Redovni odlazak kod ginekologa u 35. tjednu i njegovo “Vjerojatno ćete morati na carski rez.” u meni je izazvao mali šok. Do tad sam poznavala jednu osobu koja je rodila na taj način, tada nije bilo Facebook grupa niti Supermama portala da se okružiš ženama koje će podijeliti iskustvo.

Bila sam sama.

Naravno da nisam htjela na veliku abdominalnu operaciju, ta zašto bih svoje tijelo nepotrebno izlagala medicinskim intervencijama. Vjerovala sam da je evolucija napravila najbolje, prema tome, htjela sam roditi vaginalno.

Onda kreneš dubiti na glavi i primjenjivati ostale savjete koje nađeš na internetu kako bi potaknula svoju bebu da se okrene. Ništa nije radilo.

Na pregledu u bolnici ginekolog je predložio da on napravi okretanje i dao mi da razmislim do sljedećeg tjedna. Čitala sam o tome i iako zahvat nije opasan, nešto u meni je išlo protiv. Došla sam na taj sljedeći pregled i rekla da ne želim manualno okretati bebu i spremila se za carski rez. Potom je i ginekolog rekao da okretanje nije opcija jer je beba imala dvostruku pupčanu vrpcu oko vrata. Iako se prvi moment nakon poroda nisam osjećala kao majka, gledajući na ovo s odmakom, ovo je bila čista majčinska intuicija.

Bila sam operirana na Sv. Duhu te imala brzu i uspješnu operaciju. Medicinski tim na operaciji je bio divan no sve ono poslije je razlog zašto sam za drugi carski rez odabrala privatnu bolnicu.

Operirana sam u petak i do subote ujutro se nisam pomakla jer je bol bila nesnosna. Svako podizanje glave u potrazi za mobitelom ili čašom sa vodom značilo je napinjanje trbušnoga zida koji je bio prerezan. Reći ćete odmah da se mišići ne režu nego se razmiču i ovdje bih se na kratko zadržala jer – profesionalna deformacija. Ovom izjavom kao da se ponovno umanjuje težina ove operacije. Ne režu se rektusi (mišići koje zovemo “six pack”), ali reže se aponeuroza transversusa abdominisa, unutarnjih i vanjskih oblikusa, reže se fascija, reže sa maternica koja je mišić i unutarnji organ, režu se živci, reže se koža. (To je kao da ti netko kaže prerezat ćemo tetivu tvoga bicepsa, ali nećemo rezati sami mišić – bi li ti bilo lakše?)

Treći dan nakon operaciju bila sam otpuštena iz bolnice, a da nisam zatražila bih da me se otpusti. Tamo sam doživjela svoj prvi “mom guilt” i nerazumijevanje od strane medicinskog osoblja. Pošto se sljedeći dan nakon operacije nisam bila u stanju ustati na noge, a da se ne onesvijestim, tražila sam pomoć pri odlasku na wc na što sam dobila ružne odgovore. Donosili su mi bebu na hranjenje, a ja ju nisam mogla primiti. Kad sam napokon uspjela biti dovoljno dobro da ju mogu držati na rukama ostavili su me da ju dojim kako znam zbog čega sam dugo nakon poroda imala ragade. Sjećam se da sam sa zavišću gledala mamu koja je dan nakon moje operacije rodila svoju bebu vaginalno, hodala po sobi držeći i ljuljuškajući svoju bebu u naručju. I sada mi se oči pune suzama kad se vratim u taj trenutak. Bila je to predivna slika, meni u tom trenutku nedohvatljiva.

Prije nego nastavim želim te podsjetiti da je ovo bilo moje iskustvo koje ne umanjuje tvoje, niti na bilo koji način sugerira da je apsolutno svaki oporavak od carskoga reza teži od oporavka od vaginalnog poroda.

Svaka žena i svako iskustvo poroda je drugačije.

Drugi put sam išla na carski rez zbog velikog rizika od rupture maternice na mjestu prvog ožiljka jer moje tkivo nije bilo spremno. U bolnici sam provela 6 dana, osjećala se kao na godišnjem odmoru i imala tretman kakav zaslužuje svaka rodilja. Prisjećam se drugog poroda u radosti iako je oporavak drugi put bio dulji što mi je i logično jer sam tada imala jednogodišnju toddlericu pored bebe i pripremala preseljenje u Švicarsku.

Moja obitelj je bila velika podrška nakon oba poroda. Svi su uskakali koliko sam im dopuštala. Moja mama koja je bila s nama dan i noć, moja sestra koja je dolazila svaki dan, moj tata koji je pripremao hranu, moj brat koji je zabavljao toddlericu i moja baka koja je osjećala moju bol. Užasno mi je ovo puno značilo i moje srce je sa svima vama koje podršku niste imale.

Nailazila sam na komentare obezvrjeđivanja mog poroda i to od drugih žena. Da je porod carskim rezom lakši jer nema boli, da je “easy way”, da nisam rodila nego da su mi bebu izvadili; kao da sam ja stajala sa strane i promatrala događaj.

Na koncu, što je majka? Jesi li majka samo kad si rodila vaginalno? Ja mislim da je majka žena koja te odlučila bezuvjetno voljeti do kraja života; koja se obvezala brinuti o tebi dok god ju budeš trebala.

Majkom se ne postaje na porodu već u trenutku kad u svoje ruke primiš biće za koje odlučiš da ćeš biti odgovorna do kraja života.

Moji oporavci su bili relativno brzi i njima je uvelike pomogla moja fizička sprema prije i za vrijeme trudnoća. No, ipak unatoč tome što sam oduvijek bila aktivna, moj trup i osjećaj u tijelu nisu bili isti. Nisam se mogla spojiti s donjim abdominalnim mišićima, a neznanje o vježbanju nakon poroda dovelo je do male umbilikalne kile. Nitko mi nije rekao da svoje ožiljke moram masirati i da će upravo o ovome ovisiti osjećaj toga dijela tijela. Ovo kao i kako svoj trup resetirati nakon trudnoća sam pronašla sama, pridružila se duljem certifikacijskom programu za vrijeme čijeg prolaska sam rehabilitirala svoje tijelo.

Danas ponovno uživam mogućnosti svoga tijela i sa strašću kroz oporavak nakon trudnoće vodim svoje klijentice koje osim izostanka simptoma koje sa sobom nosi dijastaza, inkontinencija i prolaps, prijavljuju i povratak sebi.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ivana Zaher | Postpartum programi | LOOP (@ivana_zaher)

Foto: pexels.com

Objava za drugi carski rez odabrala sam privatnu bolnicu i imala posve drugačije iskustvo pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Kako vježbanje učiniti self-care ritualom?

Koliko ponavljanja je dovoljno da imaš trbušnjake? Koliko minuta treba trčati da se potroši 200 kalorija? Kome još su ova pitanja postala smiješna!

Zašto je sve u fitnessu povezano s brojkama; toliko i toliko ponavljanja, toliko setova, nekoliko puta tjedno, kroz xy tjedana…kao da je vježbanje izolirana kategorija na putu do cilja. Bilo kojeg cilja!

Zamislimo jedan, onaj najčešći, a to je gubljenje kilaže. Imaš neki program prehrane i treninga, pa se treba jesti to, to, to i to, toliko puta u danu, kroz nekoliko tjedana. Sličan režim imaš za vježbanje. A gdje je život u tome svemu? Gdje je odlazak na spavanje, kvaliteta i količina sna; stres naš svakidašnji, posao, bolest, dječje aktivnosti, njihove bolesti, tantrumi i ostalo što utječe na ovaj tvoj režim direktno ili indirektno.

A gdje su tvoji hormoni?

Nemoj krivo shvatiti, moramo imati smjernice, samo što si govoriš kada ispadneš iz rasporeda jer si se grčevito držala tih smjernica, misleći da do svog cilja nećeš stići ako ih religiozno ne pratiš? Koji je unutarnji self-talk?

Ti nisi ista svaki dan (svog menstrualnog ciklusa) pa ne bi trebao biti ni tvoj trening. Što je uopće za tebe trening? Računa li se nježno razgibavanje jednako kao trening visokog intenziteta?

Staviš li kvačicu na odrađen trening ako je on trajao samo 15 minuta ili misliš da vrijedi jedino sat vremena i ako sutra nema upale mišića ni tih sat vremena se ne računa?!

Treniraš li da se kazniš ili si ovisna o osjećaju nakon?

Kad te uvjeravaju da treniraš mučenički jer nikako drugačije ne vrijedi – treniraj iz nježnosti prema sebi.

Kad ti kažu da trebaš napraviti određeni broj ponavljanja da bi imala trbušnjake – ti napravi onaj broj koji tvom tijelu radi dobro.

Kad ti kažu da je trening kazna za jednu čokoladu previše – ti treniraj da bi slavila ženu u sebi.

A kad ti kažu da je trening muka – ti im odgovori da je trening samo tvoj ritual.

Jer i dalje nećemo ugoditi svim tuđim očima bez obzira koliko se “isklesale”.

Jer se ne bi trebale osjećati krivima kada pojedemo tanjur tjestenine ili slatkiš.

Jer se kile najučinkovitije gube ondje odakle su i došle – u kuhinji, a ne na traci za trčanje.

Trening tijela je i trening duše i vrijeme je da na tjelovježbu počneš gledati kao na ritual nježnosti i brige o svom mentalnom i fizičkom zdravlju.

Vrijeme je da nakon treninga umjesto u ogledalo pogledaš unutra, da osvijestiš osjećaj nakon i da je on jedini koji se računa. Jer kada je ugodno, onda je sklono ponavljanju. A ponavljanje dovodi do cilja.

Kako vježbanje učiniti self-care ritualom?

Za početak, self-care rituali ne moraju biti grandiozni trenuci, ne trebaju puno koštati niti oduzimati puno vremena. Za mene je kava u pekarnici u petak ujutro jednako ljubav prema sebi kao i kad si napunim kadu; jednako mi je manikura ili večera sa prijateljicama. Sve mi ne paše u svako vrijeme, jer ja nisam uvijek ista.

Osim toga, rasporedi su nam pretrpani i nastojimo što god možemo raditi paralelno – kod mene najpopularnije: slaganje robe i slušanje knjige. Mrzim slaganje robe ali volim čitati, i zbog toga što mogu u isto vrijeme raditi oboje, nemam dojam da propuštam čitanje a slaganje je postalo nešto čemu se sada mrvicu i radujem.

Zamisli da tjelovježba postane vrijeme za tebe? Tvoj self – care ritual!

Da bi izbjegla osjećaj pregaženosti sutradan biraj trening u skladu s fazom ciklusa jer tada će tvoji hormoni raditi za tebe.

Ne trebaš rasturiti sat vremena ili ne trenirati uopće. Možeš početi sa 15 minuta svako drugi dan. Sve se broji!

Lijepi set za vježbanje je uvijek hit – zašto se ne bi nagradila nakon mjesec dana vježbanja ili kupila novi da te pogura da počneš.

Odlazak u teretanu nikad ne oduzme samo sat vremena – oduzme barem dva! Spremanje, promet, parking, trening, tuširanje, odlazak doma… Razmisli o treniranju online od doma.

U paru je uvijek lakše! Pozovi prijateljicu i krenite skupa. A možeš i s nama!

U ponedjeljak 30.1. započinje novi ciklus Vježbanje kao ritual. Nalazit ćemo se svako radno jutro kroz dva tjedna online i trenirati skupa. Cilj je promjena perspektive koju imaš prema fitnessu. Želim ti pokazati što sve trening može biti i kako ga prilagoditi tako da te podrži i da se nakon treninga osjećaš dobro.

Za više detalja klikni ovdje.

Objava vježbanje kao ritual brige o sebi pojavila se prvi puta na SUPERMAME.

Prolaps – što je, kako ga detektirati i kako si pomoći?

Što je prolaps?

Po definiciji prolaps je ispadanje nekog organa ili njegova dijela iz jednog tjelesnog prostora u drugi ili izvan tijela.

Postoje razne vrste prolapsa; od prolapsa intervertebralnog diska (diskus hernija) do prolapsa anusa no u ovom tekstu ćemo se baviti prolapsom unutarnjih organa zdjelice, točnije prolapsom mjehura, maternice i rektuma.

Kako da znam imam li prolaps?

Prolaps pogađa čak 50% žena. Imaju ga i muškarci, doduše daleko rjeđe od žena. No imaju ga i žene koje nikada nisu rodile. Zanimljivo je da čak 13% žena od ukupnog broja žena u jednoj studiji kojima je dijagnosticiran prolaps rektuma, nikada nisu bile trudne. Gotovo 26% žena su rodile putem carskoga reza, a 42% vaginalno.

Dakle vidimo da porod igra veliku ulogu u nastajanju prolapsa no ne smijemo zanemariti ovih 13% i 26% (što je i dalje veliki broj) koje nisu rodile vaginalno.

Najčešće se kod žena nakon drugog ili trećeg poroda počne javljati osjećaj punine, odnosno težine u području zdjelice. Često kažu da dolje kao da nije sve na svom mjestu. Osjećaj težine i pritiska na zdjelično dno može biti samo posljedica preaktivnih mišića zdjeličnoga dna no može biti i indikator prolapsa jednog ili više organa unutar zdjelice. Inkontinencija te osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura mogu indicirati prolaps, ali i prenapete mišiće prednjeg dijela zdjeličnoga dna.

Najčešće ginekolozi dijagnosticiraju prolaps prilikom pregleda no evo kako možeš pokušati sama. Nakon što legneš, uzmi ogledalo i pogledaj svoju međicu. Ukoliko izgleda izbočeno ili vidiš da nešto izlazi van, posjeti ginekologa ponovno ili potraži drugo mišljenje.
Unutarnjim pregledom mišića zdjeličnoga dna se pouzdano može otkriti radi li se o prolapsu ili ne. Ukoliko napipaš kuglicu na vrhu svog prsta (što nekad može biti i da je cerviks) ili prilikom pregleda iznutra imaš dojam da postoje “dva kanala”, napravi pregled opet nakon nekoliko dana i ako otkriješ isto, zakaži pregled kod ginekologa.

Vrste prolapsa

Ovisno koji organ je skliznuo sa svog mjesta razlikujemo:

• Prolaps mokraćnog mjehura u vaginalni kanal (cistokela)
• Prolaps maternice
• Prolaps debelog crijeva u vaginalni kanal (rektokela)
• Prolaps tankog crijeva u vaginalni kanal (enterocela)

S obzirom na to koliko je spuštanje prolaps se mjeri kroz 4 stupnja:

1. Stupanj: organ je malo spušten u odnosu na ono kako bi trebao biti
2. Stupanj: organ je spušten do samog otvora
3. Stupanj: organ je jednim dijelom vani
4. Stupanj: organ je u potpunosti ili velikim dijelom izvan tijela

Uzroci

Faktori koji utječu na slabost kolagena su menopauza, genetika, pretilost, histerektomija i starenje. No dva glavna uzroka prolapsa su:

1. Slanje previše pritiska o mišiće zdjeličnoga dna prilikom kašljanja, kihanja, odlaska na wc, podizanja… Ovo su sve radnje koje obavljamo i prije nego smo ikada trudne i logično je da će krivo upravljanje intra-abdominalnim tlakom rezultirati hernijama ili u ovom slučaju prolapsom.
2. Pucanje ili rastezanje mišića za vrijeme poroda pa taj mišić više nema jednaku elastičnost.

Strategije za pomoć

Nekad preaktivni mišići zdjeličnoga dna mogu uzrokovati iste simptome kao prolaps, što se vrlo lako otkrije pregledom mišića zdjeličnoga dna.

Uzmimo primjer mišića puborektalisa koji obavija rektum. Kad je mišić prenapet on se nateže te zbog svoje pozicije vuče retkum za sobom. Manualnim otpuštanjem puborektalisa prolaps nestaje.

Dakle jedan od načina je otpuštanje preaktivnih mišića zdjeličnoga dna manualno ili kroz dijafragmalno disanje u položaju u kojem su mišići zdjeličnoga dna izduženi.

Da bi zdjelično dno funkcioniralo optimalno treba ga povezati sa dijafragmom, odnosno dijafragma treba adekvatno obavljati svoju funkciju. Bitno je održavati prsni koš iznad zdjelice te prilikom disanja voditi računa o širenju rebara na sve strane.

To nas dovodi do sljedeće točke a to je pravilno poravnanje. Krivim stajanjem, pogrbljene kralježnice šaljemo pritisak o zdjelično dno. Umjesto toga, ispravi se, izrasti iz zdjelice, neka ti je pogled uvijek ravno ispred. Ispravljeno držanje podiže organe prema gore, a pogrbljeno ih gura dolje.

Kad smo kod podizanja organa, ciljanom masažom abdomena u svrhu poboljšanja prolapsa, doslovno pomičemo organe zdjelice prema gore. Ova masaža može donijeti trenutno olakšanje.

Ono što ti dugoročno može pomoći jest da naučiš upravljati intra-abdominalnim tlakom i jačanje mišića zdjeličnoga dna. Za učinkovito i jako zdjelično dno osim gore navedenih točaka povedi računa o tome da imaš snažne mišiće stopala, kuka i stražnjice. Naše tijelo je cjelina, ono kao takvo funkcionira i iz tog razloga ne možemo za poboljšanje simptoma prolapsa propisati samo Kegelove vježbe kao rješenje.

Prije nego se odlučiš za operaciju pokrij sve točke iznad i sigurna sam da ćeš primijetiti poboljšanje simptoma. Razgovaraj sa svojim liječnikom o mogućnosti ugradnje pesara. Pesar je gumeni ili silikonski prsten koji se postavlja u vaginu i služi kao potpora.

Zaključak

Naravno da je u nekim slučajevima operacija neophodna no studije nam ukazuju na ponovnu potrebu za istom operacijom kod čak 58% žena koje su se za nju odlučile. Što to znači? Prolaps će se opet dogoditi jer se nije savladalo upravljanje intra-abdominalnim tlakom.

Vrlo je jednostavno, ako ne vršiš pritisak na nešto, to nešto nikad neće izletjeti vani! Ima smisla, zar ne? Čak i kad je operacija tvoje jedino rješenje, pobrini se da savladaš sve točke iznad kako se ne bi dovela u situaciju da nakon operacije prolapsa, nakon par godina, opet trebaš istu.

Za kraj ti želim reći da ne radiš više od onoga što tvoje zdjelično dno može podnijeti. Možda imaš jake mišiće ruku ili nogu i osjećaš da možeš podići težinu od 15kg. Ako nakon toga osjećaš težinu u području zdjelice, to je jasan indikator da tvoje zdjelično dno još uvijek nije spremno. Odaberi stabilan i polagan rast jer oporavak nikad nije bio sprint već maraton, a do cilja najbrže stižu uporni i strpljivi.

Izvori

Korelacija između prolapsa i načina poroda: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6232913/

Slika “Types of pelvic organ prolapse: https://www.advancedgynecology.com/2020/the-major-types-of-pelvic-organ-prolapse-and-their-differences/

Slika stupnjeva prolapsa: https://www.researchgate.net/figure/shows-prolapse-staging-4-0-I-II-III-IV-uterine-by-the-position-of-the-leading-edge_fig4_289970514

Slika pesara:
https://www.aafp.org/afp/2017/0801/p179.html

Izvor naslovne fotografije: pexels.com

Objava kako prepoznati imaš li prolaps i što sve možeš napraviti kako bi ga izliječila? pojavila se prvi puta na SUPERMAME.