Danas je više nego ikada bitno brinuti o našem planetu. Više od svega potrebno je osvijestiti do koje mjere smo iskoristili prirodne resurse i do kojeg smo stupnja ugroze, unatoč generalnom napretku, doveli naše jedino mjesto za život. Okretanje prirodi, poticanje prirodnih procesa i njena zaštita, život i djelovanje usmjereni ka održivosti samo su neki od obaveznih koraka ukoliko je želimo spasiti za budućnost naše djece. A za njihovu lijepu budućnost, bitno je i prenijeti im znanje o važnosti opstanka prirode kao izvoru hrane, kisika i općenito mjesta za život.

Jedna od aktivnosti kojima im sve navedeno možemo najbolje predočiti i olakšati učenje na konkretnom primjeru jest vrtlarstvo.

Vrtlarstvo je jedan od izvrsnih alata pomoću kojih možemo, kako kroz igru, tako i kroz koristan rad, zajedno s djecom utjecati na njihovo shvaćanje prirodnih procesa i pojmova, pa do učenja o poštovanju prirode i važnosti brige za nju. U današnjem svijetu umjetne hrane, ovisnosti o prehrambenoj industriji i proizvođačima koji su često puta i upitni, veliko je bogatstvo djecu podučiti osnovama, naučiti kako mogu jednog dana i sami proizvesti hranu i od čega se sastoji zdrava prehrana čovjeka. Osim dobrobiti same edukacije, upravo je povezanost s prirodom osnova za zdravlje i uredan razvoj naše djece.

Vrtlarstvo uključuje mnoge aspekte razvoja i edukacije, ali nudi i zdrav te koristan način provođenja vremena sa djetetom. Pritom je prvenstveno važno aktivnosti prilagoditi dobi djeteta i uvjeriti se u njihovu sigurnost. Neke od prednosti zajedničkog vrtlarenja su:

1. Učenje o izvorima i načinima dobivanja hrane – istraživanja nam prezentiraju zabrinjavajuće podatke koliko zapravo djece nije upoznato odakle nam hrana dolazi i koju je vrstu hrane uopće moguće uzgojiti. Što čini sirovine i kako se dobiva hrana koju konzumiramo. Za današnji stupanj napretka ovo je poražavajuće i mogao bi postati zabrinjavajući problem društva ukoliko se na njemu ne poradi.
2. Učenje o tome što je sve potrebno za uzgoj biljke – od sjemena do uroda učimo djecu postupcima i alatima koji su potrebni za dobivanje konačne biljke za konzumaciju ili kao prehrambene sirovine. Učenje o aktivnostima sjetve, sadnje, pljevidbe, zalijevanja, njege protiv štetočina i bolesti.
3. Razvijanje raznih vještina poput odgovornosti, samostalnog donošenja odluka, empatije, brige, timskog rada, znatiželje.
4. Unapređenje zdravlja i općeg dobra – djeca manje vremena provode pred ekranima, udišu svjež zrak čime čiste pluća i eliminiraju prašinu od zagađenosti u većim mjestima. Boravak na zraku i suncu potiče stvaranje D vitamina u organizmu. Fizička aktivnost pogoduje kondiciji, regulaciji apetita i boljem snu.
5. Stimuliranje osjeta dodira, boja, mirisa, okusa.
6. Imenujući biljke, alate, životinje, postupke na zabavan način razvijamo djetetov vokabular.
7. Upoznavanje s građom biljke – objasnite djeci od kojih se dijelova biljka sastoji i čemu služi pojedini dio biljke. Poigrajte se različitim vrstama biljaka i neka sama otkriju što im je sve slično, a što različito. Potaknite ih na postavljanje pitanja, ali i na prezentiranje njihovog mišljenja.
8. Kognitivni razvoj djeteta: razvijaju se mišljenje, rasuđivanje, učenje i rješavanje problema.
9. Kooperacija i razvoj timskog načina rada kroz zajednički rad sa prijateljima i članovima obitelji.
10. Učenje o pripremi obroka iz uzgojene biljke. Pripremite sa djetetom sirovu salatu od povrća ili voća, ukusni kuhani ujušak ili povrće sa roštilja i ono će drugačije gledati na taj obrok. Time ih potičemo i na češću konzumaciju zdrave hrane.

Za vrtlarenje sa djecom dovoljna je i najmanja zemljana površina u dvorištu ili pak samo teglica na prozoru u kojoj će maleni prstići djeteta brinuti o novom, biljnom životu na našoj planeti. Dopustite im osjetiti tu čaroliju iščekivanja, iznenađenja i ponosa. Stvaranjem njihovog vrtlarskog mjestašca omogućujemo im postati kreatorima svojih vrtlarskih priča u djetinjstvu, ali i postavljamo temelje za njihove zdrave prehrambene navike i održivi način života u budućnosti.

Nastasja Chiara Petrić podijelila je s nama listu svojih omiljenih domaćih opg-ova i brendova – SUPERMAME

Objava sve dobrobiti vrtlarenja na razvoj djeteta pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Božićne kuglice od ukrasnog papira jednostavan su DIY projekt u koji možete uključiti cijelu obitelj!

Unatoč svoj čudnovatosti, nepredvidljivosti i izazovnosti, ova nas je godina mnogočemu podučila i osvijestila. Njezin rezime bila bi pouka o važnosti zdravlja, ljubavi i slobode. Pouka koje se često puta prisjetimo upravo u trenucima koji od nas traže usporavanje i sagledavanje onog zaista bitnog te dovode do zaključka kako se najvrjednije stvari ne mogu kupiti novcem. Među njih spadaju iskrena radost i sreća u krugu naših najdražih.

božić 2020. na drugačiji način

Ranijih bi se godina već naveliko pripremali za nadolazeće blagdane, obilazili trgovine, organizirali druženja, zabave i dočeke. Ove ćemo godine morati to učiniti drugačije. Međutim, koliko god neke običaje ili navike, morali mijenjati, nastojte učiniti ovo nadolazeće blagdansko vrijeme lijepim i kreativnim u društvu najužih članova obitelji. Dozvolite pristup mašti i zabavite se uz kreativne ideje, kako u osmišljavanju dekoracija i slastica, tako i za nove ili povratak starim načinima povezivanja sa dragim ljudima, kao što su na primjer: video pozivi, pisma, razglednice ili razmjena fotografija.

božićne kuglice za velike i male

Za sve roditelje koji traže ideju više kako se u ovo vrijeme zabaviti sa djecom, donosim jednostavan tutorijal za izradu kuglica od ukrasnog papira. Sve što je izrađeno vlastitim rukama, u što je uloženo vlastito vrijeme i trud, ima posebnu dušu i čar. Stoga, prikupite razne ideje i bacite se na posao koji će vam potaknuti pozitivne misli i zabaviti, kako vas, tako i one najmlađe.

Za izradu kuglice od ukrasnog papira trebati će vam:

komad ukrasnog papira ili tapete,

žica,

škare,

perlice,

uže ili vezica,

okrugla kliješta za nakit (opcionalno).

Postupak za izradu božićnih kuglica:

Odaberite komad ukrasnog papira ili tapete.

Izrežite papir ili tapetu na 5 trakica dimenzija 22 cm dužine i 2 cm debljine.

Izrežite komad žice dužine oko 12 cm kojom ćete na sredini svake papirnate trakice (na 11 cm) probušiti rupicu. Ukoliko ne možete žicom, probušite ih iglom (ovisi o debljini papira). Na mjestu rupice provedite žicu kroz sve trakice.

Na vrhu žice provedite perlicu i kliještima s okruglim vrhom napravite petlju.

Počevši od donje trake (najbliže perlici) trakice polako zaokrećite prema donjem kraju žice i probodite na otprilike 1 cm od ruba. Ponovite sa svakom idućom trakicom, krećući se u smjeru kazaljke na satu, sve dok ne dobijete zadovoljavajući oblik kuglice.

Nakon što ste nanizali sve trakice, na donji dio žice provedite drugu perlicu. Također kliještima napravite petlju, sa dovoljno velikim otvorom kako bi kroz njega moglo proći uže ili trakica za pričvršćivanje kuglice na bor.

Vaša je kuglica gotova i spremna za dekoraciju božićne jelke ili kao detalj na poklonima pod borom.

Na kraju, ne zaboravite: ova je godina, kakva god bila, također dijelom djetinjstva naše djece. Budimo zajedno kreatori lijepih uspomena i ne dozvolimo oduzeti im taj čaroban duh Božića.

papirnate zvijezde – ukrasi koje možete izraditi i s djecom – SUPERMAME

Objava kako napraviti božićne kuglice od ukrasnog papira pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Polako smo ušli u posljednji mjesec u godini. Mjesec koji sjaji drugačijim sjajem i odiše posebnim raspoloženjem. Katkada nam razdoblje pripreme za nadolazeće blagdane zna biti stresno jer je popraćeno većom potrošnjom i vremenskim rokovima. No, valja zapamtiti kako je čar upravo u jednostavnosti i iskrenoj posvećenosti svojim najmilijima, kako za blagdane tako i za vrijeme priprema.

U nastavku vam donosim tutorijal koji nas je zabavio prošli vikend. Papirnate zvijezde koje smo izradili s djecom, osim što je urodio efektnim ukrasima, unio je i zabavu u naš dom. Svima koji se još nisu pozabavili izradom ovih ukrasa, svakako preporučujem jer im nećete odoljeti!

Prilikom odabira papira budite maštoviti. Odaberite razne uzorke i vrste. Tome mogu poslužiti ostaci tapeta, papira za zamatanje, listovi časopisa, kolaž papiri iz dječjih likovnih mapa i sl. Prepustite mašti na volju i poigrajte se kombinacijama!

Postupak

Izrežite dva komada papira jednakih dimenzija. Pritom obratite pažnju da vam papir bude dužinom barem dvostruko veći od širine kako bi vam zvijezde bile bogatije.

Položite jedan komad papira na drugi i radite lepezu. Ne trebate se zamarati jesu li presavijene istim širinama jer se različitosti neće primijetiti.

Kada ste izradili lepezu od oba komada papira, odvojite lepeze i položite ih jednu na drugu.

Na sredini lepeze pričvrstite tankim užetom ili koncem, te izrežite gornji i donji rub kako je prikazano na slici. Ukoliko rubove režete ukoso, dobiti ćete oblik zvijezde dok će rezanje u polukrug rezultirati oblikom cvjetova.

Opcionalno možete izrezati i trokutiće u središtima lepeze. Time ćete dobiti čipkasti izgled papirnate zvijezde.

Odvojite rubove i raširite zvijezdu od jednog dijela papira prema drugome. Zalijepite ljepilom za papir ili vrućim ljepilom.

Vaša zvijezda je gotova! Na vrhu odabranog kraka probušite rupicu kroz koju ćete provući konac ili ukrasnu traku čime ćete zvijezdu privezati na željeno mjesto.

Izradite razne veličine koje možete i lijepiti jednu na drugu.

Nadam se kako vam je ovaj tutorijal pomogao u ideji više kako bez velike potrošnje i uz zajedničko vrijeme i druženje izraditi prekrasne ukrase za vaš dom.

Objava papirnate zvijezde – ukrasi koje možete izraditi i s djecom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Probudim ga poljupcem i onako snenom prišapnem kako je vrijeme za novi školski dan.  Nevoljko se izvlači iz kreveta i uz mrmljanje kako ne voli jutarnju smjenu, sad već po navici, umivanjem priziva stvarnost, odijeva najdražu kombinaciju, pravi frizuru, jede doručak na brzaka i stavlja dvanaest kilograma tešku torbu na svoja desetogodišnja leđa. Poljubimo se i on pogrbljen odlazi u još jedan dan novih druženja, novih znanja, novih izazova i zamki koje se zovu život. I dok se on uključuje u povorku ostalih pogrbljenih đaka, ja se sa nostalgijom prisjećam svojih školskih dana.

I moji su roditelji radili upravo to, konstantno uspoređivali djetinjstva njihovih i naših generacija, te dubokim uzdahom nehotice odavali koliko nas još izazova, lekcija, ocjena, uspjeha i neuspjeha čeka u životu. Njihove mi usporedbe u glavi zvone još i danas, a istovremeno me i moje prisjećanje podsjeća na njih.

Svoje školske dane rado bih željela i svojoj djeci. Istina, bila su to neka druga vremena, učile su se neke druge povijesti, neki drugi jezici i pisma, veličali neki drugi ljudi, bilo je manje prava djece, a više autoriteta, bilo je neke druge vrste nasilja, no znao se i red, znale su se granice. Bilo je poštovanja i bilo je pravih, iskrenih prijateljstava. Iako je to bilo moje djetinjstvo i vjerojatno se zato želim u njega i vratiti,  bilo je to vrijeme i kada su tajne simpatije ostale zauvijek tajna, vrijeme leksikona i spomenara u koje se vlastitim rukopisom upisivalo ono što je bilo na dječjoj duši i u srcu. Te su stranice imale poseban miris, bile su zamrljane od suza, listane i poljubljene bezbroj puta. Bilo je to vrijeme pravih fotografija. Onih za koje si morao ispucati cijeli film i za koje do zadnjeg trenutka nisi znao hoće li i kako ispasti. Fotografije koje su bile samo nečije i kao takve posebne i unikatne. Dan kada bi vidio svoju najbolju prijateljicu bio je najljepši, susreti su bili posvećeni jedni drugima, to je bilo vrijeme za sve neispričane priče, zagrljaj je imao svoju težinu. Riječi su imale svoju snagu. A loše ocjene su mogle ostati tajna. Bilo je to vrijeme naše bezbrižnosti kada nismo morali razmišljati o budućnosti.

No, to su bila neka prošla vremena koja ostaju u sjećanju i srcu nas koji smo ih proživjeli. Sada je vrijeme za gradnju novih uspomena. Vrijeme like-ova, društvenog umrežavanja, poznavanja stranih jezika već od najranije dobi, vokabulara u skraćenicama, floss plesa i virtualnih želja i idola. Vrijeme novog gradiva i novih zanimanja, novih tehnika i tehnologija učenja.  Vrijeme je za generacije kojima su znanje, rješenja, informacije, a i cijeli svijet dostupni na dlanu i 24 sata dnevno, generacije kojima je u njihovoj bezbrižnosti samo nebo granica. Vrijeme je za đačko doba naše djece i naš najveći zadatak da im to doba bude najljepše.

Fotografija: Pexels

Objava najljepše je đačko doba pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vrijeme je školskih praznika. Vrijeme kada su djeca slobodna, pošteđena školskih obaveza i u većini vremena prepuštena carstvu igre i igara. Između ostalih i – online igara. Je li vam poznat zvuk paljenja uređaja u trenutku kada odlazite na posao i ostavljate dijete samo? Je li vam poznato ono nasmiješeno malo lice, sretno što će ostati samo i vrijeme provesti u igri bez ometanja i kontrole? Je li vam poznat osjećaj kao da gubite nadzor nad djetetom i bojazan od onoga što mu prijeti upotrebom tehnologije? Upravo zbog tih osjećaja, ali i surove realnosti,  uveli smo kućna pravila i zajednički dogovor oko igranja takvih igrica.

Htjeli mi to ili ne htjeli, online igrice postale su dijelom svakodnevice, a zasigurno i jednom od najčešćih tema diskusije između roditelja i djeteta. Imate li nešto starije dijete, sigurna sam da ste čuli za nazive poput Minecrafta, Robloxa ili Fortnitea kao i doživjeli dječje uvjeravanje kako je to nešto super. Nažalost, djeca nisu u potpunosti svjesna opasnosti i negativnih strana interneta, no naša je obaveza informirati ih o tome i zaštititi. Neumjesan rječnik, cyberbullying, dječji predatori, online zlostavljanje i programski virusi, samo su neke od opasnosti koje vrebaju. Osobno sam iz navedenih razloga i linijom manjeg otpora isprva pokušala ukinuti ovu vrstu aktivnosti, no time bih samo odgodila problem jer bi se dijete često vraćalo iz igre sa prijateljima gdje bi se igrali upravo na taj način. Potpunim ukidanjem i zabranom nečeg što je dijelom nove generacije, stvorila sam samo veću zainteresiranost i znatiželju kod djeteta, nesigurnost u ponašanju kao i njegov strah od kazne ukoliko se sazna kako je prekršio pravilo. Vremena se mijenjaju, svaka generacija ima svoje specifičnosti i drugačije interese, a mi smo tu da to sa zdravim razumom prihvatimo i poradimo prvenstveno na vlastitoj, a zatim i edukaciji djece kako bismo im omogućili ono što im igrom i želimo pružiti – sigurnost, bezbrižnost, zabavu i edukaciju.

Ono što je nama svakako pomoglo bilo je sljedeće:

Razgovor s djetetom

Razgovor o igri koju dijete želi igrati. Postavljanjem pitanja o detaljima igre otkrila sam što ga to u pojedinoj igri privlači, kakva su njegova razmišljanja i očekivanja. Iskreni razgovor o nužnom uvođenju pravila i dogovora, te isticanje djetetu kako je to u cilju prvenstveno njegove zaštite, a ne bezrazložno ukidanje nečeg što ga zanima.

Moje učenje o igrici

Svaki puta provjerim je li igra određena kao prikladna za dob djeteta, te njen sadržaj. Najbolje poznavajući prirodu i karakter vlastitog djeteta, kao i prirodu odgoja u obitelji, na roditelju je procjena može li određena igra na bilo koji način, bilo svjesno, bilo podsvjesno, negativno utjecati na dijete.

Edukacija djeteta

Važno je upoznati i osvijestiti dijete o potencijalnim opasnostima i negativnim stranama interneta, posebno skrenuti pozornost na zaštitu osobnih podataka i istaknuti koliko je važno ne davati prave, osobne informacije nepoznatima, kao i bilo kakva komunikacija sa istima.

Zajedničko dogovaranje pravila

Važno nam je odmah na početku, prije samog igranja, stvoriti zajednička pravila: vrijeme u danu kada će se igrati, dužina trajanja igre, mjesto igre, vrsta igre. Pravila moraju biti prihvaćena obostrano, a posebice naglašavam važnost njihovog pridržavanja. Određujemo i posljedice nepridržavanja. Pritom je izrazito bitno međusobno povjerenje i dosljednost.

Uspostava ograničenog načina rada uređaja i aktivnog roditeljskog nadzora

Na svakom uređaju koji dijete koristi uključujemo ograničeni način rada koji filtrira sadržaj dostupan djetetu. Također, postavljen je i timer prema zajednički postignutom dogovoru oko vremena koje se provodi na uređaju. Razgovori preko chata su ograničeni ili ukinuti, dozvoljeni su isključivo sa poznatim suigračima i uz prisutnost nekog od odraslih. Iz navedenog je razloga vrlo bitno djetetu organizirati igru u zajedničkom prostoru što će omogućiti nadzor nad situacijom, koliko god to katkad i uskraćivalo komociju odraslih.

Igranje zajedno s djetetom

Koliko god to izgledalo smiješno i katkada za mene zahtjevno, kada god sam u mogućnosti igricu igram sa njim. To mi daje najbolji uvid u njen sadržaj, ali i dodatno povezuje s djetetom. Zajednički raspravljamo o mogućnostima rješavanja problema, dijete ima osjećaj uvažavanja onog što mu je zanimljivo, a dobiva i osjećaj važnosti jer me ima priliku nešto naučiti. Ukoliko se radi o igranju sa vršnjacima, nastojim ne uplitati se igranjem, ali praćenjem i svojom prisutnošću svakako da. Smatram da se na taj način može pravovremeno spriječiti eventualni problem, ali i reagirati na neprikladno ponašanje.

Reakcija

Ukoliko primjetim neprimjereno ponašanje svog djeteta ili poznatih suigrača, skrećem im pozornost na to ili zaustavljam igru.

Svaka igrica ima mogućnost prijave neželjenog ponašanja i sadržaja, obratite pozornost i svakako reagirajte ukoliko ste primjetili nasilje ili pokušaj napada bilo koje vrste od strane nepoznatih osoba!

Ono u što sam se uvjerila, ali i naučila jest da u svom nastupu prema djetetu uvijek moramo biti maštoviti. Često puta moramo biti prijatelji, ali i postići autoritet dovoljan da nauče prihvatiti pravila kao i shvatiti važnost i razlog njihovog uspostavljanja. Često puta će biti otpora I nesuglasica, no sigurnost djece je uvijek na prvom mjestu. To često puta naglašavam i svojoj majci koja ga većinu vremena čuva i kao baka je često popustljiva. Kao već treća generacija u ovom lancu, još joj je teže otkriti tehnološke zamke, no pravilo kako uvijek mora biti prisutna i osluškivati tijek igre često prihvaća i doslovno. Stoga nije rijetkost zateći ih zajedno na kauču, sa upravljačima u rukama.

Objava NEKA I ONLINE IGRA BUDE BEZBRIŽNA IGRA – NAŠIH 7 PRAVILA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Lego kockice poznate su nam još od vlastitog djetinjstva te ih pamtimo kao, nekada drvene, a  kasnije plastične kockice sa kojima mašti nema kraja. Oduvijek sam na njih gledala sa oduševljenjem. Svojim mogućnostima neiscrpan su izvor kreacija, kao i pogodne za razvoj motorike kod djece. I dok sam na njih kao dijete gledala isključivo kroz igru, danas ih iz uloge mame promatram i sa jednog drugog aspekta – kao male objekte koji polako, ali sigurno, obuzimaju sve veći prostor u stanu. Počeli smo ih sakupljati i slagati prije nekih otprilike 8 godina, kada je Ivan, tada dvogodišnjak, dobio svoj prvi Lego set. Za najmlađu dob, kockice su većih dimenzija, najčešće sa pripadajućom kutijom u koju bismo ih po završetku igre pospremili. Godinama su se mijenjali setovi, količina kockica i stil igre njima, te smo  polako dostigli jednu, možemo to tako reći, početnu razinu kolekcionarstva, a tendencija daljnjeg pribavljanja istih je i dalje prisutna. 

Improvizacija sa kutijom izmiješanih kockica u ormaru i nesortirane ladice, više nisu bile prihvatljive jer su kao takve otežavale pronalaženje pravih dijelova i igra bi najčešće završila frustracijom i nezadovoljstvom kada neki od oblika nismo mogli lako pronaći. Prostor je djelovao neuredno, a i bojali smo se oštećenja kockica.

Organizacija i plan pohrane i sortiranja ovih dražesnih kockica postali su neizbježni kako bi sitni dijelovi u svakom trenutku bili dostupni za slaganje željenog objekta, a veliki, složeni setovi ostali i dalje očuvani i izloženi.

Iako se na internetu može pronaći pregršt savjeta i ideja za pohranu i organizaciju Lego kockica, donosim vam one koje su meni osobno uvelike olakšali i u kratkom roku omogućili uvođenje reda i olakšano igranje:

1. ponajprije utvrdite ukupnu količinu kockica koje je potrebno organizirati – upravo je količina kockica presudna u načinu organizacije. Raznovrsnost i mnogobrojnost istih zahtijevaju detaljnije sortiranje i više prostora.
2. isplanirajte prostor za pohranu – prostora nikada dosta, stoga dajte mašti na volju i osim standardnih prostora u ormarima, na policama i u ladicama, poigrajte se i skrivenim mjestima. Npr. prostor ispod ili pokraj kreveta, iznad ili ispod ormara, stolova i sl.
3. ovisno o prostoru kojeg ste namijenile u tu svrhu, odaberite najprihvatljiviji način pohrane. Ovo su neki od prijedloga:

• plastične kutije – bez pregrada (za veće dijelove) i sa pregradama (za sortiranje malih dijelova po boji i/ili obliku).
• stol sa ladicama u tu svrhu – stol unutar dječje sobe na kojem će se kockice slagati, a po završetku igre pospremiti u ladice namijenjene upravo tome.
• kutije u obliku lego kockica – maštovite i vizualno vrlo prihvatljive kutije u raznim bojama koje se lako pospremaju ispod ormara ili stola, a simpatično izgledaju i ako ih ostavite nasred sobe.
• vreće – velike za pohranu velikih Lego kocaka te male plastične (npr. Ikeine sa mehanizmom za zatvaranje) raznih veličina i pogodne za sortiranje
• ladice
• gotovi elementi sa plastičnim kutijama – ladicama (Ikea)
• slobodan prostor u ormarima
• police i sl.

4. odaberite način sortiranja koji vašem djetetu najbolje odgovara kako bi se čim lakše snašlo u pronalaženju potrebnih dijelova – za sortiranje dijelova preporuka je sortiranje po boji, a ukoliko je velika raznovrsnost kockica, tada i prema oblicima. Preporučujem Ikea plastične kutije sa pregradama za ovaj način sortiranja, a iste možete pronaći i u Bauhausu, Metrou i sl. Radi se o plastičnim, prozirnim ili poluprozirnim, bijelim kutijama u kojima se sadržaj vidi bez potrebe za otvaranjem te pogodnim za slaganje jedna na drugu čime se štedi prostor.
5. organizirajte i upute za slaganje posebice za kompliciranije setove. Možete ih ubaciti u folije i složiti u registrator ili u posebnu ladicu kako bi vam uvijek bili dostupni za ponovno slaganje setova.
6. setove koje nakon slaganja ne mislite više rastavljati, izložite na vidljivo mjesto poput polica, a ukoliko ih želite zaštititi od prašine, pohranite u zatvorene kutije, ormare ili vitrine.

7. nastojte da kockice uvijek budu lako dostupne djeci kako bi im omogućili sigurnu i bezbrižnu igru

Uvodeći organizaciju i pravila pospremanja kockica, igra njima je postala lakša i interesantnija. Sortirani dijelovi brže se mogu pronaći i više nisu prepreka bezbrižnoj igri, a više se vremena sada posvećuje mašti i novim kreacijama.

Isto tako, pospremanje istih nakon igre sada također zahtjeva više koncentracije i pažnje. Samim time najčešće dopadne mamu ili tatu ukoliko i dalje želimo održavati red

Objava ORGANIZIRAJMO LEGO U 7 KORAKA pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Rujan. Prohladno jutro. Prvi dan nove školske godine. Sjedim za stolom, ispijam šalicu kave, zamišljam scenarij nakon buđenja najmlađih i pokušavam se pripremiti za početak novog hektičnog perioda. Sa nostalgijom gledam u fotografiju koja je obilježila protekle dane. Ovogodišnje ljeto zauvijek ću pamtiti kao vruće, radno i iscrpljujuće, ali i po predivnoj priči ispričanoj tijekom kratkog i spontanog izleta na more.

Iza nas je jedna morska, obiteljska avantura, posebna po tome što smo ove godine ljetovali u punom sastavu od nas četiri. Steli je to bio prvi susret sa dužim putovanjem i morem, Ivanu prvo ljetovanje sa sestrom, a nama roditeljima prvo ljetovanje sa dvoje male djece. I to ne bilo kakve djece, već djece toliko različite u svakom mogućem pogledu. Svjesni razlike u godinama i spolu, interesima, razvojnim fazama i načinu komunikacije, činjenice kako je malo aktivnosti u kojima na obostrano zadovoljstvo ovo dvoje malih ljudi funkcionira, te svakodnevice koja je često burna i protkana nerazumijevanjem i njihovim svađama, očekivali smo naporno putovanje puno izazova i vješte koordinacije. Nastavak već poznatog bratsko-sestrinskog odnosa samo na nepoznatom terenu. U očekivanju najboljeg, pripremili smo se na najgore. Ponijeli sve igračke i pomagala koja su stala u auto za slučaj loše vremenske prognoze, dobro se organizirali sa zadacima i zaduženjima i nadali se razumijevanju susjeda kada bratu i sestri dođe žuta minuta. I upravo tako pripremljeni, poliveni smo tušem pozitivne promjene u novom okružju i postali svjedoci velike ljubavi i podrške starijeg brata i mlađe sestre.

Gledajući njihovu povezanost i ljubav isplivane na površinu uslijed oduševljenja nepoznatom sredinom i ljudima, opijenost morem i svakom sitnicom povezanom njime, držanje za ruke i zajednički smijeh, iz prve sam ruke postala svjesna kako ova ljubav nadvladava sve moguće razlike koje su često objektivna prepreka idiličnom odnosu. Koliko god ih kao roditelji nastojimo povezati, pomiriti, ne raditi razliku među njima, poticati ih na zajedničke aktivnosti, isticati važnost njegovanja dobrog odnosa, u trenucima njihovog konflikta, nerazumijevanja i suza, često smo puta zabrinuti i pitamo se činimo li sve kako treba? Ovo je putovanje bilo potvrda kako činimo i poticaj za daljnjim čuvanjem i njegovanjem njihovog odnosa. Jer upravo je bratsko-sestrinski odnos jedan od najvažnijih, prvih i najdužih odnosa tijekom života, kao i jedan od ključnih za daljnji emocionalni, društveno-socijalni i psihološki razvoj.

Na povratku s mora, tijekom vožnje u automobilu, Ivan je na moje pitanje o dojmu sa putovanja odgovorio kako mu je bilo lijepo sa sestrom i kako jedva čeka novu pustolovinu s njom u kojoj bi joj pokazao sve što zna, čuvao je i bio njezin oslonac i zaštitnik. Ispunio me taj odgovor jer sam uvjerena kako će tako biti i kroz pustolovinu zvanu život.

Katkada su naša svakodnevica i rutina krivci što smo ponekad slijepi. No, nalazeći se u novom okruženju, u prilici smo istu stvar sagledati sa drugačijeg aspekta i tako postati svjesniji ljepote i posebnosti pojedinog trenutka. U slučaju iz ove priče – neraskidive i čudnovate bratsko-sestrinske ljubavi u kojoj se isprepliću svađe i zagrljaji, suze i smijeh i gdje je ljubav na trenutke prisutna, a na trenutke skrivena u svim svojim oblicima. Ista ta ljubav koja ih i u svađi čvrsto drži za ruku.

Objava KADA LJUBAV I U SVAĐI DRŽI ZA RUKU pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Započeo je kratak godišnji odmor! Četiri dana starog godišnjeg spojenih sa jednim neradnim i cijeli tjedan je na raspolaganju. Presretna, euforična i puna planova, pomislih: napokon malo vremena i za mene, za odmor, knjigu, vježbanje, frizera,  za male radosti koje donose unutarnji mir i snagu za dalje.

Bacim pogled na mužev raspored – totalna suprotnost. Radni tjedan i potpuna odsutnost. Znak za nastavkom uhodanog ritma, ali i nimalo utješno.

Kraj školske godine je tu, no ne i kraj najvećim školskim ispitima i ocjenama. Ostala je i posljednja lektira. Brojem stranica do sad najveća, a sa najmanje raspoloživog vremena. I sinova ravnodušnost.

Osim škole, tu je i poseban, veliki događaj  – Ivanova Sveta Prva pričest i organizacija proslave.

Moj refleksni potez je tu: uzimam olovku u ruke i crtam tablicu dnevnih obaveza i rasporeda. Time realno sagledavam situaciju, ali i smirujem trenutni napad panike. Početna euforija polako jenjava, no ne gasi se jer je u tablici ostalo još neispunjenih kućica. Ali, popisu još nije kraj.

Slijedi nam novo poglavlje od jeseni. Dobili smo vrtić! Presretna sam što će Stela upoznati novu okolinu i nove ljude, steći nova prijateljstva i usvojiti nova znanja, biti dijelom kolektiva. No, valja se pripremiti. Čeka nas odvikavanje od pelena, a i borba sa dojenjem je i dalje u tijeku. Ovaj je godišnji odmor kao stvoren za preokret. No, ne i stav djevojčice. Ako se nju pita, ona to nema namjeru mijenjati u bliskoj budućnosti.

I moje najdraže mjesto na svijetu – dom. Vapi za svježinom i reorganizacijom. Visoke temperature su u zraku, a ormari još uvijek u zimskoj sezoni. Kod odraslih se ne komplicira,  roba se prebacuje sa donjeg (ormar aktualne sezone) u gornji ormar (ormar izvansezonske robe) i obrnuto. No, dječji su ormari  prepuni premale odjeće i stvari koje više ne koristimo. Valja ga ispuniti potrebnim i isprazniti od nepotrebnih stvari te je i ovo jedan od prioriteta ovih dana. Ubacujem u tablicu i definitivno ne ostaje slobodnog vremena. Barem ne onog pravog, službenog, zacrtanog. Niti uz najkasnije lijeganje niti uz najranije buđenje. Početna euforija se potpuno ugasila, no sreća i ispunjenje su ovdje.

Unatoč  i takvim danima, situacijama i rasporedu naučila sam dvije stvari:

1. Svaki, naizgled veliki i na prvu nemoguć zadatak, podijeljen na male dijelove itekako je i lako rješiv.
2. Sve što radite, radite sa srcem i pokušajte se pritom dobro zabaviti. Pogotovo ono što radite sa djecom ili za njih! Tada će i vrijeme iskorišteno za druge, biti istovremeno i vrijeme za vaše srce i dušu.

Objava SPOJENI GODIŠNJI UMOR pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Dojenje. Prema definiciji prirodan proces majčinog hranjenja bebe i plan prirode za čvršćom fizičkom i psihološkom povezanošću majke i djeteta. Za mene najljepša stvar na svijetu. Ne najlakša, ne najugodnija, ali najljepša. I moja odluka kako ću uložiti sve napore za uspostavu takvog načina hranjenja i povezanosti sa djetetom. Nakon rođenja drugog djeteta, borba je započela i nakon dvije i pol godine još uvijek traje. Sada se pitam…. Poigrava li se to priroda nama?

Isprva je krenula borba za uspostavu hranjenja i ritma. Kako se radilo o drugom djetetu, znala sam što me čeka i bila sam apsolutno spremna, no na put su nam stale dodatne komplikacije uslijed poroda te odvajanje na jedan dan u ključnom trenutku. Nije bilo prvog dodira na golu kožu, niti maženja. Pokazali su mi izdaleka moje malo bespomoćno biće i moje srce je pucalo jer sam se osjećala kao da je napuštam. A umalo i jesam jer su u tom trenutku spašavali moj život. Ja sam prebačena na drugi odjel, a beba hranjena na bočicu. Iako nam prvi susret nije išao na ruku za uspostavu povezanosti, to je u tom trenutku bilo manje važno jer smo ipak na kraju, na svu sreću, obje bile dobro i naši zajednički trenuci su tek čekali na nas. Svaka pretrpljena bol, puštena suza, besana noć i sav emotivni i fizički tornado, isplatili su se jer smo uhvatile ritam i uspostavile povjerenje i privrženost koja se kasnije više ne može raskinuti. Doslovno.

Sve što je uslijedilo nakon šestog mjeseca, a posebice nakon godine dana starosti djeteta, postala je borba u kontra smjeru… borba za odvajanjem koja još uvijek traje. Upravo ono što nam je bila najveća prednost i užitak, sada u dobi od dvije i pol godine predstavlja najveću zapreku. Moje dijete bi trebalo normalno jesti, a ja odlaziti na posao bez problema. Iako se sada radi o dječjoj fazi straha od napuštenosti, u našem slučaju je prisutna i tvrdoglava nevoljkost za prestankom dojenja. Dijete odbija hranu, umiruje se isključivo na meni, skida me neovisno gdje se nalazimo i kvaliteta izvršenja mojih svakodnevnih aktivnosti postaje upitna. Kao i njeno zdravlje zbog neprihvaćanja žlice i hrane. Osjećam se kao da je naša povezanost prerasla u ovisnost.

Raniji ponos, osjećaj uspjeha i zadovoljstvo, sada mi poriču pokazivači na vagi, tablice uhranjenosti i okolina koja savjetuje potpuni prestanak dojenja za fizičko zdravlje djeteta.

I opet obostrani tornado, emocije koje bi, prvenstveno ja, trebala zanemariti i hladne glave provesti odvajanje koje je u ovoj dobi normalno. Dojenje je kod djeteta izvor sigurnosti i znak prihvaćanja, što se gubi u trenutku odvajanja koje nije njegova volja. Pitam se, kako najlakše prihvatiti dječju osudu, plač i očaj što joj svjesno oduzimam ono najdraže? Ono za što sam je sama vezala, nagovarala je i nudila joj sve ove mjesece, pa i godine? Iako joj razumski objašnjavam zašto tome mora biti tako, u njoj vidim samo osjećaj iznevjerenosti i ljutnje. Iako sam vođena prvenstveno njezinim zdravljem, u ovom trenutku i ovoj jednostrano donesenoj odluci tražim prekidač za emocije koji će funkcionirati i u trenutku kada moj razum uspije i potpuno se odvojimo. I kako najlakše proći fazu, ne odvajanja djeteta od majke, već majke od djeteta?

Objava POVEŽI ME – ODVOJI ME pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

KUPOVINA – REZULTAT STVARNE POTREBE ILI OSJEĆAJA?

Poznato je kako smo slabi na djecu općenito, vlastitu posebno, a to ponajviše dolazi do izražaja kada su novac i kupovina u pitanju. Često vođeni emocijama i ne uvijek nužno objektivnim razlozima, kupit ćemo nešto zbog čega će naše dijete u tom trenutku biti veselije ili se mi roditelji bolje osjećati jer smo mu to pružili. Proizvođači, trgovci, marketeri, mediji… vrlo dobro to znaju i stvaraju čitav niz proizvoda, poticaja, trendova… kako bismo se i mi i djeca „bolje osjećali“. Slobodno možemo reći da često ne kupujemo stvari ili usluge – već osjećaj. Naravno da i sama kao žena, roditelj i kupac upadam u tu zamku. Štoviše, katkad namjerno i sa zadovoljstvom.

No, jesmo li zapravo svjesni koliko vlastitim primjerom utječemo na razmišljanje o kupovini i novcu kod naše djece?

SITUACIJA KOJA MI JE OTVORILA OČI

Ispočetka nisam bila sigurna koje je pravo vrijeme za edukaciju djeteta o temi novca. Smatrala sam kako ćemo do toga doći u hodu i o tome učiti na živom primjeru tijekom zajedničkih odlazaka u trgovinu. Ivan je dijete sa realnim očekivanjima, nije se nikada bacao po podu ili vrištao kada nešto nismo kupili (kuc, kuc, kuc) i dobro je prihvaćao pojašnjenje zašto nešto ne možemo kupiti.

I taman kada sam mislila da je ova tema uspješno savladana, dijete je jednom prilikom i samo upalo u zamku poticaja u trgovini. Poželjelo je upravo ogroman komplet Lego kocaka sa vrha police. Sama lokacija paketa, značila je jedno – četveroznamenkastu cijenu (ne ubrajajući decimale). Sigurnim tonom i ovog sam mu puta objasnila kako trenutno nismo u mogućnosti to kupiti, no njegova je volja bila prejaka i nije popustio. Oči su mu se ispunile suzama i tiho je progovorio: „Mama, ne trebamo novce, možemo samo potpisati papirić na blagajni kao i svaki put“. Tu sam zapravo shvatila kako je moje olako shvaćanje ove teme urodilo pogrešnim rezultatom. On je bio premali za pojam elektroničkog novca i bezgotovinskog plaćanja te, naravno, nije mogao steći dojam o ograničenoj količini novca. Uzalud mi objašnjavanje o ograničenom budžetu, ako ga on fizički ne vidi.

KASICA KAO SPAS

Od tada je naša (ranije ne tako ozbiljno shvaćena) kasica postala naš najbolji prijatelj i alat prilikom učenja o novcu i raspodjeli kućnog budžeta. Iz jednostavnosti koristimo dvije kasice: jednu za štednju, a drugu za potrošnju i darivanja. Novac koji dijete dobije ili marljivim radom zaradi od nas kao nagradu, ubacuje se u kasice. Jedan dio za štednju i drugi dio za potrošnju kojoj uvijek odredimo svrhu (najčešće je to igračka, putovanje i sl.). Gledajući kako se kasica puni, dijete dobiva predodžbu o ograničenosti količine novca, vremenu koje je potrebno za dolazak do cilja, uči strpljenju i važnosti odluke kako i kada će jednom prikupljeni novac potrošiti. Ujedno sagledava i važnost vlastitog doprinosa u budžetu te postaje zadovoljno i ponosno na svoj rad i trud.

Unatoč modernoj tehnologiji i svim mogućnostima i prednostima koje ona nudi odraslima, kasica je idealan alat za dječje shvaćanje pojma novca, raspodjele budžeta, svrhe štednje, postavljanje ciljeva i odgađanja vremena kupovine te uči svjesnoj kupovini. Čak i kada odlučimo podleći emocijama i ukoliko je to namjena našoj kasici, nikada se neće dogoditi da potrošimo nešto slučajno, previše ili unaprijed. I ne služi samo djeci. Dapače, i mi odrasli itekako mnogo možemo naučiti od nje.

Objava SUPERALAT ZA UČENJE O NOVCU pojavila se prvi puta na SUPERMAME.