurno nikome nije prošao ispod radara. Kampanja je, zapravo, odlična – postala je viralna u doslovno manje od 24 sata. Na LinkedInu se samo o keksima priča, Kraš je dobio gratis prostor u emisiji RTL Direkt kao i na Dnevniku Nove TV. To su dvije najskuplje televizijske kuće, gdje par minuta košta koliko i Sv. Petra kajgana. Izbacili su novu ambalažu, hešteg #ijasamdomaćica, ali stranica na njihovom webu još uvijek nije dovršena. Očito su Domaćica i Programerka na bolovanju zbog njege djeteta. Kako to već biva u našoj prekrasnoj emancipiranoj državi. Kraš se oglasio ovako: “Ne, keks Domaćica ne mijenja svoje ime, već upravo suprotno! Snagu brenda i imena želimo posvetiti ravnopravnijoj podjeli poslova u domaćinstvu. Žene uz redovan posao i dalje najčešće zadržavaju i…

prijelomna vijest – rat u Ukrajini nije jedini rat koji se trenutno vodi u svijetu!

Rat je, po svojoj definiciji, nasilan, oružani sukob između dviju ili više država, saveza ili većih društvenih skupina od kojih je barem jedna strana vojnički ustrojena, naoružana i opremljena. Riječ ‘rat’ kod mene budi strah, strepnju, nesigurnost. Riječ ‘rat’, nikome nije strana. Neki su osobno prošli kroz jedan ili dva rata, neki upravo prolaze kroz treći. O ratovima učimo u školama – iako, očigledno, ne učimo s razumijevanjem. Da smo išta razumjeli, danas ne bi ratovali nego živjeli u miru. Da smo išta naučili danas ne bi umirala nedužna djeca diljem svijeta, ni trudnice, ni majke, ni starci… Nedavna krvoprolića po Siriji, u mojoj glavi, nisu izblijedila, i nisu manje važna. Današnja krvoprolića po Ukrajini mi se navečer, dok stavljam svoje dijete spavati u topao krevet, vrte po glavi tako…

posljedice pandemije vidjet ćemo tek za par godina

Društvene mreže nisu nikada bile prisutnije u našim životima nego upravo sada, u doba pandemije. Otuđili smo se, prisilno, jedni od drugih, i koristimo ekrane da bi, koliko toliko, normalno funkcionirali. Interne sastanke s kolegama odrađujemo preko teams-a, sastanke s partnerima preko zoom-a, poslovnjaci pričaju o sebi na LinkedInu, hejteri hejtaju na Forumu, blogeri koriste Instagram, mladi Tik Tok. Na YouTube-u nam uporno izlaze oglasi koje ne želimo gledati, ali ne želimo ni plaćati Premium verziju pa radije gunđamo tih 5 sekundi. Mark je, navodno, sam sebi uništio svoj Facebook, iliti buduću Metu. Hvala nebesima na Podcastima, Spotifyu I Netflixu (ok ulazimo u drugu sferu) koji su zamijenili događanja, koncerte i kino. Da, dobro, pandemija u Hrvatskoj nije toliko strogo zatvorila sva moguća vrata, i realno, kako drugi žive, nama…

jeste se i danas odmorile na poslu?

Volim svoje misli zapisivati na papir. Figurativno rečeno, pošto najčešće svoje misli kuckam po nekom od ekrana koji imam na raspolaganju. Vrijeme i način života ne dozvoljavaju mi da tipkam onoliko koliko bi stvarno i voljela. No, nedavno su godišnji odmor i izolacija napravili svoje, pa sam se opet uhvatila pera, iliti tastature. Moji tekstovi ne nailaze uvijek na hvalospjeve, češće su meta nekakvih diskusija, ali voljela bih napomenuti da sam ja jedna liberalna žena i volim pisati o nepopularnim temama koje uporno guramo ispod tepiha. Moje pisanje pokreću glupe izjave koje često čujem na igralištu ili pročitam na društvenim mrežama, a tu su i tuđa mišljenja koja nikad nisam tražila. Period kada su mi nečiji savjeti ljuljali samopouzdanje je iza mene…ali me zabadanje nosa tamo gdje mu nije mjesto…

kratki vodič: kako dojiti, a ne izgubiti razum

Teško je, gotovo nemoguće. Do jučer uvijek spi**ana i našminkana prezaposlena žena, danas u raskopčanoj spavaćici s mrljama mlijeka na grudima i zapetljane kose u repu, sjedim na rubu kreveta da ne probudim malenu i tipkam blog nakon više od mjesec dana. Koji je ovo udarac na moje samopouzdanje. Kako sam ja samo ljubomorna kada moj muž ujutro odlazi na posao. Koliko danas cijenim male stvari kao što je popiti kavu u miru. No krenimo redom…dojenje alias kućni pritvor. u potrazi za nekom novom ja – SUPERMAME Kada smo došle kući, nakon dosta neuspješnog dojenja u bolnici, odlučila sam da ću dati sve od sebe da se to sisanje pokrene. Opcija B bila je izmuzavanje (koja mi se činila još težom). Prve dane Leona i ja smo gotovo 24h preležale…