Ivana Cvitković, Autor na SUPERMAME https://supermame.hr/author/ivana-cvitkovic/ ISKRENO O MAJČINSTVU Mon, 28 Sep 2020 07:35:25 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=6.8.5 https://supermame.hr/wp-content/uploads/2019/05/favicon-01-45x45.png Ivana Cvitković, Autor na SUPERMAME https://supermame.hr/author/ivana-cvitkovic/ 32 32 122157962 želim živjeti punim plućima svoj novi život bez bombe u glavi https://supermame.hr/2020/09/28/zelim-zivjeti-punim-plucima-svoj-novi-zivot-bez-bombe-u-glavi/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=zelim-zivjeti-punim-plucima-svoj-novi-zivot-bez-bombe-u-glavi https://supermame.hr/2020/09/28/zelim-zivjeti-punim-plucima-svoj-novi-zivot-bez-bombe-u-glavi/#respond Mon, 28 Sep 2020 07:35:25 +0000 http://www.supermame.hr/?p=17417 Skoro duge dvije godine nisam mirno spavala. U mojoj podsvijesti je stalno bila misao da aneurizma može puknuti, a da ću ja odmah umrijeti ili imati posljedice na mozgu. Ja sam s tom činjenicom živjela. Iskreno, nekada jako teško. Nekada sam, od silnih obaveza oko troje djece, na trenutke zaboravljala na sve to, ali je uvijek taj strah bio prisutan. Koliko sam se puta upitala :” Što ako aneurizma pukne, a ja sama s dječicom?” Moj život je bio strepnja od smrti skoro svaki dan. U tom periodu iznijela sam savršenu trudnoću i rodila savršenu kćerku – moju Doriu. Pola godine poslije, točnije za moj dvadeset deveti rođendan, počela je terapija lijekovima kao priprema za operaciju. Lijekove nikada ne pijem, ne volim ih, ali ovaj put nisam imala izbora. Znala...

Objava želim živjeti punim plućima svoj novi život bez bombe u glavi pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

]]>
unsplash.com
Skoro duge dvije godine nisam mirno spavala. U mojoj podsvijesti je stalno bila misao da aneurizma može puknuti, a da ću ja odmah umrijeti ili imati posljedice na mozgu. Ja sam s tom činjenicom živjela. Iskreno, nekada jako teško. Nekada sam, od silnih obaveza oko troje djece, na trenutke zaboravljala na sve to, ali je uvijek taj strah bio prisutan. Koliko sam se puta upitala :” Što ako aneurizma pukne, a ja sama s dječicom?”
Moj život je bio strepnja od smrti skoro svaki dan.
U tom periodu iznijela sam savršenu trudnoću i rodila savršenu kćerku – moju Doriu. Pola godine poslije, točnije za moj dvadeset deveti rođendan, počela je terapija lijekovima kao priprema za operaciju.
Lijekove nikada ne pijem, ne volim ih, ali ovaj put nisam imala izbora. Znala sam da će narednih nekoliko mjeseci mog života to biti moja svakodnevnica. Dobila sam nuspojave od lijekova kao što su velike modrice po nogama. Sjetila sam se onda svoga nezadovoljstva od prije i kako sam uvijek govorila da ne volim svoje noge zbog proširenih vena. Vjerujte mi, uvijek ima gore od gorega. Zato vas molim ne budite nezadovoljni i nemojte se previše nikada ni na što u životu žaliti.
Stigao je i taj dan koji sam dugo čekala. Idem na liječenje u Tuzlu jer u Mostaru ne postoji aparat za moje liječenje. Opisat ću vam sve svoje emocije koje su se javile na put prema Tuzli. Taj dan kada sam ostavila svoju kćerku, svoje dečke, muža, roditelje, sestru i kada sam ušla sama u bolničku sobu…
Mislim da je taj dan ispričao jednu uistinu predugačku priču koja će ostati zauvijek u mome srcu i da prenesem sve u tekst jednostavno bi bilo predugačko, ali neke stvari se i ne mogu ispričati riječima, pa tako neka ostane i taj dan. “Ivana, Vi ste prvi na redu ujutro za operaciju”, rekla je sestra Edina. Moja operacija se izvodila ubodom u preponu, točnije glavnu arteriju putem tih svih silnih žica kojima i ne znam naziv, pa sve do moje glave.  Sat i pol sam ležala na tome stolu. Budna, sve osjetila i sve čula. Moj doktor inzistirao je da budem budna zbog moje opće slike i mog stanja.

Doktori su rekli da im nikada nitko više pitanja nije postavio za vrijeme operacije. Najčešće pitanje je bilo: ”Koliko još do kraja operacije?“. U pozadini je svirao radio, Balašević kojeg obožavam, ali od silnog adrenalina i emocija se ne sjećam točno pjesme. Znam da sam pjevala tiho u sebi.

Osjećala sam ogromne trenutke slabosti i nemoći kada su ubrizgavali kontrast u moje vene, kada mi je bol paralizira moje tijelo. Moje ruke, noge, glavu… Žicu koju sam osjetila kako ide po sredini glave, žile u boji sam vidjela iako su mi oči bile zatvorene. Priznajem, bilo mi je teško i psihički i fizički. Mozak je stvarno fascinantan.

Osjećala sam snagu molitve ljudi što su molili za mene, ali sam ja morala moliti za sebe.
Nakon što je sve završilo, anesteziolog me upitao koga da nazove da javi da sam dobro. Mislila sam reći moga muža, ali sam u tom trenutku rekla svoju mamu. Mame brinu najviše, vole najviše, a znam da je to cijelo jutro molila za mene i bila na lijekovima za smirenje. “Mama dobro sam, završilo je. Volim te i molim te javi Stanku, javi svima, ne brini se.“
Nedugo nakon operacije osjetila sam slabost i trnjenje u desnoj ruci tako da su me opet hitno odveli u operacijsku salu na stol da sve još jednom provjere. Bogu hvala sve je dobro prošlo i to su neke minimalne posljedice operacije .
Sutra idem svojoj kući, svojoj djeci. Svome novom životu. Znam da imam terapije i preglede još sljedećih pola godine do godinu dana. Mene to više ne zanima jer znam da sam zdrava. Znam da će sve biti u redu na kontrolama.
Znam i vjerujem da više neću živjeti u strahu nego u sreći i zahvalnosti što je moje tijelo savršeno prihvatilo jedno novo strano tijelo koje će biti tu sa mnom do kraja života.
IVANA Sretno udata. Mama dva dječaka i jedne djevojčice. Obožava provoditi vrijeme u prirodi s obitelji i istraživati nova mjesta, prikladna za njih. Diplomirana novinarka, zaljubljena u fotografiju i pisanje, bivša BiH reprezentativka u rukometu. Ambiciozna, komunikativna, pozitivna, tvrdoglava i vesela osoba.

Objava želim živjeti punim plućima svoj novi život bez bombe u glavi pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

]]> https://supermame.hr/2020/09/28/zelim-zivjeti-punim-plucima-svoj-novi-zivot-bez-bombe-u-glavi/feed/ 0 17417 moj novi život s aneurizmom https://supermame.hr/2019/06/28/moj-novi-zivot-s-aneurizmom/?utm_source=rss&utm_medium=rss&utm_campaign=moj-novi-zivot-s-aneurizmom https://supermame.hr/2019/06/28/moj-novi-zivot-s-aneurizmom/#respond Fri, 28 Jun 2019 07:00:29 +0000 http://www.supermame.hr/?p=12744 “Majo, oprosti ne čujem te i ne osjećam se dobro.” To su bile moje riječi koje sam izgovorila mojoj prijateljici prije strašne vrtoglavice i gubitka svijesti. Sljedeće čega se sjećam je ispitivanje moga muža od strane doktora koji je došao s hitnom pomoći. Probala sam im odgovoriti na sva pitanja i molila ih da mi ne diraju glavu. Nakon nekoliko pregleda u bolnici i par infuzija dobila sam obični nalaz s natpisom vertigo, odnosno vrtoglavica. Nakon par dana opet se ponovila užasna glavobolja koja me doslovno paralizirala za krevet. To je bio znak za mene da stvarno nešto nije u redu. Zamolila sam supruga da odvede djecu te ugasi svijetla i da me malo ostave nasamo. Slijedile su pogrešne dijagnoze i sindromi. Na savjet doktora i moju inicijativu uradili smo...

Objava moj novi život s aneurizmom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

]]>

“Majo, oprosti ne čujem te i ne osjećam se dobro.” To su bile moje riječi koje sam izgovorila mojoj prijateljici prije strašne vrtoglavice i gubitka svijesti. Sljedeće čega se sjećam je ispitivanje moga muža od strane doktora koji je došao s hitnom pomoći. Probala sam im odgovoriti na sva pitanja i molila ih da mi ne diraju glavu. Nakon nekoliko pregleda u bolnici i par infuzija dobila sam obični nalaz s natpisom vertigo, odnosno vrtoglavica.

Nakon par dana opet se ponovila užasna glavobolja koja me doslovno paralizirala za krevet. To je bio znak za mene da stvarno nešto nije u redu. Zamolila sam supruga da odvede djecu te ugasi svijetla i da me malo ostave nasamo. Slijedile su pogrešne dijagnoze i sindromi. Na savjet doktora i moju inicijativu uradili smo magnet mozga.

Nalaz uredan, ali na dnu zadnja rečenica opisuje veličinu neke aneurizme i da se obratim svome neurologu. Čekaj, stani, kako se to piše, što je to ? Automatski ulazim na Google i upišem: aneurizma. Odgovor nimalo obećavajući: tempirana bomba u glavi.

“Doktorice, izvolite moj magnetni nalaz mozga.” Tišina, ali ona beskonačna za mene. Ustajem i počinjem sve glasnije i nervoznije pitati doktoricu : “Zašto šutite, zašto šutite?”

“Ivana, jako si mlada. Molim te shvati da je aneurizma rješiva, nalazi se na području očiju, morati ćeš na dodatne pretrage i analize.”

Tu počinje moja borba. Borila sam se sama protiv sebe i svojih misli. Dan-noć. U glavi mi prije sna često dođe rečenica koju sam pročitala da aneurizma čak može puknuti i u stanju mirovanja tj. u snu. Pogledam svoja dva sina kraj mene kako spavaju, pa svoga supruga i natjeram se da ne mislim što bi i kako bi oni bez mene.

Nakon četiri dana provedena u bolnici na pretragama i analizama jedva sam čekala svoj povratak doma. Moja ushićenost i veselje naglo su pali. Nisam se mogla ustati. Zadnja pretraga kojom su mi ubrizgavali kontrast u vene me skroz iscrpila, morala sam mirovati 24 sata. Probam opet ustati. Gledam pod i krajem oka primijetim da  je pao crtež sa srcima, što je Lukas, moj četverogodišnji sin, poklonio mami za Valentinovo.

Suze idu ne prestaju, ne mogu ga podignuti, ne mogu. Vid mi se muti, pomislim: “Bože, ne samo da izgubim vid.” Nakon par pokušaja uspjela sam sjesti. Predivna baka Dinka koja je ležala do mene dodala mi je crtež i tiho rekla: “Sine moj ti si mlada i jaka, ne daj se.” Dinka, starija gospođa, moja danas najmudrija i najdraža prijateljica. Ona koja je trebala pomoć, ali svejedno je nesebično meni pomagala.

Medicinske sestre, doktori i svi djelatnici na odjelu neurologije su me opisali kao jaku, veselu, pozitivnu osobu. Osobu koja se lomila i borila, vodila bitku u dubini sebe i ostala jaka jer nije imala drugog izbora.

Tih dana sam dobila na stotine poruka i poziva podrške, ohrabrenja, molitve. Od mojih najbližih do osoba koje nikada nisam upoznala. To mi je, koliko god možda čudno zvuči, dalo vjetar u leđa.

Prije par dana sam ponovila magnet, hvala dragom Bogu aneurizma je u stanju mirovanja. Čekamo datum i poziv za operaciju.

U tom iščekivanju i trzanju na svako zvono mobitela, mislima u operacijskoj sali i svim mogućim ishodima, neočekivano doznamo predivne vijesti. Ako Bog da po treći put ću postati mama. Sve u pravo vrijeme i s razlogom, vjerujem. Moje misli više nisu na negativnim iščekivanjima nego na bebici koja nam dolazi. Operacija će se odgoditi i moram roditi na carski rez. Bogu hvala pa sam doznala sve ranije, jer porod s aneurizom može biti smrtonosan.

Iskreno, nekada i zaboravim da imam aneurizmu. Nekada me ta pomisao paralizira i izgubim volju za ustati iz kreveta. Pazim na sebe koliko god mogu, ali na kraju sam shvatila da ipak ništa nije u mojim rukama već u Božjim rukama.

Vjerujte mi :”Čovjek je sam sebi i najbolji i najgori neprijatelj, onako kako on to odluči”.

Foto: Unsplash

IVANA 27godišnja mostarka. Sretno udata. Mama dva dječaka, i još jedne bebice na putu. Obožavam provoditi vrijeme u prirodi s obitelji i istraživati nova mjesta, prikladna za njih. Diplomirana novinarka, zaljubljena u fotografiju i pisanje, bivša BiH reprezentativka u rukometu. Ambiciozna, komunikativna, pozitivna, tvrdoglava i vesela osoba.

Objava moj novi život s aneurizmom pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

]]> https://supermame.hr/2019/06/28/moj-novi-zivot-s-aneurizmom/feed/ 0 12744