Cijeli sam život znala da sam posebna, ali da će i moje dijete, od samog početka svog nastanka, biti baš toliko posebno, e tome se nisam nadala. “Posebna” u ovom slučaju i nije baš onaj izraz koji to uistinu i označava, ali kad se pogleda sam rezultat i ishodište, svakako smo posebne i ja i moja Baby N. Biti trudan i ući u svjetsku statistiku sindroma koju dobivaju trudnice i to u slučaju manje od 1% svih trudnoća je uistinu posebno. Zar ne?

Znate šta znači imati savršenu trudnoću? Ja znam. Punih 6 mjeseci i 24 dana je uistinu i bila. Živjela sam i radila punim plućima kao da i nisam bila trudna. Na težini nisam baš dobivala, hodala sam po 5km na dan i putovala. Znači, radila sam sve što radi i normalna osoba koja nije trudna. Naravno, u granicama normale i koliko mi je tijelo dopuštalo jer je mozak i dalje radio 24h na dan.

30.12.2019 počinje moja borba za život, pa onda i borba Baby N. Dolazim na hitnu navečer taj dan jer sam unatrag par dana natekla i smetalo mi je što nisam mogla obući tenisice. I tako sam ja došla do doktora da ga pitam kada ću moći obući tenisice jer mi je to bio najveći problem kao i proslaviti Novu godinu, kad ono moje “posebno” dođe na vidjelo. Dobila sam zakašnjeli božićni poklon od Boga, a to je bila teška preeklampsija koja je kasnije prešla u HELLP sindrom.

HELLP sindrom se danas skoro nigdje ne spominje jer je toliko rijedak da se ni ne pojavljuje. Najčešće je poguban za dijete.

Fokus je na majci i nju se štiti i spašava. Riječ je o varijanti preeklampsije koja može biti vrlo akutna. Međutim, poznato je da se HELLP sindrom javlja čak i bez prethodne preeklampsije. Kako sam bila 15.12 na redovnoj kontroli kod svog ginekologa gdje je sve bilo savršeno sa trudnoćom, preeklampsija tada nije bila vidljiva.

Neki od simptoma samog Hellp-a su :
· Bol pri dubokom udisaju
· Problemi s vidom
· Oticanje u području udova i glave
· Bol u trbuhu
· Naglo i veliko povećanje težine
· Žgaravica
· Problemi s probavom

Od ovih simptoma ja sam imala naglo i veliko povećanje težine. Zadnje vaganje kod doktora za 6 i pol mjeseci je bilo 77kg, da bih rodila sa 110kg. U 10tak dana sam dobila nešto manje od 40 kilograma ili 40 litara vode. Osim te sitnice sa kilažom ja sam i dalje bila poletna i sretna trudnica. Doduše, malo ljuta jer su me stavili u izoliranu sobu zbog povišenog tlaka te nisam imala s nikime pričati, ali sretna jer sam imala privilegirane posjete od strane mužića bez kojeg se sretan ishod ne bi ni dogodio.

Svih tih desetak dana liječnici i sestre su me pazili i mazili da što više izdržim i tako BabyN dam vremena da joj se pluća razviju. Iako su mi išli na živce sa konstantnim pretragama, davanjem lijekova, znam da je to sve bilo u interesu da što više izdržim da BabyN dobije priliku za život. Iako sam po prirodi control freak, ovaj put sam se odlučila prepustiti njima i Njemu. Mozak je učinio svoje da ne osjećam bolove i dan pod dan je tako prolazio. Znala sam da je pitanje hoću li se probuditi idući dan zajedno s njom jer su organi već počeli plivati u vodi koju sam zadržavala, ali mozak i moja inatljivost nisu dopuštali tijelu da se preda.

U mojoj glavi nije postojala opcija da se spasim samo ja. Ili nas dvije zajedno ili nikako.

Bližio se i taj dan. Već sam osjećala vodu u plućima jer sam otežano disala. 06.01.2019 u 3.45h zovem muža da je to to. Mozak se počeo predavati, a tijelo je počelo popuštati. On je došao i sve je moglo početi. Do zadnjeg trena on, moj oslonac i moje sve, je bio uz mene i naše nerođeno dijete . Zabavljao me da ne mislim na ništa, na bolove kada mi nisu mogli staviti braunilu zbog debljine, na borbu doktora hoće li me uspavati (možda se ne bih probudila) ili idem lokalno pod anesteziju… On, moje u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti.

9:30h u 32-om tjednu trudnoće odlučeno je da idem na inducirani porod carskim rezom jer sam se počela utapati u vlastitoj vodi, a BabyN je dobila priliku da se bori za život. U 9:59h na Blagdan Sveta Tri kralja u spomen na Isusovo darivanje sam i ja sama bila darovana najsavršenijom i najposebnijom djevojčicom Ninom koja je imala 1590g i 42cm. Taj trenutak, tih 5 sekundi kad sam ju primila nakon rođenja, riječima se ne može opisati, a svi znate na što mislim. Pa da ne bih to sve opet ponovila pod istim uvjetima.

Sad znate zašto je to bio zakašnjeli dar od Boga. Htio je da svoju djevojčicu ranije upoznamo i ovaj križ što smo nosili je znao da možemo podnijeti sve dokle vjerujemo i dokle smo zajedno. Hellp sindrom, kad bi laički preveli tu riječ, značio bi “pomozi mi”. Pomoglo mi se i ja sam danas, već 9 mjeseci, mama savršene djevojčice za koju se nikad ne bi reklo da je pitanje hoće li danas biti tu ili ne.

Druga trudnoćo spremni smo na tebe.

Objava pomozi mi – hellp sindrom u trudnoći pojavila se prvi puta na SUPERMAME.