Prije nego sam postala mama nisam razumjela koliko dubine donosi majčinstvo. Nisam mogla predvidjeti koliko će se moj život promijeniti iz temelja. Nisam mogla znati što će se sve promijeniti, kako ću se ja nositi s promjenama, kako će to utjecati na moj život, na moj brak, na moje odnose.

Prije nego postaneš mama savršeno ti je jasno da “nisi samo mama i da nećeš biti samo mama, da si ti i dalje ti”, ALI kad zaista postaneš, to ipak nije tako jednostavno.

Zato danas pričamo upravo o ovome – kako biti SVE što ti jesi na način na koji to želiš biti.

Identitet izvan majčinstva

Vjerujem da ti je jako poznat scenarij u kojem se majčinstvo prelije na sve tvoje druge uloge. Ta uloga, koja nam je toliko važna, toliko značajna, jednostavno može usisati sve što smo do tada bile i preslikati na sve što ćemo od tada biti.

Vrlo je jednostavno uplivati u onu “dijete je cijeli moj svijet” ili “dijete mora biti na prvom mjestu” ipak vjerujem da su naši svjetovi dovoljno veliki kako bi imali mjesta za sve što nam je važno, za sve što gradi nas, za sve što volimo i sve koje volimo.

Ja jako vjerujem da žena, mama, mora njegovati svoje identitet izvan majčinstva. Vjerujem da samo kad smo cjelovite osobe i tako se i gledamo, a ne samo kroz prizmu majčinstva, možemo dosegnuti svoj puni potencijal. Vjerujem da njegovanjem svih svojih odnosa, odnosno svojih uloga gradimo jedan život u punini zadovoljstva.

To bi značilo da ne zakidaš sebe kroz druge dimenzije, to bi značilo da ne odustaješ od odnosa i aktivnosti koji su ti značajni, koji te pune energijom, u kojima se vraćaš sebi.

To bi značilo da, sada kad si mama, ne čekaš staru sebe i ne pokušavaš živjeti svoj stari život, ne pokušavaš dijete staviti u stari život nego gradiš potpuno novi identitet, novi život u kojem tražiš nove načine kako biti svoja, kako njegovati sebe, kako njegovati svoje druge uloge, kako puniti baterije. Često je nemoguće, a i izvor velike frustracije kad novo želimo uklopiti u staro. Tajna se krije u izgradnji novog. Jer u novim okolnostima moramo tražiti nove načine.

U novim okolnostima ti nisi samo mama, ti si žena – cijela. I sve što ti nosiš si ti, sve što živiš si ti, sve gdje se krećeš si ti – žena, partnerica, prijateljica, ljubavnica, stručnjakinja, kreativka, poduzetnica, planinarka, mentorica, kuharica, organizatorica, liderica – gospodarica svog života.

Umjesto da pokušavaš ugušiti sebe jer si na sebe stavila vanjska očekivanja kako se dobra mama mora ponašati, kako mora izgledati, što joj mora biti važno, kako se smije kretati, što smije raditi, kako smije govoriti, što smije dijeliti i koje teme otvarati – pitaj se što želiš. Koja ti očekivanja imaš od sebe?

Tu opet možeš doći do izazova jer je teško prepoznati ono što je istinski tvoje, a što si pokupila kroz djetinjstvo i misliš da je tvoje.

Svoje klijentice često vodim upravo na putovanje, odnosno rekla bih čupanje korijenja starih očekivanja koje više ne žele njegovati niti ispunjavati i kopanje onih njihovih, koje žele zadržati, njegovati i zalijevati.

Majčinstvo nije jedna haljina koju si kupila jedan dan (zapravo na blef) i sad ju moraš nositi svaki dan, cijeli dan. Možeš ju skinuti, oprati, osvježiti i za to vrijeme nositi nešto drugo – trenirku, traperice, neku drugu haljinu ili donje rublje.

Ne bacamo sve iz ormara. Njegujemo sve dimenzije sebe.

I tu dolazimo do velikog problema koji se može javiti kad ovako krenemo u život.

Vrijeme za sebe bez grižnje savjesti

Kako biti tu za cijelu sebe, kako njegovati sebe, kako brinuti o sebi kroz sve dimenzije, a ne osjećati krivnju?

Zašto kava u miru ili s prijateljicom, zašto nekoliko stranica knjige, zašto topla kupka, zašto šetnja, zašto kvalitetan obrok nisu luksuzi nego nužnosti?

Zato što je tvoje zadovoljstvo životom u izravnoj vezi brige o sebi i punjenja vlastitih baterija (kapaciteta). Da bi mogla dati drugima, moraš prvo napuniti sebe. Iz prazne čaše nemaš što dati, zar ne?

A ipak, velika većina mama, što mojih klijentica, što mama na internetima, ističe osjećaj krivnje kad “rade nešto za sebe”. Moja filozofija je da u isto vrijeme apsolutno sve radimo ZA SEBE i da ono što radimo “za sebe” nije nikad “samo za sebe”. Što pritom mislim?

Sve što ti radiš, radiš iz neke svoje ideje da je to ispravno i da tako treba biti. Sve što radiš, radiš da bi zadovoljila neku svoju potrebu. Sve što radiš koristi i tebi i drugima. Kad ispuniš sebe nečim sebi vrijednim izvan svijeta majčinstva, s novom energijom dolaziš u svoju obitelj. Kad se pobrineš za sebe iz svijeta ljubavnice – njeguješ svoje tijelo, ali i glavu jer samopouzdano budiš svoju seksualnost i seksipilnost na način na koji je baš za tebe. Kad radiš ono što tebe ispunjava (a ne čekaš samo da ti prođe vrijeme na poslu) aktivno doprinosiš svijetu oko sebe, ulažeš u komponentu profesionalne sebe koja je također važna.

Neki dan mi je palo na pamet da mene pomisao na moj posao toliko ispuni energijom privlačenja da sam potpuno drugačija žena u toj energiji, nego onoj “ništa ne valja i sve je preteško i kad ću više završiti”.

Kad tako razmišljaš, sve što radiš, radiš zbog sebe i sve što radiš doprinosi svim dimenzijama tebe.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Iva Zaimovic • Savjetnica za partnerske odnose kad dođu djeca (@ivazaimovic)

I opet smo se vratile na ideju da si bitna CIJELA TI. U svim svojim dijelovima, u svim svojim nijansama, u svim svojim ulogama. Ti. I ništa drugo, zapravo, nije važno. Samo ti. Cijela ti.

I onda, just like that, nema potrebe za osjećajem destruktivne krivnje, nema potrebe za pitanjem kako biti više od mame jer nikad nisi ni bila samo mama.

Objava kako ne biti samo mama? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Sram.

Što si prvo pomislila kad si pročitala tu riječ? Sramiš li se svog srama, odnosno stvari zbog kojih se sramiš? Ljudi su toliko slojevita bića sa cijelim spektrom emocija, svaka od njih nam nešto govori, a koliko ćemo čuti što točno, ovisi samo o nama.

Daješ li sebi dozvolu za sramoćenje?

Jesi li znala da se u 75% slučajeva uopće ne osramotimo (prema nekom objektivnom razumijevanju javnog sramoćenja), nego predviđamo i brinemo što drugi ljudi misle o nama, što pričaju o nama, gotovo smo sigurni da je nešto u negativnom kontekstu, dok se drugi zapravo bave svojim životom. Bave se svojim problemima, pokušavaju rješavati svoje izazove ili pak najčešće razmišljaju što drugi (uključujući i tebe) misle o njima.

Međutim, znam da je teško oteti se tog prvog dojma i brige što će drugi reći, što će misliti o nama, kakvi smo sad ispali, kakav smo loš dojam ostavili, jesu li nas dobro razumjeli, zašto smo ostali bez riječi ili se nečega nismo mogli sjetiti. Brinemo zbog najrazličitijih stvari. Od toga da odlazimo prerano/prekasno spavati, ne brinemo dovoljno o sebi, sram nas je tražiti svekrvu da pričuva dijete dok mi odemo frizeru/na nokte/masažu/spoj s mužem/čitamo knjigu, sram nas je ako netko vidi da nemamo rezervnu pelenu, slučajno nismo uzeli vodu i hranu u park, dijete se ozlijedilo dok smo pazili jer ne možemo (i ne trebamo) sve spriječiti…

Savršenstvo ne postoji.
Postoji ljudskost.
Postoji vjera da će ipak sve biti dobro.
Postoje greške iz kojih najčešće učimo puno toga, ali prerijetko naučimo da savršenstvo ne postoji. Ne postoji savršena mama, savršena supruga, savršena žena, savršena poduzetnica. Nema takve.
A mi i dalje želimo dostići neku sliku savršenstva koji smo stvorile u svojim glavama niti ne znajući da je “savršena” i u isto vrijeme nedostižna.

Pa krenemo sumnjati u sebe. Kriviti se jer samo se tebi to može dogoditi, samo si ti takva, loša, ne razmišljaš, ne pripremiš se, ne predvidiš.

Pa se sramimo same sebe i svojih postupaka. Posebno ako dobijemo neku poruku izvana koja to potvrđuje, odnosno ako mi mislimo da potvrđuje. A često je i dobijemo jer naš mozak je toliko pametan da traži potvrdu onog o čemu mislimo, a ako mu zadamo takav zadatak, sigurno će i to odraditi za nas pa ćemo naći sve dokaze da nismo dovoljno dobra mama, supruga, prijateljica, poduzetnica, mentorica, zaposlenica, šefica i da se trebamo kriviti iz raznih razloga i osjećati sram.

Kristalno jasno se sjećam dvije situacije kad sam se osjećala kao loša mama zbog zaista banalnog razloga kad je moja djevojčica imala par mjeseci – nisam uzela vlažne maramice u park i nisam imala čistu pelenu u bolnici. U ta dva, zaista minorna slučaja sam se sramila. A čega? I zbog koga? Srce mi je toliko jako kucalo, sjećam se kako mi je vrućina zapljusnula glavu i osjećala sam čisti sram. Onaj koji govori „nisam dobra mama“. Poznato? Znam da i ti imaš takvih situacija.

Pa sam krenula učiti otpuštati. Kasnije je došlo toliko drugih mogućih trenutaka za sram, sramoćenje, kao i za krivnju s kojom sam se sve lakše nosila i uspjela ju staviti pod kontrolu. Da nisam, u ove sad skoro četiri godine puno puta bih se osjećala kao najgora mama na svijetu. Sada znam drugačije.

I da, one sve gore nabrojane stvari mogu u nama probuditi krivnju i ponekad sram. To samo znači da smo žive, da smo samo još jedno ljudsko biće. Da nam nije svejedno, čak naprotiv, da nam je jako stalo da to sve izvedemo dobro.

Razlika između sramoćenja, srama i krivnje

Krivnja nam pokazuje put kojim želimo ili ne želimo ići i smijemo se osramotiti putem. Osjećamo krivnju zbog nekog svog ponašanja, a osramotiti se (u nekom trenu) je puno drugačije od osjećati sram u dubini svog bića. Kad krivnja prijeđe u sram zbog onoga što jesmo, tada postaje destruktivna za nas.

Ako se maknemo od majčinstva, sigurna sam da ćemo naći još hrpu stvari zbog kojih smo se osramotili. Nešto smo krivo rekli, spotaknuli smo se, pali smo u javnosti, ruž nam je zamrljao zube, nismo uzeli maramice koje nam hitno trebaju, nastavi svoj niz…

Vjerujem da se ponekad još uvijek, u takvim trenucima, osjećaš kao malena djevojčica koju odrasli gledaju ispod oka. Zapravo i probudiš sjećanja kad se upravo to i dogodilo, pa koriš samu sebe da si trebala bolje. Tu se opet uvuku naša očekivanja od samih sebe koja su često nerealna (u tom trenutku).

Sramimo se i zbog toga što se bojimo zauzeti za sebe, sramimo se jer što će drugi reći, posebno ako želimo reći nešto što odskače od drugih, pa onda opet dolazi sram jer smo nešto rekli, a nije prošlo kako smo htjeli ili pak jer nismo rekli, a htjeli smo.

Sramimo se kad trebamo/želimo tražiti pomoć. Odrasle smo u narativu da snažne žene sve mogu same, nerijetko dobijemo upravo takve poruke. Moje klijentice mi često govore da im mame, svekrve i muževi govore nešto poput ovoga: „kako sve druge mogu, a ti ne možeš“, „sve druge mame same i kuhaju i brinu o bebi, samo ti nešto prigovaraš“, „kako sam ja mogla sve sama, ti samo kukaš“ i slične.

I onda, čak i kad tražimo jednom pomoć, odustanemo, kažemo da ćemo ubuduće sve SAME jer tako je LAKŠE. No, je li zaista ili moramo mijenjati narativ u kojem živimo?

Kako god okrenemo, sram je naš osjećaj koji dolazi zbog toga što određenu situaciju tumačimo kao nepovoljnu za nas. To je naše tumačenje proizašlo iz naših (ili tuđih) iskustava. Sram kao i krivnja nam može puno toga poručiti, samo ako nas ne krene uništavati iznutra. A tu nastupa rad na sebi. Tu nastupa oslobađanje.

O temama osobnog razvoja na tjednoj bazi pričam bez floskula, bez cenzure i sasvim iskreno i pitko na svom newsletteru. Znam da želiš biti u mojoj zajednici pa sam ti pripremila i poklone dobrodošlice, osim dva vodiča (Tri lekcije za sretniji brak i Vodič za brigu o sebi) preuzmi najnoviju meditaciju za vraćanje osjećaja mira.

Link za besplatno preuzimanje je OVDJE. 

Do tada, šaljem zagrljaje!

Iva

Foto: unsplash.com

Objava sram kao naš suputnik pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Valentinovo – dan koji slavi ljubav i povezanost. No, za mnoge roditelje s malom djecom, romantika može pasti u drugi plan. Je li slično i kod tebe?

Dolazak bebe donosi puno radosti, ali i izazove koji često mogu poljuljati partnerski odnos. Nedostatak sna, novi ritam života i sve manje vremena za dvoje može dovesti do osjećaja udaljenosti i frustracije. Pa tako, povezanost zbog koje je i nastala beba, može izblijediti. Dobra vijest je da povezanost dolazi iz nas samih što znači da si TI ta koja povezanost GRADI iz dana u dan.

Dokazano je da parovi koji su bili dobro povezani i imali dobar brak PRIJE djeteta lakše će savladati izazove ranog roditeljstva, dok parovi koji su već prije imali narušen odnos, manjak povjerenja i otvorene komunikacije, nisu bili povezani, beba će itekako unijeti novi nemir. Za jedne i druge ima rješenja – ako ih tražite.

Kao savjetnica za mame i partnerski odnos, želim s tobom podijeliti nekoliko praktičnih savjeta kako ponovno zapaliti iskru u vašem odnosu, čak i u ovom izazovnom razdoblju.

1.    Komunikacija kao temelj povezanosti

Komunikacija, uz povjerenje, zaista je temelj svakog odnosa. Jedan od najvažnijih alata za održavanje bliskosti je iskrena komunikacija.

Uz bebu u kući, lako je upasti u zamku razgovora koji se svodi na logistiku i obaveze. Vjeruj mi, uz drugu bebu u kući, znam kako ti je. Parovi s kojima radim najčešće slobodno vrijeme bez djece koriste za planiranje obaveza. Jedno i drugo je važno, zar ne?

Uzmite si vrijeme za planiranje (npr. jednom tjedno 10-15min) i vrijeme za vas kao par kada možete podijeliti kako se osjećate, što vas veseli ili muči. PITAJ muža iskreno i sa zanimanjem kakav mu je bio dan, ako ti kaže nešto što se dogodilo, pitaj ga kako mu je to bilo, je li mu teško zbog nečega i sl. Nekad prehodamo neke informacije, a da ih nismo niti čule jer razmišljamo o nečem drugom. A onda, ne primijetimo da i on treba podršku.

Važno je razgovarati i o tome koje sve promjene su se dogodile s novim okolnostima u kojima je sad još jedno živo biće, pričati o izazovima, kako ih savladati, pitaj ga kako je njemu biti tata… ZNAM da se iza kriju zanimljivi razgovori.

To može biti samo desetak minuta prije spavanja, ali važno je da ste prisutni i otvoreni jedno prema drugome.

Mala napomena, lijepo je povezivati se kroz razgovore o DJECI, ali vrijeme za vas neka bude i vrijeme u kojem ste samo PAR, a ne RODITELJI.

2.    Mali rituali do veće povezanosti

E sad, ako ste PRIJE imali jako romantičan odnos, moguće da očekujete da se to i nastavi. Može se nastaviti, ali možda uz neke male izmjene – tražite načine kako održati takav odnos i tu razinu povezanosti na načine koje volite.

Isto tako, ako do sad niste bili od “spojeva”, posebno ako ste puno godina zajedno, predlažem da osvijestite da već možda radite “male stvari” poput zajedničke šetnje, gledanja omiljene serije ili kuhanja večere. Te aktivnosti, ako ih radite s namjerom povezivanja mogu biti itekako značajne.

Mali rituali večernjeg povezivanja poput zajedničkog tuširanja ili ljubljenja poput tinejdžera može rasplamsati strasti.

U plan tjedna možete uvesti i tjedno druženje koje ćete isplanirati i veseliti se trenutku kad uspavate djecu. Često uzbuđenje čekanja napravi veću razliku od samog događaja koji čekate.

3.    Podjela odgovornosti

Ne znam koliko se možeš prepoznati, ali većina mojih klijentica tek nakon što postanu mame, shvate koliko brige o kućanstvu su uzele na svoja leđa. Uz bebu, puno toga ne stižu kao prije, a muž očekuje da sve bude kao i prije. Da, definitivno puno potencijalnog izvora sukoba ako ste živjeli na sličan način.

Česta tema savjetovanja majki je osjećaj “sve je na meni – kuća, hrana, beba, kasnije i posao…”. Ovo je zapravo dosta kompleksnija tema nego što se čini na prvu jer polazi od ideja kako tvoj život treba izgledati i očekivanja TKO će napraviti da tvoj život tako izgleda. Pa tako, znamo odgovornost za svoje ideje prebaciti na drugu osobu, svog muža. A on, pretpostavljaš, nema takve ideje.

Umjesto stalnih sukobljavanja tko što nije napravio na točno određen način i u točno određeno vrijeme, zainteresiraj se za njegovu ideju kako bi vaš život trebao izgledati i tko će preuzeti odgovornost za koji dio. Te slike ne moraju biti jednake, ali ti preuzimaš odgovornost za SVOJU IDEJU i nije onda muž kriv kad ne usisava svaki dan jer ne vidi razloga za to.

Briga o bebi je drugi moguć razlog sukoba jer je to nova briga oko koje još nema jasne podjele, a nema niti jasnoće što to sve zahtjeva. Tate često ne znaju o čemu sve mama brine na porodiljnom, ali im brzo postane jasno kad malo ostanu sami s bebom. Imaj na umu da dok je muž na poslu, ti si isto na “svom poslu” kod kuće i imaš jako puno vremena za upoznati bebu i savladati vještine brige o njoj. Tata najčešće ima 1-2h u danu za to sve savladati i može se osjećati nekompetentno (a nitko se ne voli tako osjećati), pa će te obaveze i izbjegavati. Posebno ako nakon pet minuta ti uskočiš sa “daj, budem ja to brže”. Nije poanta u “brže” nego si tako malo, po malo oslobađaš vrijeme i prostor za brigu o SEBI i omogućavaš tati da savladava vještine.

Osjećaj zajedništva u roditeljstvu može dodatno ojačati vaš odnos.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Iva Zaimovic • Savjetnica za majke i partnerske odnose (@mamanijesamomama)

4.    Intimnost – pronađite svoju novu normalu

Intimnost se može promijeniti nakon dolaska djeteta, i to je potpuno normalno. Moguće je da imaš smanjen libido, da se često osjećaš umorno i zapravo nemaš ni volje ni energije za akciju nakon što uspavaš djecu. Sve znam! Dodiri, poljupci i iskazi ljubavi mogu biti snažna poveznica, čak i kad nemate energiju za više.

Požuda je ono što pali iskru, a požudi treba vremena (predigre, uzbuđenja i iščekivanja), ali i spontanosti. Uz djecu ipak treba balansirati između tog dvoje jer znam koliko je lako zaspati uz djecu u 21h. I znam kako je to krenuti nešto pa se vraćati umiriti bebu koja se probudila, pa se OPET vraćati mužu. Teško, ali nije neizvedivo. Volja dolazi iz tebe, ti si ta koja zna ZAŠTO i KAKO se povezuje sa svojim mužem jer je to VAŽNO.

Zato, umjesto da se fokusiraš SAMO na ono što je bilo prije, istraži nove načine kako možete biti bliski SADA.

5.    Budi strpljiva prema sebi i partneru

Promjene koje dolaze s roditeljstvom mogu biti stresne, ali su i ogromna prilika za rast. Budi nježna prema sebi i svom partneru. Usklađivanje na nove okolnosti zahtijeva vrijeme i traženje novih načina kako biti dobro sada, a ne čekati da “prođe”. Jer, ova faza će proći, pa će doći neka nova i tako u krug. Nemoj čekati da se povezanost i bliskost vrati sama od sebe (jer možda nećeš dočekati), nego preuzmi konce u svoje ruke.

Valentinovo je savršena prilika da se prisjetite koliko je vaš odnos važan. Uz malo truda i puno ljubavi, moguće je ponovno pronaći balans između roditeljstva i partnerstva. Traži načine već danas i sigurna sam da ih ima bezbroj malih koje će vas približiti, a na prvu se čine beznačajni.

Ne želim te ostaviti sasvim samu s ovim mislima pa te pozivam na konkretnu AKCIJU. Preuzmi FREE vodič koji sam kreirala baš za tebe – TRI LEKCIJE ZA SRETNIJI BRAK je praktičan vodič koji je oduševio mnoge moje klijentice uz kojeg su napravile prve korake ka promjeni. Budi i ti jedna od njih! OVDJE PREUZMI. 

Fotografije: unsplash.com

Objava ljubav nakon bebe: kako održati partnerski odnos živim? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Ljeto je, ako nisi bila na moru, vjerojatno se tek pripremaš i boli te glava jer se moraš skinuti u kupaći koristim. Razmišljaš ima li recepta za brzo mršavljenje ili dovođenje tijela u red u iduća dva tjedna. Imam za tebe samo jednu poruku – svako tijelo je tijelo za plažu, a posebno postpartum tijelo.

Nisi jedina kojoj se ne sviđa njezino tijelo svako ljeto

Da, znam, koliko god na početku svakog ljeta govoriš sebi da ćeš za iduću godinu bolje pripremiti svoje tijelo za plažu, to se ne događa. I tako si svake godine ljuta na sebe, frustrirana i nezadovoljna. Takva nesretna kupuješ badiće i gledaš neke kojima ćeš što više sakriti svoje tijelo. Isto takva nesretna odlaziš na plažu i gledaš druge žene kako izgledaju bolje od tebe. MOŽEŠ STATI SADA.

Svako tijelo je tijelo za plažu, za grad, za kupaći kostim, za haljinu, za suknju…

Slika o tvom tijelu je samo slika koju ti imaš u svojoj glavi i vrlo vjerojatno neka druga žena gleda upravo tebe i misli isto što ti misliš. Zbog koga ili čega želiš izgledati drugačije? Hoće li ti to uistinu donijeti sreću ili ćeš se opet frustrirano uspoređivati s drugim ženama? Vrlo vjerojatno ovo drugo. Istrenirano tijelo ne donosi nam osjećaj samopouzdanja i zadovoljstva, nego se na jednom i drugom radi iz sasvim drugih razloga. Zbog SEBE.

Postpartum tijelo

Tu je onda i postpartum tijelo. Možda si nedavno rodila i još uvijek čekaš da se „sve vrati na staro“ uključujući i tvoje tijelo. Iskreno, ne vjerujem da se tijelo može vratiti na staro jer je prošlo ogromnu tranziciju i napravilo velik i značajan posao za tebe i novi život koji si donijela na svijet, a ako dojiš još uvijek aktivno stvara hranu za tvoju bebu. I to je OGROMAN I ZAHTJEVAN POSAO.

Sasvim sigurno znam da se tvoj život neće vratiti na staro. Jedno i drugo ne mora biti loša vijest. Može biti sjajna ako okreneš ploču, odnosno kreneš drugačije razmišljati o sebi i svom tijelu, istražiš što te zaista muči i koči u postizanju zadovoljstva. Tijelo je samo tijelo, a opet nije SAMO to. Naše tijelo je naš hram, čini nas jedinstvenima i neponovljivima, prenosi našu energiju i sve što osjećamo, a da toga nismo niti svjesni.

Moja je želja da svaka žena bude nježna prema svom tijelu nakon poroda, kako i zaslužuje, a ovdje pročitaj više o ovoj temi.

Kakvu poruku želiš da prenosi tvoje tijelo?

Napravila sam mini istraživanje i ovdje su zaključci…

U jednoj Facebook grupi pitala sam žene što misle o svom tijelu nakon poroda, muči li ih nešto, s čime su zadovoljne, a s čime nisu. Evo do kojih zaključaka sam došla.

Sve žene govore da su doživjele velike promjene na svom tijelu, neke su od sasvim vitkih linija nakupile puno kilograma tijekom trudnoće i još uvijek se nisu vratile na svoju početnu i željenu kilažu, neke su se vratile vrlo brzo te imale čak i manje nego na početku trudnoće (što nije nužno i njihova željena težina tijela), a sve one govore o drugačijem zadovoljstvu svojim tijelom.

Tijelo koje je naviknulo na tjelovježbu, bilo da se radi o rekreativnim sportašicama ili pak ženama koje samo vole vježbati i aktivno se bave nečim, je tijelo koje trpi manje problema tijekom trudnoće i nakon poroda. To nam govori koliko je važno brinuti o sebi i da tjelovježba nije znak površnosti i želje za ljepšim izgledom nego je izgled logična posljedica koja ide ruku pod ruku izbalansiranoj prehrani, tjelovježbi i brizi o sebi na jedan takav način.

Žene govore i o tome koliko im je trebalo da „se vrate sebi“ što se ne odnosi samo na fizičku spremnost nego i na onu mentalnu. Nekima treba nekoliko mjeseci, nekima dvije godine. Ja spadam u ovu drugu skupinu, trebalo mi je dvije godine da se oporavim od neprospavanih noći, hormonalnih promjena, novih zadataka i obaveza, dojenja i svega što ide s djetetom. Nakon toga sam ponovo ostala trudna i mogu reći da se puno brže „vraćam sebi“ jer je moje tijelo već prošlo taj put i lakše se nosi s određenim izazovima, popust nespavanja i dojenja. Ako misliš da je prošlo već jako puno od poroda, a ti još nisi tamo gdje želiš biti, sjeti se da je tvoje tijelo prolazilo velike promjene skoro godinu dana tijekom trudnoće kako bi novi život rastao u njemu, tako da mu daj barem toliko da se vrati u onaj stari balans.

Veliku razliku vidim i kod svojih klijentica i koje se lakše nose s promjenama koje je donijela sama trudnoća i kasnije porod. Kod svih koje brinu o sebi i traže načine kako uzeti vrijeme za sebe i napuniti svoje baterije se osjećaju bolje u svom tijelu, bez obzira kako ono izgleda i bez obzira kako klijentica ocjenjuje svoje tijelo. Ono nam se može i ne mora svidjeti, nikome se ne sviđa apsolutno svaki dio tijela, ali ga VOLIMO jer je TIJELO PUNO VIŠE OD IZGLEDA.

Ono što me zabrinulo je što neke žene govore o „dopuštanju“ odmora. Za kraj bih htjela naglasiti da je odmor NUŽNOST, odmor nam treba kako bismo se OPORAVILE, kako bismo bile DOBRO, naposlijetku kako bi naši mišići prvo se oporavili, a onda rasli i lakše nas nosili.

Odmor ne moramo ZASLUŽITI. Nikada. Bez odmora ne možemo živjeti.

Fotografije: unsplash.com

ovo je postpartum

Objava tijelo nakon poroda – kako na plažu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Vjerujem da si već puno puta čitala o jutarnjoj rutini različitih ljudi – influencera, savjetnica za odgoj, poduzetnica, psihologa, različitih coacheva/trenera i sličnih. Možda si neke i zapisala, čak i isprobala, no vrlo brzo odustala. Sve znam, a znam i zašto.

Čestim kopiranjem tuđe rutine kopiraš nečiji stil života. Nema ništa loše u tome da isprobaš nešto što ti se svidi i što te privuče, ali tvoj život – tvoje navike, rutine, način života, obitelj, iskustva, stvari koje su ti važne – nije jednak tuđem životu. Prema tome, sve dok ne pronađeš svoje ZAŠTO (a ovo se odnosi na sve promjene), nećeš pronaći ni svoje KAKO.

Vrlo je jednostavno kopirati što netko radi, ali ono što održava promjenu i pretvara je u naviku je UNUTARNJA MOTIVACIJA. Kad znaš zašto nešto radiš, ono kako dolazi samo od sebe, a tuđi stil života postaje samo jedan od primjera i pokazatelja što je sve moguće i što bi mogla isprobati i ti te vidjeti kako funkcionira kod tebe.

Danas ti pišem o 3 stvari koje će ti pomoći ustati iz kreveta:

1. PRONAĐI SVOJE „ZAŠTO“

Ako maštaš buđenje prije ostalih članova obitelj (ili barem djece), mirna jutra provedena u tišini, s minimalno osvjetljenja dopuštajući si prirodno i spontano razbuđivanje organizma, znam zašto ovo čitaš.

Takva jutra možda u ovom trenu vidiš kao nemoguća za tebe. Možda djeca odlaze kasno ili u drugačije vrijeme na spavanje, a time se posljedično i bude u drugačije vrijeme pa ti je teško isplanirati drugi dan. Moguće i da ne spavaš dobro pa se ne uspiješ odmoriti tijekom noći, a dani su radni pa ti svaki sat sna jako puno znači.

Na individualnom savjetovanju s mamama istražujemo njezin dan, ali i obiteljsku rutinu i svakodnevicu. To nam pomaže odrediti što je za svaku od njih moguće u ovom periodu života. To ne znači da se za nekoliko mjeseci to neće promijeniti.

Bitno je znati da nam život nije jednak i da kad iznutra pronađemo svoje zašto, ali i kad analiziramo vlastite mogućnosti u ovom periodu, možemo na konkretnije planove.

Tvoje ZAŠTO su svi razlozi zašto želiš nešto, a u ovom slučaju je to ranije buđenje. To može biti:

• više vremena za brigu o sebi,
• toliko potreban jutarnji mir,
• topli napitak i dopuštanje umu da vrluda,
• neka vrsta tjelovježbe/joga praksa…

2. PRONAĐI SVOJE IDEALNO VRIJEME BUĐENJA

Svatko od nas ima svoj prirodni bioritam koji smo današnjim stilom života stavili po strani jer se budimo onda kad se moramo probuditi da bismo stigli na vrijeme na posao (prije toga obavili sve potrebne zadatke). Čak i ako smo doma, budimo se budilicom i tražimo očajnički „još samo pet minuta“, uopće ne slušajući svoje tijelo. I tako dani prolaze, a mi se sve više udaljujemo od sebe i prepoznavanja svojih potreba.

Što možeš istražiti?

• Trebaju li ti određeni SATI sna ili
• se tvoj organizam najbolje budi u određeno VRIJEME.

3. ISPROBAJ RAZLIČITE „KAKO“

Nakon prva dva koraka moguće da si već sasvim spontano pronašla svoje kako. Ako nisi, možeš istražiti što rade drugi slični tebi i što te privlači kad si pronašla svoje zašto. Isto tako, savjetujem ti da postaviš svoju namjeru kako bi povećala vjerojatnost da se određena rutina kod tebe i zadrži.

To može glasiti nekako ovako:

U idućih tjedan dana želim pogledati u sebe i pronaći svoje, dovoljno jake razloge, zašto se želim probuditi prije svih. Nakon toga ću idućih tjedan dana istražiti trebaju li mi određeni sati sna ili se najlakše probudim u 5, 6 ili 7 ujutro i što mi najbolje odgovara ovisno o onome do čega sam došla prethodni tjedan.

Jedva čekam da mi na mom Instagram profilu @mamanijesamomama javiš do kojih spoznaja si došla nakon što si prošla sva 3 koraka, a obavezno mi piši ako na bilo kojem koraku zapneš kako bismo zajedno istražile što možeš napraviti.

Bonus tip poslušaj u novoj podcast epizodi – što je moje zašto, kako pronalazim svoje idealno vrijeme buđenja svaki dan (i je li on svaki dan isti) i što je moje kako. Podcast Mama nije samo mama pronađi na ovom linku, a podcast epizoda te čeka od srijede 17.4.

Foto: unsplash.com

Objava 3 stvari koje će ti pomoći ustati iz kreveta pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Zato, ako imaš neke novogodišnje želje, neka prerastu u odluke i razmisli kako ih možeš provesti u djelo.

Hej, kako ti je počela ova godina?

Jesi li u nju ušla svježa, odmorena, zadovoljna? Pretpostavljam da i ne baš. Nakon djece godišnji odmor poprima sasvim nove dimenzije, pa je odmoriti se za vrijeme odmora poprilično zahtjevno. Tu su svi poslovi koje napokon želiš odraditi, ono što nikako ne stižeš dok si na poslu i nema te po 10h na dan. Nisi valjda prala i prozore?

I sada, kad je godišnji odmor gotov, pretpostavljam da imaš osjećaj da od „odmora“ nema ništa. Sasvim logično jer ga vrlo lako nije niti bilo. Vrijeme provedeno s djecom, posebno ono kvalitetno, stvarajući uspomene i božićnu tradiciju je neizmjerno dragocjeno, no ako uz to održavaš kućanstvo i uz to si dobrovoljno natovariš dodatne nesvakidašnje poslove, jednostavno ne možeš očekivati da ćeš se odmoriti.

Zapravo si RADILA.

Koliko si vremena uzela za sebe da…

– napokon pročitaš tu knjigu uz šalicu toplog napitka?
– započneš 30-dnevni joga izazov?
– se u miru družiš s partnerom i prisjetiš se tko ste bili prije roditeljstva?
– uživaš u toploj kupki i novoj maski za kosu i lice?
– možda napišeš nešto, kreiraš nešto svoje?
– odeš s frendicama u grad/na kavu/u izlazak/u kazalište?

A toliko si toga planirala! Što si sama sebi ispunila? Možda ništa od toga, možda premalo toga što si željela.

Zašto?

Želje su nam putokazi, pokazuju nam ono što nam istinski treba u ovom trenutku, no putokaz je ništa bez namjere. Sve dok nemaš čvrstu namjeru svoje želje nećeš ispunjavati, one će uvijek biti iza tuđih želja. Kad ima namjere, postavljaš prioritete i svjesno stavljaš taj događaj u svoj kalendar – e onda osiguravaš da se to zaista i dogodi. Bez toga, sve je samo u tvojoj glavi.

Često nitko niti ne zna što si zamislila, možda usputno spomeneš odlazak u kazalište, na način: „Mislila sam možda s Martinom otići u kazalište. Baš sam nekako umorna od svega. Nikad ne preuzimaš djecu, hrpa veša me čeka, mogao bi i ti nešto napraviti.“

Prelaziš u prigovaranje partneru i taj razgovor odlazi u krivom smjeru. Kad imamo jasnu namjeru, jasan i čvrst stav oko te odluke, možda se iznenadiš što se može dogoditi s druge strane.

Zato, ako imaš neke novogodišnje želje, neka prerastu u odluke i razmisli kako ih možeš provesti u djelo.

Isto tako, ako su one duboko zakopane u tebi, sve ti se čini loše, kao da kopiraš druge ili pak s dozom ljubomore gledaš tuđe živote – kreirala sam nešto posebno!

Uživo u Zagrebu u 90min probaj nešto drugačije, odmakni se od planera, papira i to-do lista te prodrmaj podsvjesno kroz različite kreativne tehnike i dođi do jasnoće u svom životu. Napokon osjeti mir i jasan smjer prema kojem ideš. Majčinstvo može biti toliko preplavljujuće da uđe u sve pore tvog života, no s obzirom da nisi samo mama, probudi opet onu ženu u sebi – strastvenu, zadovoljnu i ispunjenu na svim životnim područjima.

Za više informacija javi se mailom na iva@zaimovic.com.hr.

POSEBAN POKLON ZA PRVU PRIJAVU: Za jednu osobu jedini trošak koji ima je trošak prostora, odnosno simbolična cijena od 17€.

Foto: pexels.com

gdje je nestalo vrijeme za nas?

Objava nova godina – stara ti? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kad nešto jasno i svjesno stavimo kao prioritet određeni tjedan ili dan pronalazimo načine kako ćemo to i ispuniti.

Hajdemo krenuti od toga koliko zajedničkog vremena s partnerom nasamo bi za tebe bilo dovoljno? Znaš li o kojoj količini vremena za vas govori tvoj partner? Ako ste (posebno nedavno) dobili dijete i imaš osjećaj kao da više ne stigneš u miru popričati sa svojim partnerom, ne družite se više kao prije, umorniji ste i ne provodite neko kvalitetno vrijeme na samo?

Vrlo vjerojatno imaš dobar osjećaj jer je često tako. Zaista nisi jedina, ali to ne znači da moraš biti u toj skupini (nezadovoljnih) žena i čekati da se sve vrati na staro. Bit ću sad brutalno iskrena s tobom – NIKAD se neće vratiti na staro. Apsolutno nikad. Nemoguće je!

Naš stari život više ne postoji, imamo nove članove obitelji i sve i da nemamo, ne možemo u sadašnjosti živjeti prošlost.

Okolnosti nam se mijenjaju, mi se mijenjamo, naš odnos se mijenja iz dana u dan. Ti danas nisi jednaka kao što si bila jučer, sigurno. Iako to ne primjećujemo, iako nam prođe ispod radara. Rekla bih da smo mi nostalgična nacija, volimo misliti kako je (lijepo) bilo prije i pritom mislim da se prisjećamo onih lijepih trenutaka, a po strani stavljamo one nama nelagodne situacije, teške izazove i probleme s kojima smo se suočavali.

Zapravo, želiš li uopće da se stvari VRATE NA STARO? I ako da, u kojim to trenucima?

Vjerojatno onda kad stvari vidiš teškima za sebe, kad bi najradije preskočila tu epizodu svog života i izašla kao pobjednica s naučenim lekcijama. No, ne ide to tako. I zato nekako vjerujem da niti život u paru ne želimo vratiti kao takav, ali moramo poraditi na PRIORITETIMA koje biramo iz dana u dan i koji onda čine neko naše poglavlje života.

Kad dođu djeca upadnemo u neku novu rutinu poslova, obaveza, zadataka. Usklađujemo se i moramo unaprijediti svoje vještine organizacije i prioritiziranja. Brinemo o još jednom ili pak dvoje, troje djece, želimo dati sve od sebe i jednostavno ima dana kad smo s partnerom tek navečer u krevetu.

Korak po korak, osjećamo da se udaljavamo. Kao da jedina tema postanu djeca i obaveze.

I to je prirodno. Prirodno nam djeca zaokupe misli, u svakom su razgovoru. I prirodno je kad se povezujemo s partnerom na taj način, ali na RODITELJSKOJ razini koja se mora razlikovati od PARTNERSKE razine.

Ako nakon dolaska jednog (pa onda i drugog, trećeg) djeteta OČEKUJEŠ od sebe i svog partnera da se sve S VREMENOM vrati na staro i da opet imate vremena za sebe i za vas kao par jednako kao prije – već si samu sebe zeznula.

Nemoguće je da će ti se to očekivanje ISPUNITI, ma sve i da se postaviš na trepavice.

Nema te organizacije, nema tog rješenja (osim čarobnog štapića da zaustavi vrijeme) koji će vam omogućiti da se stvari vrate na staro i da imate jednako vremena kao i prije.

Dolaskom djece neizbježno se mijenja način na koji provodimo svoje vrijeme, usklađujemo se i zapravo nije samo riječ o ORGANIZACIJI tog vremena nego našim OČEKIVANJIMA kako to treba izgledati i PRIORITETIMA koje nikako da posložimo jer – sve je jednako važno i sve se mora napraviti.

Kad nešto jasno i svjesno stavimo kao prioritet određeni tjedan ili dan pronalazimo načine kako ćemo to i ispuniti. Pritom nikad ne govorim kako to vrijeme za partnerski odnos treba izgledati za tebe, nego kako ti ŽELIŠ da to vrijeme izgleda sada. Dobro je maštati što bismo sve mogli kad bi nam netko uskočio, kad će djeca biti malo veća i slično, ali time si zapravo radimo štetu, ne poduzimamo akciju jer su to vanjske okolnosti koje nemamo u kontroli.

Ono što možemo je, maštajući razmisliti “ne bi li bilo kul sada raditi/otići….”.

Što ti prvo pada na pamet?

Kako si to možeš ostvariti?

Upravo sada, ne za 10 godina!

Nekad su to sitnice koje smo zaboravili, poput poljupca za dobro jutro, laku noć i prilikom rastanka. Nekad je to zajednički hobi kojem smo se veselili pa zahtjeva veću organizaciju.

Međutim, kad nam je nešto prioritet naš mozak podsvjesno radi na rješavanju tog izazova, a mi smo svjesno fokusirani da to ostvarimo i u nemogućim uvjetima.

Kako bih ti pomogla da se približiš svom partneru kreirala sam check listu: “Ocijeni koliko ste ti i tvoj partner povezani u ovom trenutku” i 3 BONUS izazova za 3 koraka bliže svom partneru.

Navedeno dobivaš sasvim FREE, a prijaviti se možeš OVDJE.

Veselim ti se!

Foto: pexels.com

kako nas naša očekivanja zeznu?

Objava gdje je nestalo vrijeme za nas? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Imaš li osjećaj kao da je sve na tebi i kao da se samo tvoj život promijenio iz temelja i to vrtoglavom brzinom, a život tvog partnera, oca tvog djeteta, je ostao, skoro pa isti? – dobrodošla u klub!

Iako vjerujem u ravnopravno roditeljstvo, uloga mame i tate se razlikuje, što je sasvim normalno i poželjno. Na taj način dijete dobiva najbolje od obje strane, uči da smo svi različiti, da se nekad ne moramo slagati, da ne moramo raditi svi sve na isti način, ali da se bez obzira na to volimo i poštujemo.

Zaista je istina da je život mame na porodiljnom dopustu u potpunosti drugačiji nego što je ikad bio i da žena mora puno toga promijeniti u svom životu kako bi se uskladila s novom ulogom, što nije isti slučaj kod tate. No, s druge strane, tata ima drugačije izazove. Dok mama ima oko 9-10h za samostalno povezivanje s djetetom, uči sve od početka u svom tempu, od tate se očekuje da u nekoliko sati u danu pohvata konce i bude supertata koji razumije svoju ženu, podržava majku svog djeteta i povezuje se s djetetom pritom radeći sve ispravno (odnosno onako kako mama očekuje od njega).

Sasvim mi je poznat onaj osjećaj jedvačekanja da se muž vrati doma s posla i preuzme dijete jer ti samo želiš sklopiti oči, pojesti u miru, oprati kosu, popiti toplu šalicu kave, nastavi svoj niz. I sasvim je opravdano, posebno ako beba ne spava noćima i ti si zadužena za uspavljivanje, dojenje, smirivanje. Been there, done that.

No, što se u tom cijelom novopečenom kaosu događa s partnerskim odnosom?

S razlogom sam odvojila ulogu mame i ulogu nečije žene, kao i ulogu partnera, odnosno muža i tate.

Vidiš, jednako kao što ti prolaziš tranziciju u majku, tvoj muž prolazi tranziciju u oca, a vaš partnerski odnos prolazi tranziciju u roditeljski odnos no on nikad ne smije postati samo to – roditeljski odnos.

Ključ zdravog odnosa je u balansu između partnerskog i roditeljskog odnosa i to nije nimalo jednostavno. Upravo zato dolazi do puno previše razvoda unutar tri godine nakon dolaska djeteta. Ne zato jer se partneri ne vole, nego zato što pobrkaju lončiće, zamagli im se fokus.

Zaista je teško odvojiti ta dva odnosa, vjerujem da je jer i ja sama teško radim upravo na tome, ali je blagotvorno. Ti i dalje imaš svog partnera kojeg moraš gledati upravo tako – kao na svog partnera, muža, ljubav svog života. S druge strane, on je i otac tvog djeteta, ali gledajući ga samo tako zaboravljaš na ulogu prijateljice i ljubavnice i polako se i njemu obraćaš iz uloge mame (tu imamo očekivanja, kritiziramo, prigovaramo…). A to vjeruj mi, nitko ne želi jer da je želio, ostao bi sa svojom mamom.

Čuvanje vašeg partnerskog odnosa je na vama, no nekako nailazeći na tu prepreku i slušajući isto kod brojnih klijentica shvatila sam da ženama to ipak teže pada.

Mi kad postanemo mame, kao da smo prema svima odjednom mame. No, to ne zaobilazi niti muškarce, neki parovi nakon dolaska djeteta imaju velikih problema sa seksualnim životom zato jer partner svoju partnericu gleda isključivo kao na majku njegovog djeteta. A ta uloga mame je sveta.

Jedino promjenom pogleda i dubinskim razumijevanjem što se zaista događa u pozadini svih ovih odnosa, vaš partnerski odnos može funkcionirati na jednoj višoj razini. Jer nije da se po noći ne diže tvoj muž, nego se tata ne diže (brinete drugačije o zajedničkom djetetu iz uloge mame i tate), nije da tebe kao mamu ne razumije tvoj muž, nego tvoju novu ulogu ne razumije tata, opet iz svoje nove uloge.

Pogledaj u pozadini koje uloge je „sve je na meni“ osjećaj kao i „nisam stala cijeli dan“ i vidjet ćeš da je to upravo iz uloge mame. Svi mi imamo određena očekivanja od sebe u nekoj ulozi, kao i očekivanja od drugih no ako ćeš svom partneru zamjerati zbog nekih neispunjenih (nerealnih) očekivanja iz uloge tate, patit će prvenstveno vaš partnerski odnos.

S vremenom ćete se sve više udaljavati, imat ćete sve manje razumijevanja, a sve više očekivanja.

A roditelji ste zauvijek.

Od te uloge se nikad nećete moći rastati.

Radeći na povezivanju s partnerom, jačaju oba vaša odnosa kao i vjera da ćete zajedno savladati sve prepreke. Zaista čvrsto vjerujem da je tajna balansa kroz sve uloge u jasnoći kroz sva tri životna područja (osobno, obiteljsko i poslovno), a to je ono što radim sa svojim ženama (individualno i grupno). U svemu tome vraćamo fokus upravo na tebe jer ti igraš glavnu ulogu na svim poljima svog života.

Ako i ti želiš vratiti fokus na sebe kroz iduća 3 mjeseca radit ćemo na 3 teme kroz grupni online program Mama nije samo mama:

1. Organiziraj obiteljsku svakodnevicu kako bi stvorila prostor za sebe
2. Ponovno se poveži s partnerom
3. Unesi razumijevanje i smirenost u sve odgojne izazove

Za više info i prijavu klikni OVDJE, a ako imaš neko pitanje – piši mi na mail iva@zaimovic.com.hr Upisi na program traju do 27.10., a s radom krećemo 30.10.

Vjerujem da ćeš nakon ova 3 mjeseca PRODISATI jer ćeš osvijestiti da nisi samo mama, ponovno ćeš otkriti tko si sve ti, vratit ćeš se sebi ulažući u sebe i sve što ti je važno, a sve to kroz veliku podršku drugih žena koje će ti pokazati da nisi sama.

Više nećeš biti usamljena niti izgubljena, već pronađena i osnaŽENA.

Foto: pexels.com

kako nas naša očekivanja zeznu? – SUPERMAME

Objava on se nikad ne diže? i druge vječite borbe novopečenih mama pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Tema očekivanja je nepresušna tema kad pričamo o sebi i bilo kojem odnosu. Stoga, bilo da se radi o odnosu koji imaš sama sa sobom ili odnosima s drugim ljudima, imamo neka očekivanja. Sasvim je prirodno i normalno imati očekivanja i imat ćemo ih zauvijek. Iako bi nam ponekad bilo najbolje da ih nemamo. Kad potegnem ovu temu na savjetovanju s klijenticama uvijek mi postave pitanje u otporu „što da onda uopće nemam ni jedno očekivanje?“. To nikad nije bilo rješenje, ali je rješenje u redefiniranju očekivanja.

Koja sve očekivanja imamo:

• od sebe
• od drugih ljudi
• ona za koja vjerujemo da drugi ljudi imaju od nas.

Ako sam rekla da su prirodna i normalna, znaš zašto se razočaramo, što nas to zapravo zezne?

Zato jer ta očekivanja prečesto kreiramo na temelju posrednih iskustava, tuđih iskustava. I onda mislimo kako smo pametno to vidjele i spremile u svoje glave kao korisna informacija, lekcija, a kad ono, upravo zbog tog očekivanja smo na kraju razočarane. Jer naš život nije tuđi život. Učimo svoj život u svom životu na temelju svojih neposrednih iskustava. Naravno, tuđa iskustva su nam vrijedna i jako važna, ali moramo znati razliku i da druga osoba nema ista iskustva, vrijednosti ni uvjerenja i da ono što vrijedi za nju, ne vrijedi i za nas.

To ti je kao ono, čitavo djetinjstvo odrastamo s idejom da muž poklanja poklon ženi za svaku godišnjicu braka, Valentinovo, rođendan, Božić (jesam li još nešto propustila?) i onda se to u tvom braku ne događa. I ti si nezadovoljna i tvoje misli idu u smjeru – on mene ne voli, da me voli sjetio bi se i poklonio mi poklon.

Što si radiš s tim očekivanjem? Očekuješ nešto što tvoj muž nikad nije niti napravio (osim možda prve godine) i svaki put si nezadovoljna jer se oslanjaš na nečija tuđa iskustva, a ne na vlastita. I nezadovoljna si zbog te slike, ideje koju želiš ostvariti, a muž je taj koji očekivanja treba ispuniti. Dakle, imaš neko očekivanje od njega, on je taj koji treba poduzeti akciju. A on ili ne zna da to očekuješ od njega jer „mudro šutiš“ jer bi on trebao znati da to želiš (ako te voli). A on…razmišlja o nekim drugim stvarima, moguće radi neke druge sitnice koje život znače.

Što je važnije? Očekivanje ili odnos i ta osoba?

Koliko je to ponašanje mudro? Koliko je mudro očekivati stalno nešto što iskustveno znaš da se neće dogoditi?

Što je s našim očekivanjima od nas samih?

I tu se poprilično zeznemo. Prije nego postanemo mame, spremamo opet te neke sličice kakve ćemo biti kao mame, a kakve nipošto nećemo, kako ćemo se ponašati, kakav ćemo odnos imati s djetetom, koliko ćemo biti smireni i povezani, uvijek raspoloženi i nasmijani. Učimo od svoje mame, od mama drugih prijateljica u djetinjstvu, pa kasnije od svojih prijateljica, prolaznica, stručnjaka. Spremamo sve što bi nam moglo biti korisno. Razmišljamo i kakav će tata biti taj naš muž. Divan, zar ne? Ponašat će se baš onako kako mi očekujemo od njega. A kad ono…

Lupi nas realnost majčinstva. Našeg majčinstva kad postanemo mame. Jer tek kad postanemo mame imam to neposredno iskustvo majčinstva i svakim danom, svakim novim iskustvom učimo kako je to biti mama u vlastitoj koži, kakva smo mi mama. I spremamo što želimo, a što ne, gdje smo možda kiksale i kako da to idući put spriječimo. To je tvoj put. Put svake od nas. Pogodi nas razočaranje jer nije onako kako smo zamišljale, nije onako kako smo očekivale, mi smo drugačije.

I radimo najbolje što možemo. Svaki dan.

A kako nas tek zeznu očekivanja za koja vjerujemo da drugi imaju od nas.

Kako samo slušamo što društvo misli o mamama koje rade ovo ili ono, mamama koje odu napokon na tu kavu, koje ulože u sebe, koje si priušte nešto, koje odmore, koje rade nešto za sebe. Jer ovo sve nikad nije samo za sebe. Dobra mama je ona koja je dobro i koja radi na tome da bude dobro. Drugi će uvijek imati očekivanja, jednako kao i mi, a na nama je da ne pripišemo tuđa očekivanja kao naša vlastita jer ćemo onda ganjati nečije tuđe ideale.

To su ta naša očekivanja i dobro ih je malo redefinirati i vidjeti gdje smo i što možemo drugačije. To je samo jedna od tema kojom se bavimo na programu „10 pravila kako preživjeti majčinstvo i ostati normalna“. Kroz 10 tjedana ti na ovakav način svaki ponedjeljak pišem o svakom pravilu, kako bi ih razumjela i što lakše mogla testirati i primijeniti u svoj život. To nam je cilj. Mali koraci svaki tjedan. Dođi i popij virtualnu kavu sa mnom svaki tjedan.

Ako imaš bilo kakvo pitanje, želiš se upisati ili raditi 1:1 sa mnom, javi mi se na mail: iva@zaimovic.com.hr i osnažimo se zajedno.

što zapravo ne znaš o brizi o sebi? – SUPERMAME

Foto: pexels.com

Objava kako nas naša očekivanja zeznu? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Pojam koji se u zadnje vrijeme dosta spominje, a čije se razumijevanje samo po sebi pretpostavlja. Što tebi prvo padne na pamet kad kažem briga o sebi? Odlazak kod frizera, tuširanje, obrok u miru i s dovoljno vremena, izlet, šetnja, planinarenje, masaža, kupka, dejt s partnerom, kava s prijateljicama?

Sve to JE briga o sebi, ali nije jedino. Znam da neke mame vjeruju da im je apsolutno sve s ovog popisa nedostižno. I s takvim stavom to i je istina. Naš dan i količina vremena u danu uveliko ovise o našem stavu, raspoloženju i razini energije koju osjećamo. Sad se možda pitaš, okej kako to misliš, pa svi imamo istih 24h. Da, svi mi imamo 24h, ali ne i istih. Jednoj ženi koja još nema dijete (a možda ni partnera) dan ne izgleda isto kao ženi koja ima jedno ili dvoje djece. Isto tako, dan ne izgleda isto zaposlenoj ni samozaposlenoj mami kao ni mami koja je doma s djecom. Dan nikome nije jednak iako svi imamo isti broj sati u danu.

No, znaš što je još tu drugačije? Razina energije. Ponekad nakon 8h rada koji me ispunjava osjećam takav nalet energije, pozitive i dobrog raspoloženja da uz pjesmu Low, low (Step up generacija) pospremam igračke i UŽIVAM! Nakon toga se opuštam uz kavu i nekoliko stranica knjige prije nego Livia s tatom dođe doma iz vrtića. S njom sam svjesno prisutna, igramo se, družimo i odlično se osjećam u tom kvalitetno provedenom vremenu.

Ima pak dana kad sam toliko iscrpljena, umorna, glava i tijelo su mi na sto strana, osjećam da sam raspršena i da zapravo nisam nigdje svjesno. Znaš li koja je razlika?

U prvom scenariju brinem o sebi – svjesno donosim različite odluke i poduzimam akcije brige o sebi. I to je ono što mi podiže razinu energije, kad i nakon puno sati rada ne gunđam oko pospremanja i brzo napravim sve kućanske obaveze za taj dan (kojih nema puno!) te uživam u kvalitetnom vremenu s djetetom.

To je ono što želimo postići! Ne puke rutine koje drugi veličaju kao odlične, a tebi nikako ne odgovaraju i ne vidiš neku dobrobit za sebe. Želimo pronaći ono što tebi odgovara, ono što tebi puni baterije kako bi si omogućila da budeš mama kakva želiš biti – ja želim biti opuštena, zabavna, svjesno prisutna mama, mama koja je tu, a ne na sto drugih strana, mama koja je zadovoljna i uživa u svom poslu i vremenu koje provodi s obitelji. I poduzimam svjesne akcije kojima to i ostvarujem, pokušavam maknuti stvari uz koje nisam takva.

Vjerujem da ti je divno biti okružena pozitivnim ljudima, ženama čija se dobra energija osjeti čim uđu u prostoriju. Ja želim biti takva mama, a ti? Mama koja zrači odličnom energijom zbog koje se moje dijete super osjeća jer ta energija je zarazna. Ta energija nam omogućava lakše nošenje sa svim izazovima majčinstva.

Da ponovim, briga o sebi ne mora biti komplicirana i mijenjat će se ovisno o periodu tvog života i ovisno o dobi tvog djeteta. Ne možeš sve odjednom i ne moraš. Izgorjet ćeš.

Na mojoj online grupi podrške Mama nije samo mama puno pričamo upravo ovoj temi kao i kako je ona povezana s majčinskom krivnjom jer mnoge mame ne brinu o sebi (dovoljno) upravo zato jer osjećaju veliku krivnju jer ne provode to vrijeme s djetetom ili obavljajući stotu stvar sa to-do liste. Radimo i na poboljšanju partnerskog odnosa jer svako dijete treba mamu i tatu koji se vole i paze na svoj odnos. Tema koja je u pozadini svih tema je da povjeruješ u svoje sposobnosti, svoju vrijednost i vratiš vjeru u sebe.

Jer ja već vjerujem u tebe.

Treći krug programa Mama nije samo mama počinje već 23.3.2023., a s obzirom na to da radim s ograničenim brojem žena uživo, pobrini se da zauzmeš svoje mjesto tako da se ovdje prijaviš na listu.

Majčinstvo po tvojoj mjeri je moguće za tebe, jednako kao što je bilo moguće za mene i za moje klijentice.

Na mailu iva@zaimovic.com.hr ili Instagramu sam i za sva pitanja i dodatne informacije o programu, a tamo ćeš pronaći i testimoniale klijentica.

Više o mom radu možeš pronaći ovdje.

Naslovna fotografija: pexels.com

Objava što zapravo ne znaš o brizi o sebi? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.