Autor: Ivka Armanda Todorović

zašto bi svaka žena trebala zaplesati oko šipke?

Plesom oko šipke bavim se već preko petnaest godina. Nikad nisam bila u atletskom pole danceu, niti težila velikim elementima. Ono što me prvo privuklo jest osjećaj seksipila koji sam imala kad sam se kretala oko šipke i plesala polagane kružne pokrete. Sjećam se da se tada taj pokret zvao S Faktor i čim sam probala, znala sam da sam na pravom mjestu. Bila sam tada u svojim dvadesetima i bila sam daleko od razumijevanja što sve kretanje u polaganom kružnom plesu, a kasnije i sve ostalo što dolazi, može donijeti ženi. Meni je donosilo zabavu, prijateljstva i osjećaj slobode koji mi je nedostajao. Otkad znam za sebe plešem, ali taj pokret me oslobodio ljepote mog plesa, zavođenja nekoga pokretom i skrivanja moje istinske „plesne“ prirode. Kad sam plesala –…

koliko je ljepote u emocijama

Stvarno vjerujem da postoji neka podjela u emocijama. I ona ovisi o našim iskustvima, našem djetinjstvu i našoj strukturi osobnosti. Najčešće emocije dijelimo na pozitivne i negativne, no istina je zapravo da su emocije ugodne i neugodne. Može li tuga biti ugodna? Može, ali ne uvijek. Ljutnja? Isto tako. Sreća, radost i uživanje uvijek su ugodne. Ali isto su emocije. Dolaze i prolaze. Učili su nas da se djevojčice ne ljute, a dječaci ne plaču. Učili su nas da je važno da smo uvijek nasmijane. Uvijek meke. Uvijek odmjerene i ugodne. Učili su nas da budemo savršene. No kako savršenstvo ne postoji, imamo nedostižan cilj kojem zauvijek stremimo, zauvijek nezadovoljne sobom, zauvijek u popravljanju. Biti žena znači biti gotovo savršena. I to ne samo rođenjem, već i ponašanjem i prezentiranjem….

jesam li ja previše?

Jesam li ja previše? Pitala sam se jutros dok sam, po tko zna koji put, nakon napornih dana imala potrebu za plakanjem, spavanjem, pažnjom i samoćom istovremeno. Pitanje mi je reflektiralo jedno od moje djece, dok sam grlila drugo usred meltdowna. Nije ništa rekao, ali vidjela sam u njegovim očima. Prokletstvo samosvijesti je to da vidiš neizrečeno. Jesam li ja previše? Pitale su me njegove oči nakon što su jučer oboje, pardon nakon što smo jučer svi troje istovremeno imali emocionalni ispad. I jutros je, kao jučer, krenula kula od karata kad je ona krenula u meltdown. Jesam li ja previše? Pitao je samo njegov pogled kad je vidio koliko mi snage treba kad je prva stvar nakon ustajanja – smirivanje, regulacija, tješenje i pokušaj da sve to napravimo prije…

zašto se sramimo reći da je majčinstvo teško?

Tek odnedavno, čini mi se, žene su istinski progovorile o tome kako je majčinstvo (nekad) teško. I sad kad se veo tajne i iluzije napokon podigao, odmah se stvorio veliki val onih koji su te iste mame pokušali poklopiti i zataškati pričajući o tome kako majčinstvo nije teško, ne bi trebalo biti teško i kako smo mi mame koje govorimo o tome kako je teško zapravo – razmažene sebičnjače. A sad ću ti reći jednu istinu. Majčinstvo je teško ako ga radiš kako treba. I ponovit ću to milijun puta. Jer, ako si ti osoba koja kopa po svojim programima i istražuje svoje dubine, onda te dubine vidiš u svojoj djeci i svjesna si što sve tvoje podsvjesno čini njihovom podsvjesnom. I tu sad uopće ne govorim o težinama koje…

tko sam ja ispod svih moranja?

Nedavno sam razmišljala o tome kako je to s nama ženama. Kako je stvarno ponekad teško i naporno biti žena. Od malih nogu kad se od tebe očekuje da budeš slatka i poslušna. Preko školskih dana kad otkrivaš da je tvoje tijelo nešto loše, nešto sramno, nešto što se ne smije pokazivati jer je opasno. Onda onih ludih tinejdžerskih dana kad ponovno pristojnost dolazi na tron, a hormoni bi najradije divljali i plesali i skakali po glavama svih odraslih koji ti se nađu na putu. Završi faks. Nađi frajera. Pod svaku cijenu jer…tko si ti ako si sama? Rodi dijete. Najmanje dvoje. Najviše troje. Jer ako nemaš dijete, jesi li zapravo žena? Ako imaš više od troje, što je s tobom, ne znaš držat noge skupljenima? I nastavlja se u…

biti mama poduzetnica

Kako je to doista biti mama i poduzetnica? Jesu li stvari doista tako divne kao što se čine? Koji je teret poduzetništva (osobito u Hrvatskoj)? Koliko mi (zapravo) imamo slobode? Nedavno sam pričala s jednom prijateljicom koja je zaposlena u struci za stalno, sretno udana i mama troje djece. Žalila mi se na putovanje vlakom na posao i odvođenje djece u vrtić i školu prije nego svane dan. Potužila mi se na to koliko ih malo vidi i koliko malo prostora ima za planiranje svog dana. Žalila se na svoje obaveze. Na šefa i direktoricu. Žalila se na vlastito pregorijevanje. Jedino rješenje vidi u tome da se otisne u poduzetničke vode. Tada bih, rekla je, imala više vremena za sebe i obitelj. Tada bih, rekla je, imala više slobode, bolje…

zašto je nova godina najgore vrijeme za donošenje odluka?

Posvećujem se sebi jer želim uživati u onom što jesam…… Zašto je nova godina najgore vrijeme za donošenje odluka? Zašto to nije ni idealno vrijeme za velike promjene navika? Zašto se sve navike i nabrijani ciljevi doneseni tada izjalove? Ako te zanima moja teorija, nastavi čitati… Nekad mi je nova godina bila vrijeme kad pokušavam napraviti novu sebe. Znaš ono – new year, new me? E, to. Ne sjećam se da sam ikad uspjela izgraditi novu sebe baš na 1.1. neke godine, ali se sjećam da sam bila vrlo drastična. Velike promjene, veliki ciljevi, potpuna suprotnost onog što sam bila 31.12. Kakva notorna glupost. Zašto bi uopće htjela biti potpuna suprotnost sebi? Zato što se nisam zapravo voljela. I tu je odmah prvi razlog zašto ne uspijevaju ta “new year,…

ako se ne izmoriš ovog Božića, jesi li doista – mater?

Sjećam se razdoblja kad sam ulazila u brak, ili odnos u kojem nismo samo cura i dečko, nego smo i partneri i živimo zajedno i kad sam počinjala neku drugu, novu fazu svog života. Iako nikad nisam bila tipična domaćica, trudila sam se nekako biti ta koja nosi tri ugla kuće jer… pa to sam cijeli život gledala. Tako se mora. To se očekuje. To je moja uloga. Ispod svih tih rečenica stajale su dvije istine. To je bila ranjenost željna ljubavi, žena koja je u dubini sebe usvojila postavku da je vrijedna voljenja, samo ako se dovoljno potrudi. Sjećam se da se nisam osjećala dobro ako nisam znala odgovor na pitanje što je za ručak. Da se nisam smatrala vrijednom ženskog bića ako nisam imala čisti stan. Ja, ne…

roditeljstvo je teško ako ga dobro radiš

“Generacija infantilnih majki koje si dopuste izlazak u klub u degutantnoj odjeći i ne vide da je majčinstvo predivna stvar.” U jednoj rečenici sumirano sve što sam pročitala u posljednjih nekoliko dana, a jedan dio rečenice izrekao je renomirani psihoterapeut kao odgovor na pitanje što jest ili nije ljubav. A nije prava ljubav i pravi kontakt, kaže, ako majci briga o djetetu nije effortless. Što god to značilo. Majčinstvo i roditeljstvo, kao i većina dobrih i vrijednih stvari u životu zahtijeva neki trud. Trud često dolazi sa žrtvom. Do koje mjere ta žrtva ide dakako ovisi o nama. Ako smo uvjerene da je dobra žena i dobra majka ona koja šuti i trpi onda je to za nas to. Ali, ako malo raspakiramo to što nam je postalo intrinzično u…

tijelo, emocije i mentalno zdravlje

Kad uđeš u tijelo nemaš se više gdje sakriti. Svi su osjećaji tu. Ja sam čvrsti pobornik psihoterapije. Obožavam taj način rada na sebi i donio mi je puno toga dobroga. Najveći blagoslov je promjena načina na koji razgovaram sama sa sobom. No ipak, neke se stvari ni osvještavanjem, ni promjenom, ni razgovorom nisu razriješile. To su stvari koje nosimo sa sobom čitav život. Jako sam puno čitala na temu trauma, no sve se knjige, teorije i tekstovi uglavnom fokusiraju na ono što zovemo ranom traumom, one rane koje su nastale u samom početku našeg života, u onom vremenu za koje kažemo prve tri su najvažnije. Traume koje su nam zadali distancirani, toksični ili nesvjesni roditelji. No istina je dakako, kao i obično, puno dublja od toga. “Naime, mislim da…